“Bio sam na jednom tulumu i bilo mi je jako čudno jer je velika većina ljudi cijelo vrijeme zurila u mene, a kada sam ih upitao zašto to rade, pitali su me jesam li ja Ashton Kutcher“. Doista postoji određena doza sličnosti između spomenutog američkog glumca i NBA majstora Kylea Korvera, ali ono što je zanimljivije, ovo je jedna jedina anegdota ili zanimljivost koju smo uspjeli iskopati iz njegovog privatnog života, o kojem inače ne priča puno.
Tip je dosada(n). Barem za sve nas željnih pikanterija i “akcije”. Zato vjerojatno njegova biografija nikada neće biti napisana. Možda i hoće, ali će doživjeti debakl. Kupit će je šira i uža obitelj Korver, poneki košarkaški fanatik, svih dvadeset navijača Hawksa (među kojima i autor ovog teksta), a Pulitzera će dobiti pisac J.R. Smithove biografije. U životu tridesetdvogodišnjaka rođenog 1981. godine u Lakewoodu u Kaliforniji nema potezanja oružja, nema seksualnih afera, nema šaketanja na parketu i van njega, i nema “modne osviještenosti”. Možda i bolje za ovaj tekst jer ćemo se više baviti košarkom i stvarima vezanima uz nju, a sve ostalo prepuštamo “košarkaškim Glorijama” i tabloidima.
Njegovo omiljeno jelo je odrezak, a najdraži sport košarka. Tko bi rekao. Igra golf u slobodno vrijeme, ali i videoigrice. Uzor mu je otac, omiljeni film Gladijator, a knjiga Biblija.
Biblija s razlogom. Korverov otac, Kevin Korver, je protestantski (kalvinistički) pastor u gradiću Pella, u saveznoj državi Iowa, na američkom srednjem zapadu gdje se obitelj preselila iz Kalifornije 1993. godine, i gdje je Kyle pohađao srednju školu koja je umirovila njegov dres zbog sjajnih partija koje je pružao dok je igrao za njih.
Kyle za sebe kaže da je duboko religiozan, iako, kako drugačije, ni o tome ne voli pričati, a prema tvrdnjama njegovih suigrača nikada nije “nastupao” kao propovjednik ili svoje religiozne nazore pokušao nametnuti drugima., što je i sam potvrdio: “Odrastao sam preko puta crkve, i u svom životu ne pamtim da nisam bio kršćanin, ali ne pada mi na pamet glumiti propovjednika, citirati tekstove iz Biblije ili ljude preobraćivati.” Osim Kyleovog oca, i njegov djed Harold je protestantski pastor u Paramountu u Kaliforniji, a istu titulu nose i njegova dva strica.
Djed Harold iznimka je u obitelji Korvera. Ime je u pitanju. Naime, Kyleov otac Kevin ima tri brata Kena, Keitha i Karla. Tu nije kraj. Kyle Korver također ima tri brata: Kirka, Kaleba i Klaya. Hoćete još? Korverova kćer zove se Kyra. Sada sve ovo ponovno pročitajte i pokušajte zapamtiti. Zabavno je.
Osim vjere, i magičnog slova “K” još nešto povezuje Korverove a to je još nešto na “K” – košarka. Kyleova majka Laine igrala je koledž košarku za sveučilište u Iowi, ali prije toga ostvarila je povijesni uspjeh u svojoj srednjoj školi zanimljivog imena Montezuma (aztečki kralj, op.a.) postigavši 73 poena na jednoj utakmici. Spomenuta trojica stričeva također su igrala koledž košarku, a kako krv nije voda, igrali su je ili igraju i Kyle i njegova braća. Konkretno Klay je igrao za sveučilište Drake dok nije doživio teške ozljede koljena, i on danas vodi Kyleovu humanitarnu organizaciju koja potiče djecu na bavljenje sportom, Kaleb je igrao kratko za Kyleovo sveučilište Creighton, a najmlađi Korver, Kirk igra za Missouri- Kansas City. Braća su inače kratkotrajno odrastala u Kaliforniji, ali dovoljno da se, kao i ostali klinci diljem te države, zalude Lakersima i njihovim Showtimeom iako su sva četvorica obožavala Larryja Birda, a danas navijaju za Spurse.
Sudbina je htjela da najstariji od četvorice braće bude i najuspješniji košarkaš premda je moglo biti i drugačije. Nakon uspješnih igara na Pelli, Kyle se nadao da će dobiti poziv sveučilišta Iowa, ali to se nikada nije dogodilo zbog čega je čak razmišljao i o prekidu karijere. “Srećom po mene, moji roditelji nisu odustajali od mene i uvijek su vjerovali da mogu uspjeti. To me spasilo i hvala im”, kaže danas bjeloputi šuter koji je na koncu svoju koledž karijeru izgradio u Nebraski, također saveznoj državi na američkom srednjem zapadu, na isusovačkom koledžu Creighton gdje se isticao u onome po čemu je i danas prepoznatljiv, u šutu i pogađanju trica. Od četiri sezone koliko je proveo na Creightonu posljednja 2002/03 je bila njegova uvjerljivo najbolja kada je ubacivao 18 poena, uz 3,1 asistencije, 6,4 skoka, i šut za 3 od gotovo 50% budući da je potezao skoro 10 trica po utakmici a pogađao 5. To mu je bilo dovoljno da ga na draftu 2003. godine odaberu New Jersey Netsi i to u drugoj rundi kao ukupno 51. pick, a zatim proslijede u Philadelphiju 76erse gdje je Korver igrao četiri sezone, a već u drugoj sezoni bio je izjednačen na prvom mjestu NBA lige s Quentinom Richardsonom, po broju pogođenih trica, obojica po 226.
Igranje s Allanom Iversonom i danas Korver često naglašava kao hvalevrijedno i korisno iskustvo budući da mu je The Answer zbog svog stila igre ostavljao gomilu prostora za šutiranje. Spomenimo da je u sezoni 2006/07 Korver bio najbolji izvođač slobodnih bacanja u ligi jer je “penale” pogađao s 91,4% uspješnosti.
Korver je u prosincu 2007. godine mijenjan za Gordana Giričeka i draft prava prve runde u Utu Jazz. Uglavnom je ulazio s klupe kao igrač od zadatka, odnosno šuterski specijalist. Nije baš imao prostora za napredak jer je Utah tada bila snažna ekipa s Carlosom Boozerom, Deronom Williamsom, Andrejem Kirilenkom, a trener momčadi bio Jerry Sloan, trener koji je preferirao tradicionalni stil igranja košarke, i koji je možda vjerovao da je Boozer reinkarnacija Karla Malonea pa je preko njega vrtio glavninu svojih napada. Kao Jazzer Korver je proveo dvije i pol sezone, a u besmrtnost (barem za sada) se upisao u sezoni 2009/10 jer je ostvario najbolji postotak šuta za tri u povijesti NBA lige. On je iznosio 53,6% što je bilo bolje za 1,3% od dotadašnjeg rekorda kojega je držao još jedan “snajper” Steve Kerr. Korver je u toj sezoni ukupno tricu šutirao 59/110.
Pravu afirmaciju Korver je doživio u Chicagu s kojima je potpisao ugovor kao slobodan igrač u srpnju 2010. godine. Bio je gotovo šesti igrač Chicaga u kojega je trener Tom Thibodeau imao povjerenje, koji ga je naučio osnovama timske obrane i koji je crtao akcije za njega. Klasična Thibsova akcija (koju danas Mike Dunleavy izvodi) bila je dvostruki screen za Korvera koji bi se kretao uz baseline i tu prošao svog prvog suigrača screenera, drugi bi njegovog čuvara sa već spremnim blokom dočekao na laktu reketa nakon čega bi se Korver digao na skok šut. Swish! Neobranjivo. “Give me the hot sauce Kyle!” urlao bi nakon pogođenih Korverovih šuteva komentator Bullsa i njihov nekadašnji igrač Stacey King.
Budući da se Korver nije uklapao u financijsku konstrukciju Bullsa zamijenjen je u Atlantu Hawkse za trade exception i novac, a prošloga ljeta potpisao je s Hawksima novi ugovor na 4 godine težak 24 milijuna dolara ukupno. Pitali su se mnogi je li to puno novca za već pomalo veterana. Odgovor je niječan. Korver nikada nije imao kronične probleme s ozljedama, igrač je koji se ne oslanja isključivo na atleticizam, savršeno je fizički pripremljen i igrači profila Korver, Ray Allen, pa i spomenuti Steve Kerr mogu jako dugo trajati u NBA ligi, a da nikada ne potonu u formi. Upravo je u Atlanti Korver ostvario dojmljiv NBA rekord i napisao jednu lijepu priču sa zanimljivom pozadinom. Doznajte o čemu se radi.
Kyle streak
Šesti dan mjeseca prosinca 2013. godine. Phillips Arena. Kao i obično – poluprazna. Hawksi protiv Cavaliersa i jedan čovjek spreman otići u legendu. Iza njega je 89 utakmica u nizu s barem jednom pogođenom tricom i treba mu još samo jedna da pretekne Danu Barrosa iz sezona 1994/95 i 1995/96. Rekord konzistentnosti! Nisi šuter ako fenomenalne brojke i šuterske bravure ne možeš ponavljati iz večeri u večer. Samo si hakler.
Prva akcija Hawksa na utakmici bila je namijenjena za njega, ali kako to obično biva dok su svi gledali gdje Kyle trči loptu je dobio Millsap i lagano položio. U drugom napadu Horford ga je “isforsirao” u lijevom korneru, “Evo je!” vikao je legendarni Dominique Wilkins, komentator Hawksa, ali Korver je promašio, “ah, malo je nedostajalo” dovršio je Nique. Nakon 10 sekundi dobio je Korver novu šansu, tranzicija 3 na 2, ostao je sam na lijevom krilu ali nije šutnuo, asistirao je. Opet se uključio Wilkins: “Kod Kylea se ne radi samo o šutiranju trica. On će to napraviti s mjesta odakle on to želi i pod svojim uvjetima.”
Onda se dogodilo ovo:
Devedeset uzastopnih utakmica s barem jednom pogođenom tricom. I riječ “ikad”, ona koja simbolizira najbolje. Trajao je niz i trajao. Zaustavio se na 127, u Portlandu 5. ožujka 2014. dvanaest dana prije Korverovog rođendana. Nije bilo ritma. Neophodnog sastojka svakog klasnog šutera i sad je gotovo. Možda i bolje. To brojanje iz večeri u večer, svjetla pozornice uprta samo u njega dok ne pogodi još jednu, očekivanja javnosti… Nije to njegov stil. Već nakon pogođene devedesete mama Laine je izjavila: “Sretan je što je ovome kraj. On ne voli biti nametljiv.” I nije bio. Nakon Portlanda napadali su mnogi trenera Hawksa Mikea Budenholzera zašto Korver nije igrao četvrtu četvrtinu a sam igrač je pojasnio: “Razbijali su nas. Da me trener stavio da igram, igrao bih kao i uvijek, ali ja nisam želio igrati samo da bih nastavio niz.”
Brojka od 127 uzastopnih utakmica s barem jednom pogođenom tricom nije najdojmljiviji NBA rekord. Nije ni u top 10. Možda ni u top 20. Ali simbolizira konstantnost i predanost radu. Da je tome tako potvrđuju nam i neke spektakularne brojke koje su američki, standardno precizni i detaljni, analitičari izvukli. Dok je Kyle streak trajao Korver je ukupno pogodio 337 trica, uz postotak od 46,9%. U trideset i jednoj utakmici od njih 127 Korver je pogodio samo jednu tricu, dva puta ih je pogađao 8 puta na jednoj utakmici dok je niz trajao, a sve njegove pogođene trice u nizu letjele su ukupno kilometar i pol. Ukupno za vrijeme trajanja niza protiv Bobcatsa je šutirao 15/28, protiv Detroita 16/34, Clevelanda 10/21, Lakersa 10/16, Miamija 11/21, Toronta 15/27. Korver je svoj niz započeo 4. studenog 2012. godine na utakmici protiv Oklahome, a nakon što nije uspio postići tricu protiv Portlanda sutradan je riječ “Korver” na internetu pretražena 14.892 puta. I još nekoliko zanimljivosti…
Korver je u svojoj prvoj utakmici za Hawkse promašio sva tri šuta za tri.
Znate li koliko su trajali nizovi nekih drugih šuterskih velemajstora? Birdov 15 utakmica, Ray Allenov 47, Stojakovićev 62, Rashard Lewisov 56, a Dirkov 30. Od aktivnih igrača najbliži Korveru je Steph Curry koji je u pedeset i jednoj uzastopnoj utakmici postigao barem jednu tricu.
Još jedno pitanje. Znate li koliko je igrača u povijesti šutiralo 5,6 trica po utakmici s uspješnosti od 45,7%? Dvojica. Korver u posljednjoj sezoni i Glen Rice u sezoni 1996/97.
Najzanimljivije od svega jest činjenica da nam box score statistika, pa čak ni ona napredna ne mogu otkriti koliko je zapravo Kyle Korver sa svojim stilom bitan za svoju momčad i grubo ćemo se ogriješiti ako ga označimo samo kao šuterskog specijalistu sa zanimljivim rekordom. Pomnim promatranjem njegove igre, a onda i igre njegove momčadi, te izjavama stručnjaka, trenera i igrača možemo ipak dokazati da to nije tako.
Kyle Korver nije samo igrač s nježnim licem, uredno počešljanom frizurom koji čeka u korneru i šutira trice. Korver nije “lešinar”. Za svaku svoju tricu, i za svaki svoj poen Korver itekako radi, a to nećete nikada vidjeti u statistici. Njegova kretanja bez lopte su fantastična, i ne samo da on zbog toga dolazi do poena već i njegova ekipa i suigrači. Na taj način stavlja presing na svoje protivnike koji znaju za što je sposoban i znaju da ga moraju zaustaviti jer će dobiti tricu u lice, a prečesto usmjeravanje protivničke obrane samo na njega ostavlja njegovim suigračima gomilu prostora. Protrčati će kroz jedan screen, kroz drugi screen, obrana će se skupiti oko njega, a loptu će na kraju dobiti njegov suigrač na weak strani ili netko drugi slobodan što možete vidjeti ovdje.
Korverov sadašnji trener Budenholzer impresioniran je takvim stilom igre: “Jako brzo šutira. Fenomenalan je jer jako malo igrača u ligi može u punoj brzini primiti loptu i tako brzo je šutnuti. To je nevjerojatno teško i zahtjevno, i zato su takvi igrači prava rijetkost, a za nas trenere oni su pravi poklon.” Kyle Korver, Ray Allen, J.J. Redick i Klay Thompson. To su jedina četiri igrača u ligi koja, osim što imaju snajpersku optiku, svojim kretnjama bez lopte ne kreiraju samo sebi prostor za šut, već i svojim suigračima, i ujedno ispunjavaju uvjet konzistentnosti. Šutiraju s odličnim postotcima i uspijevaju ih održavati visokima, bez amplituda. Allen je šuterska legenda, ali da su Korver i Thompson elita iz catch and shoot situacija dokazuje nam i Player tracking statistika. Prema njoj najviše catch and shoot poena (igrač ne drži loptu dulje od dvije sekunde u rukama i ne dribla prije nego je uputi prema košu) ima Thompson čak 9 po utakmici od čega pogađa 2,3 trice po utakmici i ukupno je postigao iz takvih akcija 559 poena. Korver iz “uhvati i šutiraj” akcija postiže 8,6 poena, pogodi 2,5 trica i postigao je ukupno 472 poena. Klay je prema ovoj statistici najbolji u ligi, Korver je treći, a između njih se smjestio Dirk Nowitzki. Svakako bi bilo mjesta i za Redicka da nije ozlijeđen.
Iako je Korver dokazani majstor, njegovo učenje i razumijevanje igre i akcija nikada ne prestaje o čemu nam opet svjedoči njegov trener: “Jako je usredotočen na svoj šut, razumijevanje akcija koje su nacrtane za njega, i konstantno promišlja o tome kako da se dovede u situaciju iz koje može postići koš. Veliku pažnju posvećuje detaljima, poput načina na koji se postavljaju screenovi, dodavanjima, navikama protivnika i suigrača koje pokušava pročitati. Da možete biti svaki dan s njim na treningu i utakmicama, bili bi doista impresioniran”, kaže coach Bud.
Osim trice, ima Kyle i druga ofenzivna oružja, iako, ako ne mora, nikada neće voditi loptu ili driblati. Bolje i za njega i za ekipu da ne spušta loptu na zemlju. Ali kao što i sam kaže, da ne bude potpuno predvidljiv igrač, u svoj arsenal je dodao i šut sa poludistance u trku, tijelom lagano izbačen prema naprijed nakon što odigra give and go akciju sa suigračem koji mu postavlja blok. Izvrstan je izvođač slobodnih bacanja, kroz karijeru ih izvodi s 87,8% uspjeha, iako ih ne izvodi mnogo. Ove sezone u Hawksima istaknuo se i kao solidan asistent budući da ima 2,9 asistencija po utakmici, a one su najčešće produkt protivničkog očekivanja da će Korver šutnuti tricu jer ipak su u strahu velike oči, nakon čega on podvali loptu usamljenom suigraču.
Njegova obrana nije idealna, ali nije ni užasna kao što se često predstavlja. Korver nije obdaren brzinom i visokim atletskim sposobnostima poput lateralnog kretanja, velike brzine i skočnosti, ali sposoban je odigrati sjajnu timsku obranu. Zbog svoje prirodne discipliniranosti nikada neće zakasniti u rotacijama, izaći će na pomaganja kada se to očekuje od njega, zagradit će skok, a budući da se cijeli život probija kroz screenove u napadu zna čovjek kako braniti i takvu vrstu napada. Nije lockdown stoper, ali nije ni užas.
Jedna od stvari koja mu omogućuje da bude dobar i u obrani i u napadu, i stvar na koju je posebno ponosan jest njegova fizička izdržljivost i tvrdi: “Neki skaču jako visoko, neki su brzi, a moja prednost nad ostalima je fizička izdržljivost. Mogu jako puno trčati. To nije najvažnija stvar u košarci, možda ni najpoželjnija od svih košarkaških vrlina, ali to je jedna koju imam i nastojim je iskoristiti.”
Da bi sumirali sve ovo rečeno o Korverovom stilu igre, i njegovim napadačkim kvalitetama, pogledajmo što kaže Steve Kerr: “Prvo, da bi igrao napadačku rolu kakvu igra Kyle Korver moraš biti u jako dobroj fizičkoj spremi. Drugo, nije nimalo jednostavno potrošiti cijeli jedan napad na trku, odjednom i iznenada dobiti loptu dok još trčiš a proganja te čuvar koji je na metar od tebe, i uz sve to okrenuti se, održati ravnotežu i šutnuti. Ono što me najviše impresionira kod njega je brzina njegovog izbačaja pri skok šutu, u trenutku kada ja na najvišoj visini u skoku, i to je jedan od razloga zašto ga se jako teško može blokirati.”
Ako ste još s nama, i ako ni nakon sedme kartice teksta niste odustali od ovog “albatros” teksta, čestitamo, vi ste košarkaški fanatik. Dopustite da vam predstavimo još dvije stvari bitne za Korverovu šutersku rapsodiju uopće u karijeri i bitne za rekord koji je postavio. Prva se tiče zdravlja i rada na sebi u svakom pogledu, a druga se tiče momčadskog konteksta.
Zdravlje i rad na sebi
Već smo spomenuli da Korver nikada nije imao kroničnih povreda u karijeri, što mu je jednim dijelom itekako pomoglo da postavi rekord, ali znale su ga mučiti klasične sitne košarkaške ozljede koljena te nožnih i ručnih zglobova. Prošle sezone je propustio samo 8 utakmica i to uglavnom zbog osobnih razloga (rođenje djeteta), prosječno je igrao 30,5 minuta, a ove sezone propustio je samo 4 utakmice i igra 34 minute po utakmici, što je najviše od svih Hawksa. Usporedbe radi, u dvije sezone provedene u Bullsima Korver je igrao samo 20,1 minuta u prvoj sezoni, i 22,6 u drugoj što je donekle i razumljivo jer je ulazio s klupe a u Atlanti ima mjesto startera. Iako je od tada stariji dvije godine, Korver tvrdi sljedeće: “Bolje se osjećam s trideset i dvije godine nego kada sam imao dvadeset i dvije. Ovo je prva godina da se osjećam potpuno zdravo.”
Proces ozdravljenja za našeg junaka počeo je 2008. godine kada je odlučio posjetiti P3 (The Peak Performance Project) institut u Santa Barbari, mjesto s naprednim metodama fizičke pripreme. Na P3 institutu pripremalo se preko 1000 vrhunskih svjetskih sportaša. “Bilo je jako korisno za mene boraviti tamo jer sam naučio kako pravilno koristiti svoje tijelo i mišiće”, kazao je Korver.
U Santa Barbari je Korver tog ljeta 2008. godine boravio tri tjedna i uz pomoć stručnjaka uspio je spoznati koje pokrete pri šutiranju izvodi loše ili nepravilno i na taj način opterećuje tijelo, što posljedično dovodi do ozljeda. Za vrijeme jedne videoanalize njegovog šutiranja shvatio je da se njegova koljena dok izvodi skok šut gotovo pa dodiruju što je nedopustivo, posebno za šutera kojemu je praktički pola šuta u pravilnom korištenju nožnih ekstremiteta. Probleme je još imao pri doskoku, zatim zbog svojih velikih pigeon stopala (stopala koja idu prema unutra, česta pojava kod nogometaša) često se odražavao s vanjske strane noge i stopala, a ni njegov lakat, ručni zglob i šuterska ruka nisu bili ispravno korišteni ili u skladu s njegovom fizičkom konstitucijom.
Zanimljiva je njegova izjava o tom slučaju: “Bolio me želudac kada sam morao sebe promatrati kako šutiram. Još je gore bilo kada bih vrtio film u glavi unatrag i kada bih shvatio da sam to radio tako dugo vremena.”
Korver je od te godine morao promijeniti svoju mehaniku šuta, odnosno puno više raditi na njoj, što je naravno uključivalo pravilno i optimalno korištenje svojih fizičkih kapaciteta. Zbog toga on danas u svojim medijskim nastupima kao glavni razlog uspjeha vlastitog šuta navodi svoju mehaniku, a ne ritam: “Najviše vremena u svojoj karijeri posvećivao sam traženju ritma koji je bio osnova svega. Pronalazak dobrog šuterskog ritma i povoljnih situacija za šutiranje bili su mi prioritet. Ali sada shvaćam da mehanika šuta radi razliku između pogođenog šuta i onog promašenog. Kada se zagrijavam i promašim šut, točno znam zašto sam ga promašio. Ritam je bitan ali mehanika je važnija, i treba pronaći dobar balans između toga.” Ritam je dakle jako bitan, ali ono što odvaja talentiranog šutera koji se oslanja samo na ritam, od onog talentiranog i upornog poput Korvera, je upravo rad na mehanici
Zanimljivu izjavu Korver je dao i u vezi ostalih šutera i njihove mehanike: “Proučavao sam Larryja Birda, Reggieja Millera, Raya Allena i ostale šutere koji spadaju u vrh najboljih svih vremena. Ako dobro promatrate uočiti ćete da su koristili uvijek istu mehaniku šuta koju su uvježbali. Zato je prva stavka uspješnog šutiranja pronaći šut koji možete pogoditi uvijek. Uopće nije važno kako će taj šut izgledati, jedino morate biti sposobni ponavljati ga svaki put.”
Prije i poslije utakmice, te za vrijeme treninga ili nakon njega Korver ima svoje rituale koje obavlja, i koji mu pomažu da bude uspješan šuter. Tako recimo na zagrijavanju trči sprinteve u punoj brzini i uzima šuteve također u toj brzini nastojeći simulirati brzinu tijekom trajanja utakmice.
Ako ima jutarnji trening, od svoje kuće pa do trening centra, u vožnji autom ili dok hoda, oko svojih koljena nosi led. Svakodnevno radi vježbe za gležnjeve, koristi masaže i napredne metode prevencije od ozljeda.
Korverova predanost šutu, radu i poslu kojim se bavi nema granica. Prema izjavama njegovog suigrača Jeffa Teaguea, Korver redovito ostaje posljednji na treningu i vježba šut s pomoćnim trenerima Atlante. To često motivira i Teaguea da ostane s njim i da vježbaju šutiranje trica, a dogodi se i da se natječu. Treba li spomenuti da Teague nikada nije pobijedio? “Ako igramo tko će pogoditi više trica iz 5 pokušaja i ja pogodim 4, on ih redovito nakon toga pogodi svih 5”, kaže Teague koji svjedoči da je na jednom treningu Korver pogodio 89 trica iz 100 pokušaja: “bio je malo uzrujan jer ih je pogodio samo 89”, dovršava Jeff u šaljivom tonu.
Pred utakmicu, to za Korvera najčešće izgleda ovako.
I prije utakmice na šuterskom treningu Korver naglasak stavlja na mehaniku: “Kada se zagrijavam radije ću promašiti šut nego ga pogoditi. Ako ih sve pogađam i ništa ne promašujem sve što imam je dobar ritam, ali, kada utakmica počne jako često se zna dogoditi da tog ritma ne bude.”
Kyle radije bira neke druge metode kao što su biranje mjesta odakle na utakmici želi šutirati najviše, a odabir se vrši prema protivnikovim sklonostima i navikama te kaže: “Puno igrača šutira previše tijekom zagrijavanja. Meni je dovoljno pronaći dobro mjesto gdje se moja mehanika susreće sa mojim ritmom. Kada ga pronađem, moj trening je gotov.”
Korver također priznaje da više voli igrati u dvoranama s manje svjetla, a ako mu je svjetlost prejaka ostaje duže na zagrijavanju da se navikne na nju. Ne odgovara mu ni igranje u hladnijim dvoranama jer je po prirodi zimogrozan, pa ako ga vidite da puše u šake to je zato jer ih pokušava ugrijati
Sustav igre
Premda je najveći broj utakmica tijekom Kyle streaka odigrao pod trenerom Larryjem Drewom, Korver kao jedan od glavnih razloga postavljanja novog rekorda u odigranim uzastopnim utakmicama sa barem jednom pogođenom tricom navodi ovosezonski sistem igre Hawksa kojega je implementirao Mike Budenholzer. Čovjek koji je šesnaest godina bio glavni pomoćnik Greggu Popovichu u Spursima od kojega je preuzeo veliki dio napadačke igre.
O novom treneru i novom konceptu napadačke igre Hawksa Korver ima samo riječi hvale: “Sviđa mi se. To je moj stil igre, gdje ja mogu doći do izražaja. Jako puno kretanja, brza cirkulacija lopte, raširen teren, mnogo prostora za pronaći mjesto za dobar šut. Nisam profitirao samo ja već i ostali moji suigrači. Trener mi vjeruje, i od njega imam zeleno svjetlo da šutiram kad god osjetim da mogu ili želim, i to je super stvar, nisu svi treneri u mojoj karijeri bili tako darežljivi.”
Pohvalno se Korver izražava i prema svojim suigračima koji su mu također jako puno pomogli da postavi novi rekord i da niz traje. Teague je o Korveru rekao: “Kada dobijem loptu prvo tražim Korvera. On je jedan od najboljih šutera u povijesti ove lige, što i meni često pomaže u napadu. Dovoljno je da napadam onu stranu na kojoj se on nalazi jer će biti otvorenija budući da njegov čuvar ne dolazi na pomaganje. Takve situacije za mene najčešće završavaju polaganjem.”
Ako mislite da je Korver privatizirao neke utakmice, i forsirao šuteve da bi produljio niz možda se razuvjerite nakon Teagueove izjave prije nego je niz prestao u Portlandu: “Ako Kyle ne pogodi tricu nakon prve ili druge četvrtine, ja kao razigravač, ali i moji suigrači se osjećamo odgovornima da mu omogućimo da je ipak pogodi, jer ipak svi u ekipi želimo da taj niz traje. Zato ja često organiziram razne akcije samo za njega što se Kyleu često ne sviđa pa mi govori `samo igraj, samo igraj`, ali ja ga i nakon toga hranim loptama, a on mi na koncu vrati pogođenim tricama.”
Šuter štreber. Mehanika šuta za 5, ritam 5, radna etika 5, stil igre 5, utjecaj na momčad 5, osobnost 5, rekord za 5. Ali dogodi se i najboljima da padnu na ispitu koji su morali, kad-tad, pasti. Jedan niz je gotov, ali ne trebamo žaliti, novi je već počeo. 1, 2, ….