Pet naslova u ovom milenijumu sigurno svrstava Lakerse, zajedno sa Spursima, u najbolje momčadi istog. Uoči ove sezone o Lakersima se nije puno pričalo jer je jedina stvar koja je bila bitna povratak Kobeja Bryanta. U mogućnosti Lakersa se sumnjalo i s njim i bez njega, ali je činjenica da ih se s Bryantom na terenu nikako nije smjelo otpisivati. Ekipa je ostvarila vrlo dobar omjer pobjeda i poraza uoči njegovog povratka, ali nakon nove ozljede koljena (zbog koje će izbivati bar šest tjedana) s pravom se možemo zapitati je li Kobe odradio svoje i je li ovo početak kraja “njegovih” Lakersa?
Nakon što je Kobe 1996. izabran na draftu kao 13. pick nije se nitko ni nadao da će u budućnosti postati jedan od najboljih igrača u povijesti lige. Pet naslova prvaka, jedna nagrada za MVP-a sezone i još mnoštvo priznanja sigurno ga stavljaju u krug najvećih igrača NBA lige. Unatoč poznim godinama Kobe je svaku sezonu izgledao sve bolje, zrelije, a Lakersi su zadnjih nekoliko godina uvijek bili kandidati za naslov, ili su bar djelovali iz sjene. Poznat kao veliki borac, čovjek koji je igrao sa 120% snage i koji je trpio razne ozljede, Kobe je ipak pokleknuo na kraju prošle sezone. Glava je htjela jedno, a tijelo je moglo nešto drugo i Kobe je prvi put u svojoj karijeri bio prisiljen na duže izbivanje sa terena. Lakersi su tada izgubili sve nade u dobar rezultat, iako se radilo o sezoni s velikim očekivanjima nakon što je bio doveden Dwight Howard.
Odlaskom Howarda, te dovođenjem velikog broja “poluigrača” Lakersi su na jedan način pokazali neambicioznost za ovu sezonu. Sve su oči bile uprte u Bryanta i njegov oporavak, te su postojala nadanja da će on, unatoč svojih 35 godina, još jednom pokušati povući momčad do kraja. Međutim, u Bryantovom odsustvu Lakersi su ostvarili vrlo dobar omjer 10-9, ali je bilo vidljivo da nedostaje kvalitete za nešto bolje. Momčad je izgledala poprilično uigrano. Vrlo dobar protok lopte i brza tranzicija krasili su njihov napad (trenutno su na vrlo dobrih 100,5 koševa po utakmici), ali problem nastaje u obrani koja je vrlo slaba, te samo dvije momčadi imaju lošiju obranu od njih (primaju 103,0 koševa po utakmici). I dok se radi o momčadi solidnih napadača i dobrih šutera, bekovska linija je obrambeno vrlo loša. Isto tako, u ovom trenutku su čak sva tri njihova playmakera ozlijeđena što se itekako vidi na terenu jer momčad u određenim trenucima utakmice izgleda vrlo neorganizirano.
Upravo zbog svega toga Kobejev povratak dočekan je s oduševljenjem. Iako su mu povratnički debi uništili Raptorsi pobjedom 106:94 u Staples Centru, sama pojava Bryanta na terenu mnogo je značila, te se moglo reći da je sezona za Lakerse tek tada počela. Nažalost, bajka nije dugo trajala, tek šest utakmica (u kojoj su Lakersi upisali dvije pobjede i četiri poraza) i Kobe je s novom ozljedom ponovo van terena. Ipak, tih šest utakmica bilo je dovoljno da usporedimo igru Lakersa s Bryantom i bez njega. Od prve minute vidljiva je bila stabilnost igre, a iako se malo smanjio broj koševa jer nisu više igrali toliko brzo s njim na parketu (zabijali su 97,2 koševa) vidljivo je bilo da je svaka lopta u Bryantovim rukama na sigurnom mjestu i da on zna što treba napraviti. Kobe očekivano nije odmah počeo “gaziti” (13,8 koševa, 4,3 skokova, 6,3 asistencije) te se više podredio razigravanju suigrača (ubilježio 13 asistencija protiv Oklahome), ali kako su se utakmice redale forma se polako dizala i za očekivati je bilo da ćemo ubrzo gledati, bar približno, “starog” Bryanta.
Očekivano je bilo da Lakerse u odsustvu, ali i uz, Bryanta vuče Pau Gasol (15 koševa, 9,4 skokova, 3,2 asistencije) koji, ipak, više nije onaj pravi, daleko od onoga Gasola iz 2010. kada je po mnogima zaslužio MVP nagradu finala NBA lige. Bryantovu ulogu pokušava preuzeti, bar u napadu, Nick Young (15,3 koševa), vrlo dobar šuter sa svih pozicija, ali i igrač koji vrlo često pretjera u svojim šutevima koji budu isforsirani i preko ruke, a isto tako ni obrana mu nije jača strana. Svakako treba spomenuti i borbenog Jordana Hilla (9,2 koševa, 7,8 skokova) koji je odigrao nekoliko odličnih utakmica i koji se vrlo dobro nadopunjuje s Gasolom. Jedno od većih iznenađenja je i Steve Blake koji je u odsustvu Stevea Nasha postao glavni razigravač Lakersa i koji bilježi sjajnih 7,7 asistencija što mu je daleko najviše u karijeri.
Ipak, iako je Kobe rekao da samo idioti mogu sumnjati u njegov oporavak, gotovo je nemoguće očekivat da Lakersi mogu ozbiljnije parirati velikim ekipama. Na vrlo jakom Zapadu bit će vrlo teško dohvatiti playoff, ali i ako ga dohvate smatramo da je prvi krug njihov krajnji domet. Iako je dizao formu vidljivo je bilo da je Kobe podosta usporio, da nema eksplozivnost ni skočnost kakvu je imao, a s obzirom na činjenicu da je navršio 35 godina teško je očekivati da mu tijelo ima energije za najveće napore koji će biti potrebni kako sezona bude odmicala kraju, a sigurno je da će ga ova momčad trebati.
U svakom slučaju, vrijeme je učinilo svoje. Iako je potpisao novi ugovor na dvije godine pitanje je hoće li biti u stanju odraditi ga, odnosno hoće li mu to njegovo tijelo dopustiti. Stoga se teško oteti dojmu da su se zastori jedne velike karijere polako počeli spuštati, a era “njegovih” Lakersa je došla svome kraju. Međutim, poznavajući Kobeja, još ništa nije gotovo dok on ne kaže da je gotovo.