Centar Milwaukee Bucksa Larry Sanders je prije nekoliko godina obećavao puno. 2013. godinu završio je na prosjeku od gotovo 10 koševa i skokova i skoro 3 blokade, potvrdivši se kao nadolazeći obrambeni specijalist, igrač koji – iako napadački limitiran – može postati jedan od najboljih obrambenih igrača lige. Uvjereni u njegovu blistavu budućnost, Bucksi su mu ponudili ugovor života (44 milijuna za 4 godine), kojeg je Sanders i prihvatio. A onda su počeli problemi.
Prvo je propustio 25 utakmica zbog ozljede šake zadobivene u barskoj tučnjavi, pa je potom slomio orbitalnu kost, a upravo kad je riješio problem barske tučnjave na sudu, u travnju 2014. suspendiran je zbog zlouporabe marihuane. Isti prekršaj je ponovio nedavno, što je automatski aktiviralo novu suspenziju na deset utakmica. Iako je ta suspenzija do danas istekla, Sanders i dalje ne igra. Umjesto toga, zabavlja košarkaški svijet kontradiktornim izjavama – prvo je izjavio kako nije u stanju igrati košarku dok ne riješi osobne probleme, da bi potom rekao, nakon što su ga Bucksi odlučili isplatiti (drugim riječima – platiti mu samo da ode, prema posljednjim informacijama dogovorili su se za 13 milijuna), kako želi nastaviti karijeru. Pitanje je samo u čijem dresu.
Postoji dovoljan broj momčadi kojima bi dobro došao obrambeni specijalist pun potencijala i star tek 26 godina (Cleveland, Houston, Dallas, Portland, Clippersi, da nabrojimo samo neke). Pitanje na koje navedeni klubovi moraju naći odgovor jest je li njihova potreba za centrom tolika da se isplati riskirati kemiju u ekipi s očigledno psihički labilnim Sandersom. Što se događa u njegovoj glavi malo kome je poznato (Sanders je osobno vrlo škrt na riječima), pa o tome možemo samo nagađati. Na čisto ljudskoj razini možemo se samo nadati da će nas u budućnosti Sanders zabavljati isključivo svojom dobrom igrom, a ne glupostima izvan parketa.