U svakoj generaciji pojavi se košarkaš kojeg istinski možemo nazvati legendom, a Larry Bird bio je takav igraè. Trinaest je godina bio utjelovljenje borbenosti, konstantnosti i dominantnosti na svim podruèjima košarkaške igre – kao strijelac, skakaè, dodavaè, defanzivac, momèadski èovjek i možda najviše od svega, jedinstveni predstavnik “velikog košarkaškog showa”.
Bird je zraèio tolikom enegijom i samopouzdanjem da je nerijetko znao “plesati” oko protivnièke klupe, predviðajuæi i prije podbacivanja rasplet utakmice. Bio je ubojiti šuter, pa je ponekad na treninzima “trice” znao pogaðati zatvorenih oèiju. U Birdovoj generaciji jedino je Earvin “Magic” Johnson smatran boljim i lucidnijim dodavaèem od njega. Malo je igraèa igralo toliko borbeno, bacajuæi se za izgubljenim loptama u publiku ili u reklame. Stoga i nije èudo što se plavokosog momka iz Indiane smatralo olièenjem “Celtics Pridea” ili “ponosa Kelta”. Bio je igraè izvan konkurencije, koji je uživao u pritiscima i tjerao svoje suigraèe da pružaju i više od maksimuma. Poput njegovih prethodnika Boba Cousyja, Billa Russella, Johna Havliceka i Davea Cowensa, Bird nije tražio svjetla reflektora samo za sebe, veæ je radije izvlaèio najbolje iz igraèa kojima je bio okružen. Ali niti gore navedene legende nisu u tolikom broju punile Boston Garden, tjerale navijaèe na ovacije i dominirale košarkaškom igrom kao Larry Bird.
Larry Bird – najbolji bijeli košarkaš NBA lige
Legenda o Larryju Birdu roðena je u “siæušnom” gradiæu French Linku, “izgubljenom” u kukuruznim poljima države Indiane, gdje je njegova obitelj vodila “spartanski” život. French Link imao je populaciju od otprilike dvije tisuæe “duša”, ali svi njegovi stanovnici bili su redoviti gosti na košarkaškim utakmicama Springs Valley High Schoola, jer država Indiana svoju košarkašku tradiciju shvaæala je jako ozbiljno. Dolazili su gledati plavokosog “èarobnjaka” sa “smiješnim” imenom – Larry Joe Bird.
Nakon loma noge u drugoj srednjoškolskoj sezoni, iduæe je godine Larry postao zvijezda. Spring Valley imao je samo dva poraza, a mladi Bird bio je najpoznatija osoba u svom gradu. Navijaèi su cijelo vrijeme bili spremni voziti Larryjeve roditelje, buduæi da si oni sami nisu mogli priuštiti automobil. Kao maturant Larry je osvojio titulu najboljeg školskog strijelca svih vremena, a dvorana je postala premala za primanje svih znatiželjnika koji su na djelu htjeli vidjeti buduæu NBA zvijedu.
Prijelaz na studentski život nije mu išao od ruke. Poèeo je igrati kod Bobbyja Knighta na Sveuèilištu Indiana. Potom je nakratko bio na lokalnom Northwood Institute sveuèilištu, a zatim se skrasio na Sveuèilištu Indiana State. Pritisak na tom sveuèilištu bio je puno manji nego kod Indiana Hoosiersa, koji su bili èlan najuglednijih sveuèilišta Amerike i stalni pretendenti na NCAA naslov. Kada je Bird stigao na Indiana State utakmice je posjeæivalo oko 3 100 navijaèa, ali kao što je to uèinio i u Springs Valleyju, i tu je sam svoju novu momèad podigao na razinu respektabilne sveuèilišne “družine”, pa èak i više od toga.
Tijekom prve studentske godine prosjeèno je ubacivao 30 poena i hvatao desetak lopti. Prodaja ulaznica se utrostruèila. TV postaje prikazivale su isjeèke Birdovih igara umjesto dosadnih reklama. Studenti su “markirali” s predavanja kako bi, èak osam sati prije podbacivanja, stali u red za karte. “Larry Bird Ball” bio je naziv najpopularnije igre na studentskim igralištima. Sycamoresi su bili nesavladivi, te su na Birdovoj završnoj godini postali broj 1. NCAA lige. Meðutim, Michigan State, predvoðen visokim bekom Earvinom Johnsonom, “nokautirao” ih je u finalu sveuèilišnog prvenstva 1979. godine, u možda najgledanijem ogledu studentske košarke u povijesti. Bird je te godine proglašen za najboljeg studentskog igraèa Amerike, a Indianu State napustio je kao peti strijelac NCAA-a svih vremena.
Boston Celticsi izabrali su ga na NBA “draftu” veæ 1978. godine, nadajuæi se da æe Bird, koji je stekao uvjete za NBA ligu na treæoj godine studija, “preskoèiti” posljednju studentsku godinu. Unatoè tome, Celticsi su bili spremni èekati, jer znali su koliko vrijedi momak iz Indiane. Sezonu 1977./1978. “Kelti” su završili s omjerom od 32 poraza i 50 pobjeda, najgorim od 1950. godine dotad. Kada je Bird obznanio da ostaje još jednu godinu na sveuèilištu, pali su na još niže grane, uz omjer 29 -53, no Bird je u sezoni 1978./1979. konaèno stigao u Boston i omoguæio najveæi preokret u jednoj jedinoj sezoni ikada viðen na NBA parketima. Tu je sezonu momèad iz Bostona završila s 61 pobjedom i 21 porazom, osvojivši prvo mjesto u Atlantskoj diviziji. Iako je “vjeèiti suparnik” Magic Johnson imao impresivnu sezonu (te je osvojio naslov s Lakersima), Bird je proglašen najboljim “rookiejem” godine.
Odmor izmeðu sezone “Irci” iz Bostona iskoristili su za dovoðenje centra Roberta Parisha i najboljeg šestog igraèa Kevina McHalea, koji su, udruženi s Birdom i Cedricom Maxwellom, predstavljali “razarajuæu” prednju liniju. Sve je bilo “posloženo” za prvi Birdov naslov, koji je stigao 1981. godine, nakon nevjerojatnog povratka u finalu Istoène konferencije. Philadelphia je vodila 3:1 u susretima, ali su “Kelti” preokrenuli seriju na 4:3 i u finalu glatko pobijedili Houston. “Birdomanija” je zavladala Amerikom. Navijaèi ne samo da su punili Boston Garden, koji je bio rasprodan u 541 utakmici Birdove karijere, veæ su dvorane širom države svjedoèile izuzetnoj igri “Ptice” iz Bostona. Zajedno s Magicom, Bird je oživio NBA ligu, a njezin slogan – “NBA Action: It’s fantastic” – konaèno je imao smisla.
Nakon samo dvije sezone navijaèi, treneri i igraèi znali su što je Larry Bird – veliki strijelac i jedinstveni igraè. Njegova koncentracija i ideja u igri bila je nemjerljiva s prosjeènim košarkašem. Sati i sati koje je kao mladiæ potrošio na uvježbavanje šuta “debelo” su mu se isplatili u NBA-u. Niti jedan igraè u tom razdoblju nije bio tako precizan i konstantan šuter kao Larry Bird. U treæoj NBA sezoni pojavio se i u drugoj najboljoj obrambenoj petorci lige, iako je bio relativno spor i ne baš najbolji defanzivac u igri “jedan na jedan“.
No njegov istanèani osjeæaj za dodavanje puno mu je puta pomogao da predvidi suparnièke akcije i presjeèe loptu u kljuènom trenutku. Uvijek je vidio jedan potez unaprijed. I to je ono što ga je èinilo boljim od ostalih. Iako je Larry skupljao individualne naslove, novi NBA “prsten” stigao je tek 1984. godine. Bilo je to finale za pamæenje, s jedne strane Magic Johnson, a s druge Larry Bird, prvi njihov obraèun od 1979. i legendarnog finala NCAA. U petoj utakmici, na oko èetrdeset stupnjeva u Boston Gardenu, Birdovih 34 koša donijelo je glatku pobjedu Celticsa. Sedmu utakmicu, koja je ostvarila rekord po TV gledanosti, oslikalo je Larryjevih 20 koševa i 12 skokova za NBA naslov i nagradu MVP finala.
Iduæe sezone Celticsi su morali stisnuti ruku “Jezerèanima” iz L.A.-a, ali tko zna što bi bilo da Bird nije ozlijedio lakat u šestoj utakmici finala. To kao da je dodatno “naljutilo” momèad iz Bostona, koja je 1986. godine odluèila otiæi do kraja. Ceh je u finalu platio Houston, a Larry Bird stekao je status živuæe legende. Šesnaesti Bostonov naslov “zaèinio” je s brojnim priznanjima: MVP finala, MVP NBA lige, The Sporting News Man of the Year i Associated Press Male Athlete of the Year. Predvodio je ligu u “tricama”, a njegovo se ime moglo pronaæi meðu deset najboljih u tri statistièke kategorije.
Novo NBA finale Bird je igrao 1987. godine, ali najzanimljiviji trenutak dogodio se u finalu Istoène konferencije protiv Detroita, kada je Larry Bird odigrao najinteligentniji obrambeni potez. U petoj utakmici ostalo je samo pet sekundi do isteka vremena, a Celticsi su gubili 107:106. Bird je tada, na veliko iznenaðenje svih u dvorani, presjekao dodavanje Isiaha Thomasa i proigrao Dennisa Johnsona, èije je polaganje Bostonu donijelo pobjedu. Njihov trijumf “psihièki” je preokrenuo cijelu seriju i “Kelti” su stigli u svoje èetvrto uzastopno NBA finale. Tamo su ih èekali stari “znanci” Lakersi, koji su slavili 4:2. Bird je tada veæ prešao tridesetu, a problemi s leðima bili su sve veæi, stoga i ne èudi što mu je “pobjegao” èetvrti “prsten”. No u tom trenutku još nije rekao posljednju rijeè. Iduæu sezonu, protiv Indiane, postao je prvi “Kelt” kojemu je pošlo za rukom ostvariti 40 koševa i 20 skokova u jednoj utakmici. Tu je sezonu završio s 29.9 koševa u prosjeku, što mu je bio najbolji uèinak karijere. Posebno upeèatljiv bio je sedmi susret polufinala Istoène konferencije protiv Atlante. Novinari su to nazvali “užarenim obraèunom”. S jedne strane “na obruèu” je bio Dominique Wilkins, a na drugoj Larry Bird. U posljednjoj èetvrtini “Ptica” je ubacila 20 od svojih 34 koša, te odvela Celticse u finale Istoka, unatoè teškoj upali bronhija. Preko Pistonsa, meðutim, Bird i društvo nisu mogli. To je bila posljednja uspješna sezona najpoznatijeg graðanina države Indiane. Zbog operacije peta propustio je gotovo cijelu sezonu 1988./1989., a poèetak kraja mogao se nazrijeti dvije godine kasnije, kada je, uslijed uèestalih bolova u leðima i problema s discus-hernijom, izostao s 22 utakmice. Sezona 1991./1992. bila je posljednja u Larryjevom karijeri. Stalni problemi s leðima natjerali su ga na propuštanje 37 susreta, ali èak i u takvim zdravstvenim okolnostima Larry je imao nevjerojatnih trenutaka. U ožujku 1992. godine protiv Portlanda je u posljednjoj èetvrtini ubacio 16 koševa, uz “tricu” za izjednaèenje u zadnjoj sekundi. Utakmicu je završio s 49 poena, 14 skokova, 12 asistencija i 4 ukradene lopte, no kraj karijere opasno se približio. Jedno od zadnjih ostvarenja u košarci bila mu je zlatna medalja s jedinim i pravim “Dream Teamom”, onim iz Barcelone. Kada se približila sezona 1992./1993. Larry Bird odluèio se povuæi. Svoj odlazak u mirovinu objavio je 18. kolovoza 1992. godine, a košarka je ostala siromašnija za jednu istinsku legendu.
Uprava Bostona odmah je pronašla novi posao svojoj velikoj zvijezdi. Iako je proglašen za pomoænog trenera, Larry se uglavno dosaðivao. Nedostajala su mu natjecateljska uzbuðenja, svake nove sezone tražio je naèin da se vrati u NBA “mlin” i konaèno, nakon što je uvidio da u Celticsima nema što tražiti, prihvatio je posao glavnog trenera u Indiana Pacersima. Iako nikada nije samostalno vodio neku NBA momèad, Pacersi su smireno prihvatili novog èovjeka, a Bird ih nije razoèarao. U tri sezone ostvario je 147 pobjeda i 67 poraza, proglašen je trenerom godine 1998., a Indiana je za njegove vladavine triput igrala finale Istoka i jednom NBA finale, prošle godine protiv Los Angeles Lakersa. Poraz od Shaquillea O’Neala i društva iz Hollywooda bio je znak za odlazak s trenerske klupe, što je i napravio.
Larry Bird bio je “kamen temeljac” obnove posrnulih Celticsa kasnih sedamdesetih. S njime u središtu igre i odliènim popratnim “ansamblom”, Boston je osvojio tri NBA “prstena” i deset naslova prvaka Atlantske divizije. Bird je tome dodao i niz osobnih dostignuæa i priznanja. Pomalo “pretjerani” perfekcionist, Bird je bio predmet obožavanja Celticsovih navijaèa i svih ljubitelja košarke. Njegov šut s devet metara iz nevjerojatnog okreta preko trojice obrambenih igraèa još se uvijek preprièava meðu svim sretnicima koji su imali prilike vidjeti najboljeg bijelog igraèa na svijetu.
“Larry Bird oblikovao je cijelu jednu generaciju košarkaških navijaèa koji su dolazili na utakmice i znali cijeniti NBA u njezinom osnovnom svojstvu, pružanju dobre zabave,” rekao je NBA komesar David Stern.
OSOBNI KARTON:
Ime: Larry
Prezime: Bird
Pozicija: krilo
Roðen: 7. prosinca 1956.
Visina: 206 cm
Težina: 98kg
Sveuèilište: Indiana State
NBA draft: 6. pick ukupno na draftu 1978. (Boston Celtics)