Kao i svake sezone, i ove godine uvijek se izdvajaju neki glavni favoriti za titulu. To su većinom momčadi kojima ili ne fali ništa, ili im fali jako malo. Ove sezone su to Warriorsi, čiji roster gotovo da nema mana, a za njima odmah idu San Antonio Spursi. Naravno da osim njih ima i drugih konkurentnih momčadi, koje su barem skoro contenderi, a za nešto ozbiljnije ipak im fali onaj jedan, posljednji dio.
Ovaj kanadski klub u svojoj relativno kratkoj povijesti (21 godina) u tri navrata (koji su trajali po nekoliko sezona) imao je konkurentnu momčad. Prvi put je to bilo za vrijeme Air Canade, Vincea Cartera. Onda je franšiza prošla kroz težak, ali ne predug period, pa je na scenu stupio Chris Bosh. Nakon njegovog odlaska, GM Masai Ujiri je postepeno radio odličan posao da bi danas došao do izvrsne momčadi predvođene jednim od najboljih backcourta lige, koji se sastoji od Kylea Lowryja i DeMara DeRozana.
Prošle sezone oni su uz pomoć najboljeg šestog igrača lige, Loua Williamsa (15,5 poena po utakmici) zgrabili prvo mjesto u diviziji s omjerom 49-33, da bi u doigravanju bili „počišćeni“ od strane Wizardsa, ponajviše zbog užasnog šutiranja (uzrokovanog i dobrom obranom) Lowryja i Williamsa. Na ljeto je Williams postao slobodan igrač te potpisao za Lakerse, dok su u free agency periodu dohvatili nekoliko dobrih igrača: Luisa Scolu, Bismarcka Biyomba, Coryja Josepha te najveću akviziciju, DeMarrea Carrolla.
Kako je krenula ova sezona, Lowry i DeRozan svoju su igru podigli na novu razinu, Lowry je jedan od najboljih two-way bekova lige, a DeRozan je atletični scorer, koji iako se ne diči previše šutom izvana, uvijek nađe put do koša. Na krilnu poziciju su doveli jednog od glavnih aktera prošlogodišnjeg spektakla zvanog Atlanta, koji je jedan od boljih 3&D igrača lige. 3&D u prijevodu uglavnom znači krilo ili bek igrač kojeg karakterizira odlična obrana i sposobnost da zabija trice i to je jedan od, ako ne i najtraženiji tip igrača u današnjoj ligi, jer osim što se odlično uklapaju u filozofiju igre većine momčadi, također ih je i teško pronaći. Carroll je prošle godine bilježio solidan napadački učinak od oko 13 poena s 40% za tri, što popraćeno kvalitetnom obranom otprilike daje idealan primjer 3&D igrača.
Na višim pozicijama Raptorsi nisu tako idealno ušli u sezonu, centarsku poziciju pokriva im Jonas Valanciunas, mladi centar sa solidnom napadačkom igrom, koji iako obrambeno nije Enes Kanter, daleko je od kvalitetnog rim-protectora, dok je njegova rezerva Bismarck Biyombo, otprilike potpuna suprotnost. On je vrlo dobar obrambeni igrač, te iako nije na elitnoj razini (Gobert, Jordan), dovoljno je pouzdan u zatvaranju prostora oko obruča, ali napad mu je potpuna enigma. Zabija tek 25% skok-šuteva, a najviše pokušaja upućuje iz polaganja (mizernih 42%) te zakucavanja. Scola je veteran koji se ove sezone često koristi kao stretch četvorka, da raširi igru. Tricu puca s natprosječnih 38% te iako nije elitna napadačka opcija, može zabiti s većine mjesta na terenu, a uz to je i neloš dodavač. Obrana mu nije jača strana, ali to se od njega previše ni ne očekuje. Njegova rezerva je Patrick Patterson, koji je isto ništa više od solidne stretch četvorke.
Osim gore navedenog trojca, na pozicijama niskog krila i bekova su također Terrence Ross i Cory Joseph, a ovaj potonji se ispostavio kao sasvim solidan igrač druge postave, tako da možemo razlučiti da je problem Raptorsa u reketu, a ne na perimetru.
Iako centar nije neka velika prednost u odnosu na ostale ekipe, Valanciunas je sasvim solidan starter, a Biyombo rezerva. Također, obojica su mladi (23 i 24 godine), što im ostavlja i dosta prostora za napredak, te nisu najveći problem ove ekipe. To je u ovom slučaju krilni centar. I stalne ozljede DeMarrea Carrolla.
Fokusirajmo se na prvi od dva navedena. Za usporedbu uzet ćemo sve konkurente za titulu u ligi i njihove igrače na poziciji četvorke:
- Golden State – Draymond Green
- San Antonio – LaMarcus Aldridge
- Cleveland Cavaliers – Kevin Love
- Oklahoma City – Serge Ibaka
Navedeni su samo ovi najozbiljniji contenderi, to ne znači da nema još konkurentnih momčadi osim ove četiri. Od četiri krilna centra, prvi je dvojbeno najbolji obrambeni igrač lige, s izvrsnim osjećajem za dodavanje i solidnim šutom, drugi je elitna napadačka opcija, treći je to nekoć bio, odnosno i dalje je, samo se ne koristi na pravilan način, a četvrti je solidan u napadu te igra vrlo dobru obranu. Najlošiji od ove četvorice je miljama ispred Scole, a jedina ekipa koja ima lošijeg startera na ijednoj poziciji je Oklahoma.
Osim toga, tri od ove ekipe su na Zapadu, što bi značilo da bi Raptorsi prvo morali stići do finala lige, a do tamo naravno moraju proći kroz tri runde doigravanja sa svojom konferencijom, a od protivnika tamo kao što je već rečeno, Cavaliersi bi mogli puno više uključiti Lovea u svoju napadačku igru za razliku od sad, jer od njihove „velike trojke“, samo bivša četvorka Minnesote neće imati dobrog obrambenog igrača pred sobom. Uz Cavse, preko pozicije krilnog centra punili bi ih i Celticse, gdje bi Jared Sullinger, čiji bi se usage rate u toj seriji sigurno povećao (vjerojatno i po instrukcijama Brada Stevensa), te iako Jared nije All-Star igrač, ima širok spektar napadačkih tehnika i redovno školuje puno bolje obrambene igrače od Scole (npr. već spomenutog DeAndrea Jordana). Ako se Chris Bosh vrati do doigravanja (nije vjerojatno), Heat bi također svoju igru usmjerio na tu poziciju, te iako bi i Scola dosta igrao jer Bosh nije neki obrambeni igrač, u napadu je i dalje puno sposobniji. Od ostalih top 8 seedova, Paul Millsap i Pau Gasol bi također rastavili reket kanadske momčadi na proste faktore.
Tri najčešće petorke koje uključuju Scolu imaju negativan net rating:
- DeRozan| J. Johnson| K. Lowry | L. Scola | J. Valanciunas -3,9
- Carroll| D. DeRozan| K. Lowry | L. Scola | J. Valanciunas -0,7
- Biyombo| D. Carroll| D. DeRozan | K. Lowry | L. Scola -9,0
Iako Argentinac nije užasan igrač, te se prilično dobro uklapa pored centra koji ne šutira trice, kako bi raširio teren, obrana mu je loša, a na drugoj strani terena jednostavno ne donosi dovoljnu prevagu da se to nadoknadi.
Ujiri je to očito shvatio, te je ove sezone pokušavao povući neke očajničke poteze poput dovođenja energične četvorke iz Denvera, Kennetha Farieda, što bi vjerojatno donijelo više štete nego koristi jer je Faried smrt za floor spacing bilo koje ekipe, a daleko je od poštenog obrambenog igrača. Osim njega zanimali su se i za Thaddeusa Younga, koji bi zasigurno bio bolja opcija, a Brooklynu bi vjerojatno za njega dali izbore i nekog mladog igrača, jer Netsima objega fali u većim količinama, s obzirom na to da su vjerojatno ekipa u najkaotičnijem stanju.
Ove sezone rok za razmjene je već prošao, a nisu doveli nikoga, tako da postoji solidna mogućnost davanja više minuta Pattersonu, što isto nije nekakav genijalan potez, ali vjerojatno je pametniji. On je na sveučilištu čak bio i u All-Defensive ekipi, te iako više nije ni blizu nekog obrambenog specijalista, vjerojatno je bolji potez od Scole, ali postoji još nešto bolje.
Što bi bilo to bolje? Uvijek se ekipa i taktika iste bar djelomično prilagođava protivničkoj momčadi, a to je i ovdje najidealnija solucija. Ako Raptorsi budu igrali protiv ijedne od gore navedenih momčadi s jakim četvorkama, logično bi bilo igrati što više small-balla s Carrollom na četvorci, ubaciti Josepha u prvu, a DeRozana staviti na tricu. Takva postava s Valanciunasom na petici nije igrala puno minuta, ali u taj kratak period imali su net rating od +22, a pomalo luda ideja bi bila još u tu postavu umjesto litvanskog centra ubaciti Biyomba što bi dodatno poboljšalo branjenje reketa jer Carroll igra odličnu obranu, ali možda bude imao problema s obranom posta protiv deset centimetara viših igrača. U npr. susretu s Hornetsima ne bi bilo potrebe za ovakvim potezima, jer niti Marvin Williams niti Frank Kaminsky nisu igrači preko kojih se napad odigrava, pa bi Luisove boljke bile manje zamijećene, ali kao što je rečeno, malo je takvih ekipa.
Iako je small-ball vjerojatno najbolja opcija od sveg navedenog, i dalje nije perfektno rješenje, te se Toronto već na ljeto treba okrenuti potezima poput razmjene Pattersona i Rossa (17 milijuna plaće) kako bi mogli pokupiti neke odlične slobodne igrače poput Ryana Andersona, već spomenutog Jareda Sullingera ili pak All-Star centra Atlante koji može igrati četvorku Ala Horforda, te uz solidnu rezervnu tricu poput Jeffa Greena, ili Allena Crabbea, upravo bi to mogao biti zadnji djelić slagalice za konačan cilj svake NBA ekipe, a to je titula pobjednika.