Thursday, March 28, 2024

ZADNJE OBJAVE

Legenda Boston Celticsa: Sam Jones

Zvali su ga ”Mr. Clutch” zbog mnogih pogođenih važnih šuteva. Sam Jones bio je član legendarnih Boston Celticsa 50-ih i 60-ih godina 20. stoljeća. Njegovi važni šutevi, brzina i hladna glava uvelike su pomogli Celticsima da čak 10 puta budu NBA prvaci u svega 12 godina koje je on proveo s njima. Tijekom karijere ukupno je ubacio 15 411 poena uz prosjek od 17,7 po utakmici i 80 posto sa linije slobodnih bacanja. Bio je 3 puta biran u najbolju drugu petorku, 5 puta je bilo All-star, a 1983. primljen je u košarkašku Kuću slavnih Naismith memorijala.

Njegov dugogodišnji trener, Red Auerbach, bio je jedan od najvećih fanova Jonesa. Njegove najveće odlike su bile brzina, refleksi i stav. No ipak najveća njegova vrlina je bila odanost. „Učinit će sve što od njega zatražim. Uvijek je u formi, spreman za igru i nitko ne trenira jače nego on.“, rekao je jednom legendarni Auerbach.

1957. kada je Jones draftan, Auerbach nije znao o kakvom se igraču radi. Tek na preporuku jednog drugog trenera Auerbach je odlučio draftati Jonesa i tako ga dovesti u svoju momčad. Bilo je to veliko iznenađenje jer je Auerbach uvijek u obzir uzimao samo igrače koje je on gledao barem dva puta na koledžu. Ovaj put je učinio iznimku i nije pogriješio. Jones je ukupno bio 8. pick drafta.

Jones se osjećao neobično uništeno. Iako je htio dati priliku profesionalnoj košarci, ipak je mislio kako nije dovoljno dobar da bude član Celticsa koji su prethodnu sezonu završili sa titulom NBA prvaka. „Nikad se nisam osjećao tako jadno dok sam čitao vijesti. Mislio sam da je to kraj moje košarkaške karijere. Sigurno je da sam bio ushićen što sam član Celticsa. Mislio sam da nikad neću biti na popisu igrača.“, rekao je Jones.

Jones je imao 2 opcije: igrati profesoinalnu košarku ili predavati u srednjoj školi. Prije nego što su ga Celticsi draftali, dobio je ponudu za posao od jedne srednje škole. Jones je bio tako prestrašen zbog profesionalne košarke da je tražio školu povećanje plaće od 500 dolara. Mislio je ako to prođe da će zanemariti košarku. Škola nije odobrila povećanje plaće pa je tako Jones otputovao u Boston da upozna skeptičnog Auerbacha te Boba Cousya i Billa Sharmana.

Na 1. treningu Jones je bez problema odradio zahtjevna trčanja bez da se teško umorio. Ta je činjenica impresionirala Auerbacha koji je odlučio dati šansu Jonesu. „Kad je on došao tu su već bili momci slični Samu, no razlika je bila da su ova trojica samo šutirala. Nakon nekoliko dana, Sam je počeo dijeliti lopte i praviti blokove kako bi drugi igrači mogli pucati.“, izjavio je Red Auerbach.

Da bi Jones uopće zaigrao u svojoj rookie sezoni, jedan veteran je morao otići iz kluba. Na kraju sezone Auerbach se pitao je li dobro postupio jer je Jones u sezoni 1957-58 zabijao svega 4,6 poena dobivajući manje od 10 minuta po utakmici. Iduće sezone njegova se minutaža udvostručila, a samim time i poeni kojih je bilo 10,7 po utakmici. Idućih sezona Jones je poboljšao svoj šut i bio je bolji organizator igre iako je i dalje bio debelo u sjeni Sharmana i Cousya. Nakon nekog vremena bilo je očigledno da Auerbach namjerno daje sve veću minutažu Jonesu kako bi dostojno zamjenio Sharmana koji je trebao uskoro u mirovinu.

U sezoni 1960-61 Jones je postao član startne petorke Celticsa. Ozljede Sharmana su otvorile mjesto za Jonesa. Iako se znalo da je Jones bio nezadovoljan, on je postizao odličnih 14,8 poena po utakmici. Iduće 3 sezone kao startni šuter samo se popravljao.

Jones se počeo formirati kao igrač koji je ključan u najvažnijim trenucima. Sezone 1961-62 postizao je 18,2 poena u prosjeku i tako je bio izabran kao All-star igrač. Iste te sezone u playoffu je postizao 20,6 poena. U finalu istočne konferencije Celticsi su igrali protiv Philadelphie 76ersa predvođene Wiltom Chamberlainom. U 7. utakmici, 2 sekunde prije kraja rezultat je bio izjednačen na 107-107, no onda Jones dobiva loptu i pogađa šut preko Chamberlainea za pobjedu. Poslije utakmice Chamberlain je izjavio da je Jones bio najbolji igrač Celticsa. U NBA finalu igrali su protiv Los Angeles Lakersa koje su dobili u 7 utakmica te tako 4. put zaredom postali NBA prvaci. Opet je ključan igrač bio Jones koji je u 7. utakmici zabio 5 poena u produžetku.

U sezoni 1962-63 Jonesov postotak šuta se popeo na 47,6 % što mu je bio i rekord karijere. Te sezone je postizao 19,7 poena po utakmici, dok je u playoffu bio još bolji, zabijao je čak 23,8 poena po utakmici čime je uvelike pomogao Keltima da osvoje novi naslov.

Najveća napadačka specijalnost Jonesu je bio šut od table. Jones ga je razvio još dok je igrao u srednjoj školi jer nije mogao napraviti polaganje. Potrošio je sate i sate treninga tog šuta tako da je gađao pravokutnik na tabli sve dok to nije postalo instinktivno. U svojim starijim godinama, dok su ostali igrači pogađali šuteve koji su dodirivali samo mrežice koša, Jones se i dalje oslanjao na tablu.

Još jedna velika vrlina za Jonesa je bila kretanje bez lopte. Gotovo je bila rutina da Bill Russell uhvati napadački skok, okrene se te asistira Jonesu koji je stajao sam i često je pogađao te šuteve. „Ne možeš samo mirno stajati. Kad vidim da imamo skok u napadu, odmah idem na drugu poziciju. Igrač koji mene čuva je uvijek sporiji od mene, a dok me nađe, ja sam već ispucao loptu. Treba ti samo 1 sekunda kako bi šutirao.“, objasnio je jednom Jones.

Jones je također jednom istaknuo da ima veliko samopouzdanje, čak igrajući i protiv najboljeg tada, Wilta Chamberlainea. „Znam da će me Wilt nekoliko puta izblokirati i utakmici, no isto tako znam da to neće napraviti dovoljan broj puta da bude ogromna razlika u kvaliteti između mene i njega. Ako sam brži od igrača koji me čuva, i ako dođem na svoju poziciju, siguran sam da ću poentirati.“, rekao je za novine Bostona.

Ta njegova samouvjerenost najbolje se dokazala u sezoni 1964-65 kad je prosječno zabijao 25,9 poena po utakmici čime je bio 4. strijelac lige. Bio je 3. put uzastopce biran kao All-star, i bio je 1. put izabran u 2. NBA petorku te sezone. Jones je poslije rekao da nikad nije razmišljao o tome da će promašiti šut, već o tome da će pogoditi.

Jones je bio skroman što se tiče svojeg prosjeka koševa u sezoni 1964-65. „To ništa ne znači. Svaki igrač može zabiti 2000 poena ako se to od njega zatraži. Ovih 2000 poena mogu zahvaliti nesebičnosti svojih suigrača.“, objasnio je Jones. Treba dodati da je njegov suigrač K. C. Jones bio 3. asistent u ligi, a Bill Russell 5. koji je iste te sezone vodio NBA ligu sa zastrašjuća 24 skoka po utakmici.

Boston je sezonu 1964-65 završio omjerom 62-18. Jones je igrao fantastično u playoffu, zabijao je čak 28,6 poena po utakmici čime je uvelike pomogao da Kelti dođu do 7. uzastopnog naslova. Auerbach je rekao da je to godina kad je Jones postao superstar. „Ne bih ga stavljao u rang s Oscar Robertsonom i Jerry Westom, no on je fantastičan šuter kojeg je jako teško čuvati.“, izjavio je Auerbach za sportske vijesti.

Iduće godine su bile vrhunac Jonesove karijere. 1966 i 1968 postao je All-star igrač, a 1966 i 1967 bio je u drugoj NBA petorci. Celticsi su opet bili prvaci 1966, 1968 i 1969. Jedan od zlatnih trenutaka Jonesove karijere dogodio se u 4. utakmici finala protiv starog protivnika, L. A. Lakersa. Lakersi, predvođeni Elgin Baylorom, Jerry Westom i Wiltom Chamberlainom, su bili favoriti u seriji protiv starih, već umornih Celticsa koji su završili sezonu kao tek 4. u Istočnoj diviziji. 7 sekundi prije kraja Celticsi su zaostajali 1 poen i zvali su timeout.

Ulog je bio jako velik. Ako bi Lakersi dobili ovu utakmicu, Celticsi bi zaostajali za 2 utakmice, a serija bi se preselila u Los Angeles. Igrač-trener Bill Russell je tražio da Jones dobije zadnju loptu. „Znao sam da će ući čim sam izbacio loptu iz ruke. Dobili smo ovu utakmicu te tako napravili korak ka novom naslovu.“, rekao je za New York Times Jones nakon tog pogođenog šuta. Russell je kasnije priznao da je razmišljao kome će dati zadnju loptu za pobjedu jer je znao da će Jones uskoro u mirovinu, a navijači bi zauvijek zapamtili taj promašeni šut. Ipak, Russell je znao da Jones voli pritisak te da bi njemu uvijek dao zadnju loptu.

I Jones i Russell su te iste godine otišli u mirovinu. Njihov nedostatak se jako osjetio jer su Celticsi iduću sezonu završili sa omjerom 34-48 i bili su tek 6. momčad u svojoj diviziji.

Umirovljenje je bilo teško za Jonesa, iako je znao da sa 36 godina njegovo tijelo ne može više podnijeti velike napore. Jones je držao 11 rekorda Boston Celticsa. Bio je prvi strijelac tima 3 sezone i držao je rekord od 51 poena u jednoj utakmici kojeg će kasnije skinuti Larry Bird. Sve u svemu, čovjek koji je htio postati profesor u srednjoj školi, ostvario je veliku NBA karijeru i postao NBA legenda.

Najveći kompliment Jonesu je dao njegov trener Red Auerbach koji je, za vrijeme posebne ceremonije u Boston Gardenu, izjavio: “Želio bih zahvaliti Sam Jonesu zato što me je učinio ovako velikim trenerom.“

Nedugo nakon što je napustio NBA ligu, Jones je postao trener na gradskom sveučilištu u Washingtonu. Poslije je trenirao i koledž Sjeverna Karolina, a zatim je radio kao asistent u New Orleans Jazzu.

Dobio je još priznanja. 1970. godine bio je primljen u klub 25 najboljih igrača svih vremena, a 1983. u Kuću slavnih. Konačno priznanje dobio je 1996. kad je primljen među 50 najboljih igrača svih vremena.

Osobni karton

Ime: Sam
Prezime: Jones
Pozicija: Bek-šuter
Datum rođenja: 24. 6. 1933
Visina: 193 cm
Težina: 93 kg
Sveučilište: Sjeverna Karolina
NBA draft: 8. izbor, Boston Celtics

Kompletna statistika

Latest Posts

NE PROPUSTITE