Malo koja utakmica regularnog dijela godine u NBA povijesti može dobiti svoju zasebnu kolumnu ili članak posvete, većinom su to playoff utakmice ili klasici finala. Međutim, susret Boston Celticsa i Atlanta Hawksa iz siječnja 1986. godine je nešto što se mora spomenuti, ako zbog ičega, onda iz razloga što baš ovaj susret prikazuje kvalitetu košarke koja se igrala 80-ih godina, a još više prikazuje kvalitetu jedne ekipe.
Larry Bird i Dominique Wilkins su imali bezbroj borbi i duela; Human Highlight Film je Birda, onako da dokaže svoj nadimak, zakucao o pod u susretu regularne sezone 1982/83. The Hick From French Lick je, da dokaže čar svoje fundamentalosti i genijalnosti, Wilkinsa bacio na koljena jednostavnim step backom u doigravanju 1986. godine, naravno da je nakon toga pogodio šut. U tome i je sav gušt ove dvojice velikana, jedan je bio atletska zvijer, dok je Bird svladavao protivnike igrajući šah na terenu.
Osim ova dva izdvojena poteza, Bird i Wilkins su daleko najpoznatiji duel imali u sedmoj utakmici 1988. godine kada su tijekom zadnje četvrtine izmjenjivali poen za poenom. Nique je Celticsima zabio 54 poena, Celticsi su njegovim Hawksima uzvraćali s 36-6 u jednoj četvrtini, dok ih je Bird godinu prije uništio sa 60 poena (najviše u karijeri). Susreti između ove dvije ekipe su, sredinom i krajem 80-ih bili pravi primjer ljepote NBA lige u to vrijeme.
Povratak sezone
Sredina siječnja 1986. godine, Celticsi po peti, od ukupnih šest puta, igraju protiv Hawksa te regularne sezone. Nakon što su ih u većinom napetim završnicama Celticsi svladali prijašnja četiri puta, Hawksi su se odlučili na promjenu plana.
U prvom poluvremenu su iskoristili mnoštvo izgubljenih lopti Celticsa te su ih razbili trčanjem kontri i laganim tranzicijskim poenima. Obzirom da su Hawksi u to vrijeme bili atletski stroj (Glen Rivers, Wilkins, Tree Rollins, Spudd Web, Cliff Levingston, Kevin Willis) poeni nakon izgubljenih lopti su im bili savršen scenarij. Samo zamislite Wilkinsa, Riversa i Webba kako trče kontre, ako se dovedete u takvu situaciju, utakmica je gotova. Rezultat 70-48 na poluvremenu dovoljno govori o tranziciji Hawksa koji su prvu četvrtinu dobili rezultatom 34:23, a drugu 36:26.
Minus od 22 razlike u tom trenutku je izgledao nedostižno. Igrači Hawksa su “nabrijani” rezultatom, bučnom atmosferom i gaženjem najbolje ekipe lige započeli s trash-talkom i provociranjem. Kada tome dodamo i motivirajući govor trenera Celticsa K.C. Jonesa na poluvremenu onda je povratak gostiju u drugom poluvremenu bio jedini realan ishod, makar to napravili protiv obrambeno odlične ekipe koja je igrala na domaćem terenu.
Šuterskom rapsodijom Birda u trećoj četvrtini (17 poena za 12 minuta) Celticsi se potpuno vraćaju u susret, dok početkom zadnje dionice rade seriju 14-0 i najavljuju poznatu treću četvrtinu koja će se dogoditi protiv istih tih Hawksa u doigravanju te godine.
Obzirom da je Bird u to vrijeme bio na apsolutnom vrhuncu karijere (treća MVP sezona zaredom, nešto što je uspjelo samo Wiltu Chamberlainu i Billu Russellu), ovakva predstava nije iznenađenje.
“Nema nikakve sumnje da trenutno kontroliram stanje stvari na parketu. Zabijam onoliko poena koliko ekipa treba, dodajem, skačem, jednostavno sam nezaustavljiv”, Bird je rekao u razgovoru s novinarima.
Celticsi su susret na kraju dobili 125:122 nakon produžetka u jednoj od najboljih utakmica te regularne sezone. Bird je susret završio s 41 poenom, 7 skokova, 6 dodavanja i 3 ukradene lopte, dok mu je Wilkins uzvratio s 36 poena i 7 skokova.