Legende doigravanja: Tim Duncan, Kareem Abdul-Jabbar i Bill Russell

LeBron James je u četvrtoj utakmici protiv Chicago Bullsa srušio velikog Michaela Jordana na listi playoff utakmica sa 25+ poena, 5+ asistencija i 5+ skokova, tzv. 25/5/5 klub. Sada, on ima 76, a Air Jordan je drugi sa tri manje, odnosno 73. Ovaj dvojac predstavlja možda dva najbolja igrača u historiji lige ne samo po njihovoj igri na terenu, već i po tome koliko su pridonijeli da ova igra postane globalna. Prvenstveno zbog Jordana, a onda i zbog Jamesa mnogo više ljudi prati ovu ligu i u nekim zemljama gdje košarka nije nešto praćena. Međutim, njihov utjecaj na globalizaciju NBA lige ovdje nije na analizi, već je vrijeme da se pogledaju, pošto nam je u jeku playoff, najbolji igrači u NBA postsezoni kroz historiju. Stvarno postoji ogroman broj igrača koje bi realno vrijedilo pokriti, tako da ću se koncentrisati na one koji po meni zaslužuju da budu tu gdje jesu. Ako svog najdražeg igrača ne nađete ovdje, unaprijed se izvinjavam.

Možda je najbolje da počnemo od nekoga ko još uvijek igra i to na vrlo visokom nivou, čovjeka koji ima ubilački instinkt, ali lice djeteta. Naravno, radi se o peterostrukom osvajaču prstena Timu Duncanu. Radi se o krilnom centru, elitnom defanzivcu čiji prepoznatljivi šut od tablu nekako nađe svoj put prema košu. Još od svoje draft godine i prvog pika na draftu, ovaj budući hall of famer igrao je u postsezoni, prvo zajedno s Admiralom Davidom Robinsonom s kojim je uzeo i titulu 1999. (kao i 2003. ali tada su veću ulogu od Robinsona imali rookie Ginobili i sophmore Parker, s obzirom da je David tada imao 37 godina). Sa spomenutim dvojcem, Duncan je osim te 2003. osvajao titule još tri puta, 2005., 2007., i 2014., a u dvije od te tri titule Spursi su pokvarili slavlje Kralju Jamesu, koji se 2007. nadao da će donijeti Clevelandu prvu titulu u više od 50 godina suše u četiri velika Američka sporta, a drugi put prošle godine kada je išao na treću uzastopnu titulu sa Miami Heatom. Ima 241 utakmice u playoffu i fale mu tri da stigne bivšeg saigrača Roberta Horryja (244) i samo 18 da stigne bivšeg igrača Los Angeles Lakersa i sada izuzetno neuspješnog trenera New York Knicksa Dereka Fishera (259). 18 utakmica nije mnogo s obzirom na to da će Spursi skoro sigurno igrati playoff i sljedeće godine, a Duncan i Ginobili su nedavno izjavili da ostaju još minimalno jednu sezonu, što ne bi Timmy D krenuo po rekord Fishera? Što se njegovih brojeva tiče, najbitnije je prvo spomenuti da je bio najbliži igrač koji bi imao više od pet poena, asistencija, skokova i blokada kada je 2002. imao 27.6 poena, 14.4 skoka, 5.0 asistencija i nažalost 4.3 blokade. Drugi najbliži bio je legendarni Hakeem Olajuwon kojem je falilo asistencija (imao 4.8) te blokada (4.9). Ukupno, Duncan ima 17 sezona, 17 playoff pojavljivanja sa 21.2 poena, 11.7 skokova, 3.1 asistenciju, 2.3 blokade i 0.7 ukradenih lopti po utakmici. Tužan dan nas sve očekuje kada ova legenda ode.

Odmah iza Duncana na listi rekordera po utakmicama u playoffu je i najbolji strijelac svih vremena, vjerovatno nedostižni, Kareem Abdul-Jabar. Čovjek sa šutem koji svojevremeno niko nije mogao da brani igrao je 20 sezona u NBA ligi, šest za Milwaukee i 14 za Lakerse te bio all-star 19 puta, 15 puta je bio u all-NBA timovima, šest puta je bio MVP i 11 puta na all-defensive timovima. Od tih 20 sezona, 18 puta je igrao postsezonu, a ta dva „promašaja“ bila su u dresu Bucksa. Također, ima šest prstena uz dvije titule Finals MVP-a, a jedan taj prsten došao je u njegovoj sophmore godini sa Bucksima. Što se tiče čisto ove teme, 24.3 poena uz 10.5 skokova, 3.2 asistencije, 1.0 ukradenu loptu i 2.3 blokade za tih već spomenutih 18 godina izgleda impresivno a dovoljno je vidjeti samo njegovu prvu godinu kada je kao rookie u 10 utakmica imao nevjerovatnih 35.2 poena i 16.8 skokova da bi se zaključilo da je ovo možda i najbolji igrač svih vremena. Također, po minutama odigranim sa 8851 nalazi se samo iza već spomenutog Tima Duncana, po poenima se nalazi iza samo Michaela Jordana, i ima 5762 poena, dok je po skokovima sa 2481 tek peti u historiji lige, mada teško je da će iko stići tu sljedećeg igrača o kojem ćemo pričati, a to je Bill Russell.

Kao što sam rekao, sljedeći igrač je legendarni centar Celticsa Bill Russell. Mislim da sve što treba reći je 13 sezona, 13 playoff nastupa, 12 all-star izbora i 11 titula. Jedini put kada nije bio u all-staru bila je njegova prva sezona, a titulu nije osvojio samo 1958. i 1967. Nažalost, napustio je ligu sa 34 godine a njegova efikasnost, to jeste broj titula s obzirom na to koliko sezona je igrao u ligi, je još uvijek najbolja u historiji. Inače, njega su na draftu izabrali Hawksi (ne Atlanta Hawksi, već St. Louis Hawksi), a onda u jednom od najvećih tradeova u historiji NBA lige, Boston je poslao Eda Macauleya i Cliffa Hagana da bi dobio prava na ovog hall of famera. Navodno, Hawksi su htjeli tada najboljeg igrača Bostona Macauleya jer je on bio rodom iz St. Louisa a Macauley je htio u najveći grad u Missouriju jer mu je tu bio bolesni sin. Hagan je služio tri godine u vojsci tako da nije mogao igrati za Boston, i na kraju nije odigrao nijednu utakmicu za Celticse zbog tradea. Inače, Boston je na isti dan svojim teritorijalnim pickom uzeo Toma Heinshona (teritorijalni pick je staro pravilo lige gdje ekipe mogu uzeti jednog igrača iz koledža koji se nalazi u njihovoj blizini, ovaj izbor nije bio dio oficijelnog drafta), a drugim pickom uzeli su K.C. Jonesa tako da su u jednoj noći uzeli čak tri buduća hall of famera. Što se samog Russella tiče, vjerovatno se radi o najboljem igraču u playoff historiji čisto zbog svog uspjeha, a fakt da je u tom uspjehu ovaj sada 81-godišnjak igrao najveću ulogu još prinosi tezi s kojom sam počeo ovu rečenicu – radi se o najboljem igraču u historiji NBA playoffa.

Moglo se još minimalno 10 igrača ovdje spomenuti, od Wilta Chamberlaina, Magica Johnsona, Julius „Dr. J.“ Ervinga, Larryja Birda pa sve do Kobe Bryanta, Scottie Pippena i Shaquillea O’Neala, ali ove tri legende su ljudi koji su svojim uspjehom i igrom mene impresionirali i po meni zaslužuju da budu dio ovog teksta. Ako je jedan od gore spomenutih igrača vaš najdraži, ili sam možda i ovdje nekoga zaboravio, unaprijed se izvinjavam, još jednom. U svakom slučaju, gledajući mlade igrače poput Kawhi Leonarda ili Russella Westbrooka koji već imaju mnogo minuta u postsezoni sa veoma dobrim brojevima, možemo se vrlo lako zapitati da li će se o njima uskoro pričati kao najboljim playoff perfomerima u nekoj novijoj historiji ove lige.