Bucksi su po povratku u Milwaukee rastavili Raptorse u trećoj utakmici. Susret je bio gotov u prvom poluvremenu jer su Bucksi osim odlične igre prve petorke napokon dobili pozitivan omjer s klupom.
Kao što je bilo najavljeno u analizi druge utakmice, Jason Kidd je iz rotacije izbacio Mirzu Teletovića, a njegovo mjesto je zauzeo Michael Beasley. Samom promjenom dobili su još jednog scorera što im je u petorkama s Giannisom Antetkounmpom kao glavnim igračem napokon dalo širinu u opcijama. Beasley je povjerenje vratio s 13 poena iz devet šuteva (3/3 ta tri poena), a njegovoj šuterskoj rapsodiji neočekivano se pridodao Matthew Dellavedova s 10 poena iz pet šuteva (2/2 za tricu).
Što je Raptorsima bilo u glavi cijelu utakmicu je poseban slučaj za promatranje i vrlo nerješiva zagonetka. Sreća u ovom blowoutu je dobitak Normana Powella koji će se u četvrtoj utakmici pokazati kao x factor Dwanea Caseyja.
Nakon ovog razbijanja, Casey sa svojom ekipom u odijelima je morao napraviti inovaciju. Detektirao je obranu kao glavni problem. Žrtveno janje je ispao Jonas Valanciunas jer njegova nemogućnost da pomaže na perimetru ili da bar zatvori prilaze obruču su bili dovoljni da ga se makne iz startne petorke. Da im bar donosi nešto u napadu pa bi ovo bila upitna odluka, ali s realizacijom od 48% nije velika prevaga na tom dijelu terena. Promjena u petorci je bila očekivana, no Casey je sve iznenadio s novim starterom. Mjesto na krilu dobio je Powell, a Sergea Ibaku su pomakli na centra gdje su njegove kvalitete točno ono što je Jonas loše radio.
Ovim načinom su maksimalno usporili napad Bucksa i tjerali su ih da igraju jedan na jedan. Uvrštavanjem Powella su dobili igrača koji može držati Khrisa Middletona bez pomoći, te na kojem Khris nema mismatch jer mu Powell uvelike smeta s rasponom ruku od skoro 6’11. Probajte to usporediti s Coryjem Josephom čije predispozicije od 6’3 visine i 6’4 raspona ruku su bile laki plijen za Middletona da radi što hoće u igri licem ili leđima prema košu. Casey je tu riješio drugu napadačku opciju Bucksa, dok su kod Giannisa imali već standardnu taktiku – svi čuvajte obruč. Osim toga, Powell mu je dao mogućnost da svaki blok prilikom motion setova switchaju bez da Bucksi stvore neki očiti mismatch.
U napadačkom dijelu, Powell je bio pouzdana opcija za korner trice, realizacija 3/3, a dobili su dodatnog igrača koji je mogao kreirati napad sa slabije strane bez većih problema. Trener Raptorsa mu je čak u jednom periodu dao priliku da bude primarni razigravač i tako rastereti Kylea Lowryja presinga Malcolma Brogdona što mu je dalo snage za završne bravure.
Sve ove prilagodbe ne bi bile toliko efikasne da prvi strijelac Raptorsa, DeMar DeRozan nije odigrao vjerojatno svoju jednu od najbolji utakmica u doigravanju. U prvom poluvremenu je sam nosio napad Toronta, napadao je obruč pokraj krakatih Bucksa, pogađao „Jordan šuteve“ s lakta, a sve je začinio odličnom realizacijom s poludistance. Direktno je bio zaslužan za 21 poen, podijelio je nekoliko asistencija i bio je primarni kreator iz pick igre svoje momčadi. Uz Powella i Lowryja najvažnija karika Toronta za izjednačenje u seriji. Casey je na sada u prednosti jer u Powellu ima dodatno krilo koje može baciti na teren, dok Jonasa i Joseph koristi samo u back up rolama za razigravača i centra. Zaključno, jedan fantastičan potez Caseyja s kojim je okrenuo seriju u svoju korist.
Pređimo na Bukse i što se to dogodilo s njima u utakmici. Kidd je bio svjestan da će Casey povući potez, no siguran sam da je i on ostao frapiran kada je saznao da Powell starta. Sigurno su se pripremali za sve gore navedeno, switch obranu i kako riješiti taj izazov koji su stavili pred njih. Nažalost, igrači su reagirali komatozno. Svaki posjed je bio lutrija jer nevjerojatno da ekipa koja je u regularnoj sezoni na prosjeku od 14 izgubljenih lopti je u ovoj utakmici briljirala s okruglih 20. Možemo ovo pripisati neiskustvu nositelja Bucksa jer su svi igrači zaduženi za kreaciju napada praktički rookieji u doigravanju. Najviše problema bilo je za Giannisa, udvajanja na ulazima su ga zgazila u svakom pogledu. Izgubio je sedam lopti, a od šest šuteva s više od 6 metara je pogodio samo jedan i utakmicu je završio s realizacijom 6/19 što mu je ujedno najlošija utakmica u seriji. Slična situacija je s Middletonom i Brodgdonom, obojica s po četiri izgubljene lopte nisu bili u stanju zavriti napad Bucksa.
Domaćinima je ostalo da se oslanjaju na ono u čemu su najlošiji, kreiranju poena iz jedan na jedan igre, te šutu za tri poena. Obranu na Giannisu smo opjevali, Powell je uništio sve nade Middletonu jer sada Raptorsi ne moraju slati pomoć na desnom bloku, te se težište napada prebacilo na Tonyja Snella (jedina svijetla točka na utakmici), Brogdona i Dellavedovu. Njih je bilo prejednostavno braniti jer niti jedan nije u stanju pogoditi šut iz driblinga i obrana Raptorsa se maksimalno mogla fokusirati na zaštitu obruča. Kako je ostala jedina opcija Bucksa što zna kreirati poene Greg Monroe dolazimo do ekstremnog problema. Riješen je problem Middleton, bekovi razbijaju table, a tebi je glavna uzdanica centar oko kojeg su tri igrača Raptorsa i tvoj Giannis. Monroeu je totalno oduzet prostor za manevar i uzima izrazito teške šuteve. Rezultat svega ovoga je samo 76 poena, a u oči upada da je Snell pogodio svih pet trica Bucksa.
Ideje za Kidda
Izgubio je odličnu bitku. Doigravanje je zbog ovakvih šahovskih promjena izuzetno zanimljivo. Kidd može na ovo gledati s pozitivne strane jer 20 izgubljenih lopti i samo 13 zabijenih poena iz tranzicije će sigurno biti u drugačijem odnosu na sljedećoj utakmici. Prije ćemo vidjeti 20 poena iz tranzicije i 13 izgubljenih lopti. Problem im predstavlja što ne mogu kreirati dovoljno otvorenih šuteva za tri poena, te nemogućnost glavnih razigravača da kazne Raptorse kada im idu ispod bloka na pick akcijama.
Možda je rješenje da ponovno uključi Teletovića u rotaciju, ali sada kao rezervnog centra u situacijama kada je Valanciunas u igri. Može smanjiti minutažu Thonu Makeru i Beasleyju, te još malo povećati odgovornost Middletonu i Snellu da zakrpaju rupe na boku. Postoji ekstremnija opcija da Antetokounmpoa gurne na poziciju centra protiv Ibake i tako mu dodatno raširi reket za ulaze. U ovoj opciji bi mogli odigrati rijetko viđene akcije, 5-1 pick igru gdje bi npr. Brodgon mogao biti screener Giannisu što bi dovelo da ga preuzme niži igrač. Kako je put prema obruču otvoren, Raptorsi bi morali birati žele li da im Grk napadne obruč ili da traži šutere koji bi napadali iz spot upa.
Obrambeno se Kidd može kockati na šutu P.J. Tuckera čija je realizacija za tri poena 2/9, a ima ozbiljnu minutažu jer se jedini fizički može nositi s Giannisom na poziciji visokog krila.
Što se tiče Raptorsa, oni nastavljaju s ovom opcijom Powella kao startera i Valanciunasa kojeg samo guraju na teren kada je Monroe u igri.