Ne tako davno New York Knicksi su bili najlošije posložena ekipa u cijeloj ligi. Daleko od playoffa, prepuna velikih ugovora sa igraèima poput Marburyja koji nisu igrali ili veæ onih koji su se toliko tjelesno zapustili da im je trebalo zabraniti igranje. U tu kategoriju mogli bi svrstati mnoge ali zasigurno su ih predvodili Quentin Richardson i Ed Curry. U Garden se dolazilo vidjeti kako se Kobe, Wade, James ili veæ neko drugi iživljava na Knicksima te je to veæ postalo toliko žalosno da se nije zviždalo domaæima veæ pljeskalo gostima.
Ipak u New Yorku se nalazio jedan sposoban èovjek koji je znao što radi, koji se trudio ispraviti neviðene gluposti Isiaha Thomasa a kako to obièno biva u organizaciji prepunoj nesposobnjakoviæa žrtvuje se jedinog sposobnog. Doni Walsh napravio je fantastièan posao te iako su rezultati za vrijeme njegove vladavine loši napravio ono što se moralo, a to je oèistiti salary cap te krenuti ispoèetka.
Prvi potez u stvaranju nove ere Knicksa trebao je biti dolazak LeBrona Jamesa. Ipak u tom trenutku slava, novac i povijesna franšiza nisu bili dovoljni pa je James skrenuo do Floride na toliko veæ spomenuti naèin.
Kako ne bi ostali praznih ruku u New York je doveden Amare Stoudemire. Igraè ogromnog potencijala koji poznaje i dobro funkcionira u sustavu Mikea D’ Antonia, posjeduje mekan šut te odliènu pokretljivost za visokog igraèa. No isto tako igraè koji više nije u cvijetu mladosti, koji ima bogat dosje ozljeda i koji igra obranu onako kako Isiaha Thomas slaže ekipu. Unatoè ne pretjeranom talentu ekipe New York je izgledao odlièno. Amari se našao u trci za najkorisnijeg igraèa lige, vjera u ekipu je vraæena a tada najveæa glupost koju su mogli napraviti.
Publika je uzviknula “We want Melo” i Carmelo Anthony je doveden. Rijeè je o najsvestranijem napadaèu lige i igraèu koji uzima i to uspješno završne šuteve utakmice. No kao i Amari rijeè je o igraèu koji ili ne zna ili ne želi igrati obranu iako se on ne slaže sa time. Uz njega u paketu je stigao i Billups èiji je zadatak bio voditi napad i èiniti Mela i Amarea sretnim. U suprotnom smjeru Knicksi su poslali Wilsona Chandlera, Gallinarija, Feltona i Mozgova te tako razbili ekipu i gurnuli nož u leða Walshu kojem je dano do znanja da nije glavni.
Carmelo je i prije dolaska izrazio želju za Knicksima, Netsi su razmjeni bili samo pomoæ Denveru da izvuèe što više, Walsh je znao da upravo Knicksi drže konce razmjene no Dolan je imao svoju sliku situacije pa tako donio odluku koja je naravno razveselila snobovsku publiku Knicksa. Zadržan je Landry Fields koji je nakon statusa rookie senzacije postao ništa više od dobrog skakaèa za nekog tko igra na poziciji šutera, te su prvi puta nakon osam godina Spike Lee i ekipa mogli gledati Playoff u New Yorku. Iako je ih je Boston isprašio sa metlom dogodilo se nešto rijetko viðeno u zadnjih desetak godina u Gardenu; pljesak Knicksima na kraju sezone.
U novu sezonu Knicksi su kako to veæ obitava nakon malo uspjeha, ako se tako uopæe može nazvati gubljenje serije bez pobjede od Bostona ušli sa velikim oèekivanjima. Amnestiran je Billups èiji doprinos i zasluge ponovo nisu dovoljno cijenjene, a sa ciljem da se dovede Tyson Chandler. Igraè o kojem se pišu hvalospjevi, koji je bio kotaèiæ koji nedostaje u ekipi Mavsa, no isto tako igraè koji je predvodi sve liste igraèa koji æe dobiti više novaca nego objektivno zaslužuju od slobodnih igraèa ove sezone. Predstavljen je trojac koji æe uz pomoæ mladosti na vanjskim pozicijama dominirati ligom i samo je nebo bilo granica.
A sada samo nakon šest utakmica nove sezone Knicksi se nalaze na omjeru 2 4 i dobri stari zvižduci su ponovo tu. Ekipa ima dva uzastopna poraza što ne bi bila tolika katastrofa da nisu od Raptorsa i Bobcatsa na domaæem terenu. Douglas je oèito još prezelen da bi vodio napad, a kako bi mu pomogli da što prije svlada nervozu i poène konstantnije igrati navijaèi mu zvižde. Kao rezerve na poziciji playa Kinksi imaju Bibbya i uskoro Barona Davisa koji jednostavno nisu ono što su nekada bili a oni æe ako sve bude po planu koji je postavljen u playoffu se sastati sa Rondom i Roseom. Na poziciji šutera je netalentirani Fields ali oèito si Knicksi ne žele priznati a kao njegova zamjena ulazi nova rookie senzacija. Rijeè je o Shumpertu koji je pobrao simpatije publike jer se èini se za razliku drugih trudi, a koji je veæ na poèetku pokazao kako æe se èesto nalaziti na listi ozlijeðenih igraèa. Melo i Amari su van forme što i nije toliki problem koliko si oèito ne odgovaraju u napadaèkom sistemu pa se tako Melo napucava dok brojke i igra Amarea konstantno padaju i daleko su od onih od samog dolaska u New York. Tyson oèito ne može igrati obranu za pet igraèa a uz to oèita je njegova frustracija prikazana kroz tehnièke pogreške uz veæ odavno poznatu limitiranost u napadaèkom djelu. Kako bi svemu tome pridonio Mike D’ Antoni se u nevjerici crveni bez donošenja nekih promjena i u nadi za boljim danima.
Lošiji dani za Knickse teško mogu doæi iako je to jako opasno reæi kada se radi o ovoj organizaciji. Napadaèki potencijal unatoè lošem poèetku ove ekipe je velik i bilo bi veliko iznenaðenje kada ova ekipa ne bi ponovo ušla u playoff. No ova ekipa jednostavno ne može zadovoljiti apetite snobovske publike Knicksa pitanje je samo može li si tko god veæ sastavljao tu ekipu to priznati.