U noći u kojoj smo prešli na ljetno računanje vremena su se odigrale prve dvije utakmice elitne osmorke NCAA završnog turnira. Među tih osam su ušla sva četiri prva nositelja regija, što je prvi takav slučaj još od 2008. godine. Međutim, od ta četiri, dva su sinoć napustila natjecanje.
Kansas – Villanova 59:64
Bio je ovo dvoboj dvaju momčadi koje su tijekom turnira ostavile najbolje utiske. Dominantno su prošli kroz prva tri kruga, pobjeđujući svoje protivnike s prosječnom koš-razlikom od 18 (Kansas), odnosno 24 (Villanova) poena. Igrali su izrazito napadačku košarku i postizali mnogo poena uz redovno visoke postotke šuta. Stoga je bilo logično očekivati vatrenu utakmicu, jedno klasično nadigravanje. Ali eto, dogodilo se tako da su baš sinoć i jednima i drugima zakazali glavni aduti. Tome su kumovale i zaista dobre obrane obiju ekipa, na što su treneri očito stavili naglasak prije ove utakmice.
Prvo poluvrijeme je obilježila kamena obrana Wildcatsa. Iako su igrali u svojoj standardnoj postavi s četiri vanjska, uspijevali su odoljeti protivniku jer su izvrsno kompenzirali na druge načine. Jedini pravi visoki, Daniel Ochefu, je bio sjajan kao usidreni čuvar obruča i netko tko kontrolira obrambeni skok; dok je za patroliranje perimetrom bio zadužen dežurni pitbull Mikal Bridges. Momak je zapravo ušao s klupe, ali je svojom agresivnom obranom zasnovanom na vrhunskom atleticizmu i dužini koje posjeduje, ostavio dubok trag na utakmici. Još je vrijedno pomenuti i Krisa Jenkinsa koji je čuvao Perryja Ellisa, inače najboljeg igrača Kansasa, jedan na jedan i ostavio ga bez poena u prvom dijelu utakmice. Kada su im zakazale prva i druga (Wayne Selden totalno van fokusa, bacao ciglu za ciglom) napadačka opcija, Jayhawksi su se okrenuli trećoj. Jahali su Devontea Grahama praktički cijelih 20 minuta, budući da im je jedino on svojim šutem izvana nešto donosio. Na odmor su otišli s groznih 25 poena što je njihov najlošiji učinak ove sezone.
Početkom drugog poluvremena se nije puno toga promijenilo. Ellis je brzo ušao u probleme s osobnim pa ga je Bill Self posjeo na klupu. Jayhawksi su i dalje bili fascinantno bezidejni u napadu – odigrali su vrlo malo pick ‘n’ rolla, a dribble-drive napad koji su forsirali je donosio samo besmisleno zabijanje Seldena i Franka Masona u protivničku obranu. Jedino što je u njihovom napadu palilo su bile sjajne akcije nakon ubacivanja lopte ispod protivničkog koša koje je Self očito imao pripremljene. No, tada ih je malo pogledala sreća. Ključni čovjek Villanove, Jenkins, je napravio četvrti prekršaj 14 minuta prije kraja i Jay Wright ga je morao poslati na hlađenje. Nekako istovremeno je Novu stao i šut pa se Kansas iskoprcao iz minusa i došao do prednosti od četiri poena. Tada se jasno moglo vidjeti da je Jayhawksima spao neki teret s leđa, jer su počeli opuštenije igrati u napadu, čak je i Mason počeo pogađati ponešto. Njihov centar, Landen Lucas, je briljirao u obrani – isključio je Ochefua iz utakmice i gradio sve obrambene skokove. Jedino u čemu se nije snalazio je ganjanje bekova po perimetru, što su Wildcatsi skužili pa su ga počeli stavljati u pick ‘n’ roll kako bi izvukli mismatch.
Ključni detalj se dogodio u drugoj polovici drugog poluvremena kada se u igru vraćaju Jenkins i Bridges za Novu, te Ellis za Kansas. Ellis je igrao još gore nego prije (vjerojatno njegova najlošija utakmica u cijeloj sezoni, nije mogao ubaciti ništa, a u obrani je konstantno plivao), a Villanovin dvojac je popravio ionako dobru obranu svoje momčadi. Upravo je Bridges u posljednjem napadu utakmice ukrao loptu Masonu i zapečatio pobjedu Wildcatsa.
Villanova je izborila Final Four po prvi put nakon 2009. godine, a Kansas je ponovo pokleknuo kada su svi pomislili da mogu napraviti velike stvari. Nakon ove sezone im odlazi glavni igrač Ellis, pa je pitanje koliko će moći dogodine. Trebat će im vraški dobar recruiting.
Oregon – Oklahoma 68:80
U drugom sinoćnjem sudaru nije bilo rezultatske napetosti, ali smo zato mogli uživati u majstorijama Buddyja Hielda. Oklahomina glavna uzdanica je sinoć zabila nevjerojatnih 37 poena, što znači da je u ove četiri turnirske utakmice ukupno skupio 117 što je druga najveća brojka u povijesti ovog natjecanja. Tko je prvi? Stephen Curry. Hield je otpočetka preuzeo kreaciju i realizaciju u svoje ruke i to se ispostavilo dobrom odlukom. Zabijao je vrlo efikasno (65% iz igre, 61,5% za tri poena uz čak osam (!) pogođenih trica) i uspješno je nametao tempo koji je odgovarao njegovoj momčadi.
Patke to jednostavno nisu mogle pratiti. Na svom rosteru oni nemaju nikoga tko može zabiti u velikom volumenu, a sustav im se raspao onog trenutka kad je Buddy počeo zabijati s osam metara. Obrana tada nije mogla puno osim stajati i promatrati, ali je problem bio u tome što se zbog toga počela uvlačiti nervoza u igrače Oregona koji potom ni u napadu nisu uspijevali konstantno organizirati nešto konkretno. Na poluvremenu je rezultat bio 48:30 i bilo je već sve jasno. Da biste se vratili iz takvog deficita, potrebna vam je vrhunska obrana (po mogućnosti, dosta ukradenih lopti) i odlični postotci šuta, naročito van linije za tri poena. Ducksi jesu uspjeli iznuditi 15 izgubljenih lopti, ali to nije moglo donijeti veliku korist kad su i sami prosuli dvanaest. Osim toga, šut ih je potpuno napustio (4/21 za tri), što je sve skupa bio recept za katastrofu.
Konačno, više nego zaslužena pobjeda Soonersa koji idu u Houston (prvi Final Four u posljednjih 14 godina) nošeni valom pozitivne energije nakon sve boljih nastupa. Tamo ih čeka Villanova, a teško se oteti misli da je Oklahoma ipak blagi favorit u toj utakmici. U svakom slučaju, bit će jako zanimljivo pratiti daljnji razvoj događaja.
Draft prospekti
Jedini značajan prospekt koji je sinoć igrao je Hield, kojeg stranica draftexpress.com trenutno projicira kao sedmi izbor na nastupajućem NBA draftu. O njegovim bravurama smo skoro sve rekli u prethodnim rečenicama, još je ostalo samo da izrecitiramo njegov box score.
Postigao je, dakle, 37 poena (13/20 iz igre, 8/13 za tri, 3/4 slobodna) čemu je pridodao 4 skoka. Dvije zamjerke koje mu se mogu uputiti je to što nije zabilježio niti jednu jedinu asistenciju, što je nedopustivo za beka koji ima toliko odgovornosti u momčadi (ali može mu se djelomično oprostiti obzirom kako je vruću ruku imao) i tih šest izgubljenih lopti od kojih je većina došla u drugom poluvremenu kada su Ducksi igrali snažan pressing u namjeri da se pokušaju vratiti u utakmicu.
Ne treba ni spominjati da mu je ova predstava „zakaparila“ i čuveni trofej Junaka dana NBACro.com.
Tragičar dana
Što se dogodilo Perryju Ellisu? To će se pitati on sam, njegov trener Bill Self i deseci tisuća Kansasovih navijača u predstojećim danima. U godini u kojoj su Jayhawksi imali izglednu šansu za otići do kraja, njihov najpouzdaniji igrač je nestao s parketa kada je bio najpotrebniji. Izgubio je četiri lopte i zabio samo 4 poena (1/5 iz igre, 2/3 slobodna) i u obrani izgledao kao krme u Teheranu.
Večeras…
Nekoliko minuta iza ponoći po našem vremenu počinje utakmica između Virginije i Syracusea. Zdrav razum nalaže da bi Cavaliersi trebali protutnjati kroz tu utakmicu i osigurati si nastup na Final Fouru, ali posljednja dva tjedna su pokazala da Narančaste nipošto ne treba otpisati do posljednjeg sudačkog zvižduka… a ni tada.
Poslije njih, na parket će istrčati igrači North Caroline i Notre Damea. U toj utakmici su Tar Heelsi izraziti favorit, pogotovo ako se uzme u obzir njihov konstanti rast forme kroz ovaj turnir. Međutim, ako Irci stisnu u obrani i počnu pogađati trice, sve je moguće.