March Madness – počeo Sweet Sixteen

Propustio sam tekstovima ispratiti drugi krug – iz opravdanih razloga, kunem se – ali se zato sada vraćam u punom pogonu za kulminaciju i rasplet vijavice. U Sweet Sixteenu nema ni Villanove ni Dukea, i to jedva vjerujem i sad kad sam otipkao na ekran. I bez njih, međutim, nije manjkalo uzbuđenja i napetosti, te napokon – dobre košarke. Pročitajte sve detalje u novom NBACro izvještaju s NCAA parketa!

(1) Gonzaga 61:58 West Virginia (4)

U utakmici u kojoj je šut napustio obje ekipe i u kojoj su obrane bile glavni i presudni faktor, dalje je prošla ekipa koja je bila najbolja u regularnom dijelu sezone.

Bila je to ružna košarka, jedna od najružnijih na cijelom ovogodišnjem turniru, prepuna prekršaja (51), izgubljenih lopti (29) i općenito neinspirirane igre u napadu. Slučajno ili ne, obje ove ekipe svoje pobjede uglavnom zasluže na obrambenom kraju parketa i upravo tu je pala odluka i u njihovom međusobnom sudaru.

Zagsi su izgledali dosta nervozno sredinom drugog poluvremena zato što nikako nisu mogli uhvatiti napadački ritam. Čak i kad bi se uspjeli riješiti WVU-ovog neumoljivog pressinga nisu bili u stanju stvoriti otvorene šanse u halfcourtu. Međutim, Mark Few je pravovremeno zvao time-oute, konsolidirao svoje momke i podsjećao ih da će poeni doći ako odrade svoje zadatke u obrani. Tako je doista i bilo; Jordan Matthews, koji je dotad pogodio dvije trojke iz sedam pokušaja, je zabio ključnu tricu minutu prije kraja i Mountaineersi to nisu mogli nadoknaditi.

A nije da nisu imali prilika. U posljednjem posjedu utakmice su imali čak tri prilike za napad: nakon što je Jevon Carter promašio tricu za izjednačenje, Mountaineersi su uhvatili napadački skok i ponovo stvorili šut za Cartera koji je, pak, opet promašio. No, uporni igrači Boba Hugginsa su opet izvojevali kontrolu nad odbijenom loptom i tako osvojili sebi 13 sekundi nade u eventualno poravnanje rezultate. Međutim, do toga nije došlo jer nisu uspjeli ni uputiti šut.

Gonzaga je ovom pobjedom izborila treći Elite Eight u svojoj povijesti, a uspiju li se popeti za još jednu stepenicu, to bi bio njihov najveći uspjeh ikada – prvi Final Four u 79 godina March Madnessa.

(11) Xavier 73:71 Arizona (2)

Gonzagu će u San Joseu čekati prava pepeljuga ovog turnira – Xavier Musketeersi. Jedanaesti nositelji Zapadne regije su najprije izbacili šesti seed Maryland, potom treći FSU i ovu sjajnu priču su zaokružili blistavom partijom protiv jedne od najmoćnijih momčadi u državi, Arizona Wildcatsa.

Bio je ovo trenerski dvoboj dvaju velikih prijatelja, Chrisa Macka i Seana Millera, koji su se zadnji put na turniru „zakačili“ u Sweet Sixteenu prije dvije godine kada je u bolja bila Millerova Arizona. Ovaj put su se kockice drugačije posložile i dalje ide Mackova momčad. Iako su morali držati korak za Wildcatsima doslovno cijelu utakmicu, Musketeersi nisu gubili fokus i zahvaljujući odličnim reakcijama u clutch momentima, uspjeli su izaći kao pobjednici.

Predvodio ih je fenomenalni Trevor Bluiett (25 poena) koji je izmišljao koševe svaki put kada je trebalo, a to na drugoj strani nije uspjevalo Lauriju Markkanenu koji je nakon izvrsnog nastupa protiv Saint Mary’sa sinoć bio samozatajan (9 poena, 3/9 iz igre). Tako da, kada je Arizonu pred kraj utakmice izdao sustav[1], nisu se imali kome okrenuti za pomoć.

Xavier ide u Elite Eight prvi put nakon 2008. godine i treći put ukupno, a tamo ih čeka još veći test; baš kao na video igrici, Musketeersi su na svakoj razini susretali sve snažnije protivnike.

Inače, pomoćni trener Xaviera Luke Murray je sin brilijantnog glumca Billa Murraya koji je bio u gledalištu svaku večer. Bill je također strastveni navijač Chicago Cubsa i bio je na svakoj domaćoj utakmici prošlosezonskog World Seriesa kojeg su Cubsi oteli Cleveland Indiansima nakon što su gubili rezultatom 3 naprema 1[2]. Možda je Bill hamajlija koja će i Musketeersima donijeti sreću? Bilo kako bilo, lijepo je što ćemo još barem jednom moći uživati u njegovom prisustvu, kada smo već, ispadanjem Northwesterna, ostali bez Julije Louis-Dreyfus.

https://www.youtube.com/watch?v=7MVDPXCGwoE

(1) Kansas 98:66 Purdue (4)

Jayhawksi su i ovaj put bili potpuno nemilosrdni i nisu se obazirali na osjećaje Boilermakersa. Nakon desetak minuta konfuzije i uigravanja, Frank Mason i klapa su upalili mlazni pogon i odletjeli daleko van dometa nedoraslog Purduea.

U košarkaškim utakmicama najčešće pobjede momčadi koje uspiju nametnuti svoj ritam. Čak i da imate malu prednost u kvalitetu, morate stvoriti uvjete u kojima će ta prednost najbolje doći do izražaja, inače znatno limitirate sami sebe. Bill Self je itekako svjestan toga i zato je konstantno tjerao svoje igrače da igraju u petoj brzini, brzini koja ni ne postoji na mijenjaču Purduea.

Nije da je morao previše nagovarati svoje bekove, Masona i Devontea Grahama, koji su jedva dočekali da se razlete po parketu. Obojica su postigli po 26 poena, ali je posebno impresivan bio Frankie koji je nadodao 7 skokova i 7 asistencija te imao postotak šuta iz igre od – pazite ovo – 81,8%.

Teška i spora unutrašnja linija Boilermakersa jednostavno nije mogla pratiti svu tu trku i općenito sav pritisak koji su Jayhawksi stavljali na njihove kreatore. Posebno je agresivan bio Josh Jackson koji je zabilježio 4 ukradene lopte koje su lijepo sjele uz njegovih 15 poena i 12 skokova. U takvoj igri do izražaja nije mogao doći ni Caleb Swanigan. Zabio je on 18 poena, ali ga je Landen Lucas natjerao da svaki krvavo zaradi, a još ga je natjerao i na 6 izgubljenih lopti. Kada je Swanigan u takvoj situaciji, Purdue teško može svladati elitne ekipe kao što su Jayhawksi.

Kansas je još jednom potvrdio da je najvruća momčad u državi i u velikom stilu najavio svoju borbu za Final Four, a potom, vjerojatno i naslov. S ovakvim napadom su dakako veliki favoriti; zabili su barem 90 poena u sve tri svoje utakmice, što nije viđeno na March Madnessu još od Connecticuta iz 1995. godine koji je u svojim redovima imao Raya Allena, Kevina Ollieja i Donnyja Marshalla. Da stvar bude još bolja, Jayhawksi su sinoć natočili 15 trica – iz svega 28 pokušaja – što je rekord programa u jednoj turnirskoj utakmici. Neće biti lako igrati protiv njih.

(3) Oregon 69:68 Michigan (7)

U jednoj od najnapetijih utakmica ovog March Madnessa više sreće su imale Patke iz Oregona nego Kune iz Michigana. Žuti su, doduše, imali priliku za posljednji smijeh, ali je Derrick Walton promašio svoj šut netom prije sirene.

Najzaslužniji za pobjedu Oregona je momak kojeg zovu Mr. March, Tyler Dorsey. Proradio je u pravo vrijeme, kada je momčad ostala bez ozljeđenog Chrisa Bouchera, a dežurni alfa mužjak Dillon Brooks upao u šutersku krizu. Dorsey je usuo 20 poena među kojima i polaganje koje je minutu i osam sekundi prije kraja donijelu minimalnu prednost Ducksima.

Ovo im je ukupno 32. pobjeda ove sezone što je rekord sveučilišta, ali se mora priznati da su imali i dosta sreće. Zabili su samo 7 od 16 slobodnih bacanja i mnogo ofenzivnih skokova je igrom slučaja završilo u njihovim rukama. Da je par posjeda otišlo drugim smjerom, možda bi Wolverinesi sada slavili.

A Wolverinesi su tako doživjeli kraj svoje sezone nakon nevjerojatno turbulentnih[3] nekoliko tjedana, ali vjerujem da su zadovoljni ukupnim dojmom obzirom na čitav kontekst koji ih je okruživao prije početka turnira.

Oregon je također imao svoje pehove, ali sada to više ne smije biti izgovor. U regionalnom finalu ih čeka Kansas koji, vidjeli smo, ne daje popusta nikome.

Jednim okom na draftu

U sinoćnja četiri meča smo imali priliku gledati tri talentirana mlada igrača koje draftexpress.com projicira kao izbore prve runde u predstojećem NBA draftu. Sva trojica su izuzetno zanimljivi prospekti i zaslužuju da se o njima kaže nešto više od prostog nabrajanja stupaca iz box-scorea.

Kansasov Josh Jackson je odigrao vrlo kvalitetnu utakmicu iako se od njega nije tražilo puno u polju napada. Većinu kreacije su na sebe preuzeli Graham i Mason, pa se Jackson tako mogao fokusirati na obranu i traženje prilika u tranziciji. Bio je izvrstan u linijama dodavanja gdje se iz utakmice u utakmicu sve više pokazuje njegov izuzetan pregled igre u defanzivnom dijelu; također je briljirao u reketu, gdje je koristio svoju atletsku moć da otima skokove puno višim igračima Purduea. Ono što je iznenađujuće je njegova dobra šuterska predstava: pogodio je 2 trice iz pet pokušaja, ali nekako mislim da je to bila slučajnost obzirom da je slobodna bacanja gađao 1/3.

Lauri Markkanen je, kako sam već spomenuo, imao prilično tihu, neprimjetnu rolu u iznenađujućem porazu Arizone od Xaviera. Nestala je ona kreacija iz driblinga i samoinicijativnost iz prethodnih izdanja; postao je obični spot-up tricaš koji potpuno ovisi o suigračima kako bi mu stvorili šuteve. Međutim, i ono što je dobijao nije baš pogađao (1/6 za tri), što je djelomično i zasluge odlične obrane Musketeersa, ali ova utakmica je najbolji pokazatelj da je Markkanen najbolji kada se nametne i traži loptu. Vrijedi istaknuti da je, za razliku od poenterskog, u skakačkom dijelu igre bio dosta dobar – uhvatio je ukupno 9 skokova, od čega čak 5 u napadu.

Caleb Swanigan je osovina oko koje se vrti čitava momčad Purduea i to je Kansas vješto okrenuo u svoju korist. Maksimalno su mu otežali život u reketu, gdje ga je Lucas svojom masom izmarao i trošio; a kada se pokušao izvući na perimeter preuzimao ga je Jackson koji je daleko brži i pokretniji od njega. Sve u svemu, junački trud Biggieja i velika volja u njegovoj igri su za pohvalu, ali upada u oči ovih 6 izgubljenih lopti. Možda – a to je vrlo moguće – to ne bi bio slučaj da pokraj sebe ima sposobnije kreatore od P.J.-a Thompsona i Dakote Mathiasa.

Tojagin bracket

Naravno da se sve raspalo. Počeli su upseti i bracket je počeo puštati vodu na sve strane. Već u drugom krugu turnira sam imao 8 promašaja (od ukupno 16 utakmica), a potom su došla još dva u Sweet Sixteenu (od 4 odigrane). Dakle, sve u svemu, polovičan učinak koji i nije toliko loš kad se sve uzme u obzir.

Najviše su me koštali, naravno, Villanova, Duke i Louisville. Nova će me i dalje proganjati budući da sam ih uzeo za prvake, ali bolniji su mi propali pokušaji traženja upseta – vjerovao sam u Rhode Island, tko mi je kriv.

Prema ESPN-ovom rankingu sam trenutno, s 520 bodova, među 6,2 milijuna najboljih. Crème de la crème, narode.

[1] Imali su Musketeersi svoje prste u mršenju Millerovog koncepta, ali da li je zabrinjavajuće što je jedan od najsilovitijih napada regularne sezone dvije utakmice za redom bez ideje?

[2] Golden State Warriorsi su također u finalu prosuli vodstvo od 3-1.

[3] Doslovno turbulentnih – njihov avion je prinudno sletio pred početak Big Ten turnira.