Sinoć nam je krema ovogodišnje koledž košarke ipak pružila zanimljivije narative nego noć prije. Dvije utakmice su bile tijesne do posljednjih sekundi, a poraz Badgersa je značio da više na Turniru nije ostala niti jedna momčad koja je sudjelovala na prošlogodišnjem Final Fouru. Saznali smo sve sudionike Elite Eighta, a zanimljivo je da su čak četiri došla iz ACC konferencije, što pokazuje da je ta liga ove godine bila daleko najkonkurentnija u cijeloj NCAA.
North Carolina – Indiana 101:86
Prvi nositelji Istočne regije su još jednom demonstrirali svoju napadačku moć. Postali su tek druga momčad koja je u ovogodišnjem Madnessu postigla 100 poena (Kansas je to napravio u prvom krugu protiv Austin Peaya), a činjenica da su to napravili u ovako odmaklom stadiju natjecanja dovoljno govori o njihovoj snazi. Šutevi su im ulazili sa svih dijelova parketa, te su i agresivnim napadanjem reketa iznudili veliki broj slobodnih bacanja koje su potom realizirali sa solidnih 78,8%. Hoosiersi su odigrali dosta dobru utakmicu, u obrani su greške sveli na minimum (osim silnih prekršaja, ali to nisu mogli izbjeći) a i u napadu su imali rješenja, što pokazuje i 86 postignutih poena. Međutim, jednostavno nisu mogli protiv širine Tar Heelsa kod kojih je svaki član startne petorke postigao najmanje 14 poena. Najefikasniji je bio Marcus Paige koji je šutirao tricu 6/9 i ukupno zabio 21 poen, dok je Brice Johnson ostvario još jedan double-double (20 poena, 10 skokova), njegov 22. ove sezone. Kod Indiane su se iskazali Yogi Ferrell (25 poena) i Troy Williams (21 poen). UNC je ovom pobjedom uspio osigurati nastup na Elite Eightu dvadeseti put u posljednju 31 godinu.
Virginia – Iowa State 84:71
Na trenutke je bilo komično gledati kako Georges Niang pokušava sam igrati – ili barem natjerati svoje suigrače da se trgnu – protiv čitave momčadi Virginije. Par puta je forsirao nemoguće šuteve, tu i tamo promašio čisto polaganje, ali je na kraju ipak donio više koristi nego štete svojoj momčadi. Osim toga, predstavljao je jedini znak života u inače potpuno nezainteresiranoj ekipi Cyclonesa. To je omogućilo Cavaliersima da se relativno lako obračunaju s njima i privedu utakmicu kraju ne dovodeći u pitanje svoju pobjedu u praktički nijednom trenutku. Dvoboj su otvorili serijom 17-3 i nakon toga je Iowa State – ili bolje rečeno Niang – cijelu utakmicu morala „gurati uzbrdo“. To, naravno, nije uspjelo, a teško je i moglo uspjeti kad je na klupi protivnika sjedio Tony Bennett, čovjek koji doručkuje, ruča i večera obranu. I ovoga puta je reket Virginije bio zaključan, a igrači koncentrirani i spremni udvojiti u svakom trenutku. S druge strane parketa, Marcus Brogdon, njihova nominalno najveća zvijezda, nije imao pretjerano dobru šutersku noć, ali to nije bio problem jer su u njegove cipele uskočili sjajni Anthony Gill (23 poena, 8 skokova, šut 8/10) i rezervni centar Mike Tobey (18 poena, 7 skokova, šut 8/12). Cavaliersi su ušli među najboljih osam po prvi put nakon 1995. godine.
Notre Dame – Wisconsin 61:56
Standardno „efikasna“ utakmica Badgersa. Ponovo su stvar sveli na guranje u reketu, te duge i spore napade što ih je na poluvrijeme odvelo s četiri poena prednosti. Izgledalo je kao da će i ostatak utakmice proći u tom ritmu u kojem se Wisconsin osjeća ugodno i u kojem je, na kraju krajeva, uglavnom pobjeđivao ove sezone. Međutim, nisu se uspijevali odvojiti rezultatski (najveća prednost koju su imali je bila 8 poena, a ni to nije dugo trajalo) i to ih je na kraju koštalo. Zapravo, koštala ih je vlastita traljavost. Vitto Brown je zabio tricu za 56:53 točno 28 sekundi prije kraja i otada je sve krenulo naopako po Badgerse. U tom preostalom kratkom – za košarku, pak, dovoljno dugom – razdoblju su uspjeli izgubiti tri lopte. Borbeni Irci su te poklone objeručke prihvatili i zabili im osam brzih poena što je bilo više nego dovoljno da ih odvede u naredni krug natjecanja.
Syracuse – Gonzaga 63:60
U utakmici dvaju najnižih nositelja u čitavom Sweet 16-u, pobjedu je izvojevala momčad za koju su mnogi govorili da uopće nije zaslužila poziv na March Madness. Stoga je još nevjerojatnije kako su se stvari poklopile za Narančaste: prvo su izbacili Flyerse koji u toj utakmici nisu mogli ubaciti ništa, potom im je bracket dodijelio Middle Tennessee koji je u onom povijesnom upsetu izbacio Spartanse; a onda, kao da to nije bilo dovoljno, umjesto Utesa, u krilo im padne Gonzaga. Kako je krenulo, ne treba isključiti Syracuse kao potencijalne osvajače naslova.
U ovoj konkretnoj utakmici, momčad kontroverznog trenera Jim Boeheima, je bila bolja u završnim momentima utakmice gdje su je sigurnost pri kontroli lopte, skok u napadu i bolje izvođenje slobodnih bacanja odveli do trijumfa. Nije odmogla ni činjenica da su Zagsi svoj posljednji poen postigli 1:54 prije kraja kada je Domantas Sabonis pogodio svoje drugo slobodno bacanje (prvo je promašio). Potom se odigrala prosto nevjerojatna sekvenca u kojoj su igrači Syracusea uhvatili četiri ofenzivna skoka u istom posjedu što je na kraju, nakon mnogo muke, rezultiralo polaganjem Michaela Gbinijea koje im je donijelo prednost od jednog poena. Opći metež na parketu je završen dvama pogođenim slobodnim bacanjima od strane rezervista Tylera Lydona. Syracuse Orange će igrati Elite Eight deseti put u svojoj povijesti, a Gonzaga može žaliti što je prokockala dobre partije Sabonisa i Kylea Wiltjera.
Draft prospekti
Sve manje i manje najboljih prospekata uspijeva „preživjeti“ surovu prirodu March Madnessa. Sinoć su u akciji bila samo dvojica koje draftexpress.com svrstava u Top 30.
(11) Demetrius Jackson nije bio spektakularan, ali je odradio koliko je mogao protiv tvrde obrane Badgersa. U odigranih 37 minuta je upisao 16 poena (6/18 iz igre, 0/2 za tri, 4/4 slobodna bacanja), 6 asistencija, te po 3 ukradene i izgubljene lopte. Ono što ove sirove brojke ne pokazuju je njegova smirenost u napetoj završnici, kada je pogodio dva ključna slobodna bacanja koja su njegovoj momčadi osigurala prolaz dalje.
(19) Domantas Sabonis je opet odigrao veličanstvenu utakmicu i bio najbolji igrač svoje ekipe. Bacite li oko na naše prethodne izvještaje s March Madnessa, vidjet ćete kako je njegova pozicija na draftu konstantno išla prema gore – počeo je kao netko tko bi se jedva mogao ugurati u prvu rundu, a sada je na rubu lutrije. Istina, ova generacija nije naročito duboka NBA talentom, ali ne vidim razlog zbog kojeg neku franšizu ne bi zaintrigirao Sabonisov potencijal.
U porazu svoje Gonzage je bio rijetka svjetla točka: zabilježio je 19 poena (8/12 iz igre, 3/4 slobodna bacanja – jedino koje je promašio je ono kobno koje smo spomenuli ranije u tekstu), impozantnih 17 skokova i 5 blokada. Bio je to njegov 23. double-double ove sezone, s tim da je po jedan ostvario u sve tri turnirske utakmice. Mladog Litavca možda čeka zanimljiva profesionalna karijera.
Junak dana
Iako su Cyclonesi izgubili, Georges Niang je zaista ostavio dobar utisak. Praktički je vukao svoje suigrače u svakom napadu i napadao Virginijin koš kako god je znao. Ubacio je mnogo lijepih horoga, floatera i skok-šuteva – dovoljno za 30 poena (11/20 iz igre, 3/7 za tri). Da je imao barem još jednog raspoloženog suigrača, možda bi Iowa State pružila dostojanstven otpor. Ovako, Niang ostaje upisan kao tragični junak koji, silnim naporima usprkos, nije mogao sam protiv svih.
Tragičar dana
Mogli bismo jednostavno upisati cijelu momčad Badgersa pod ovaj podnaslov i tako mirne duše ostaviti. Ali u tom njihovom raspadu sistema na kraju utakmice se posebno „istakao“ Bronson Koenig. Da, isti onaj Koenig koji je potopio Xavier onom čudesnom tricom sa svoje polovice prije nekoliko dana. Nakon ove utakmice će vjerojatno okaljati svoju uspomenu kod navijača Wisconsina jer je, osim što je općenito odigrao loše (3/12 iz igre, 1/6 za tri), u zadnjih deset sekundi dvoboja uspio promašiti polaganje a ubrzo potom i izgubiti loptu. Crni Bronsone!