Sinoć smo dobili posljednju dozu koledž košarke za ovu sezonu, ali smo vjerojatno dobili dovoljno da nas drži do studenog. North Carolina i Villanova, dvije momčadi koje su kroz regularnu sezonu u različitim periodima bili broj jedan u naciji, te koje su kroz čitav završni turnir zaista pružali izvrsne partije. U konačnici možemo reći da su do finalne utakmice stigle dvije najdominantnije momčadi. Svaka je dominirala na svoj način: Tar Heelsi vole nabijati visoki ritam, tražiti poene u tranziciji i u reketu, fizički su na NBA razini; dok se Wildcatsi oslanjaju na svoj šut koji ih je ove godine itekako služio.
Bio je ovo treći nastup u velikom finalu za Novu, koja je svoj jedini naslov osvojila davne 1985. godine pod palicom Rollieja Massimina – koji je bio u gledalištu – iznenadili sve i pobijedili favorizirani Georgetown. S druge strane, UNC je jedan od najplemenitijih sveučilišta što se košarke tiče, prije ovoga su igrali devet finala, a pobijedili su pet puta. Njih je iz auditorija bodrio Najveći – Michael Jordan, glavom i bradom. Jordan je u finalu 1982. godine pogodio skok-šut nekoliko sekundi prije kraja kojim je Tar Heelsima donio njihov drugi naslov prvaka, i to protiv Georgetowna.
Prvo poluvrijeme
Utakmica je počela kako biste i očekivali. Heelsi su izbacivali loptu nakon svakog obrambenog skoka, pokušavajući nametnuti ritam kojim im odgovara. Međutim, nije im polazilo za rukom, naročito zbog vlastitih traljavosti i puno pogrešaka. Villanova je pokušala spustiti stvari na zemlju, igrati spore i kontrolirane napade. Ryan Arcidiacono se istakao sa sedam svojih poena u nešto više od četiri minute. Doduše, bio je prisiljen preuzeti odgovornost jer je njihov najbolji igrač Kris Jenkins vrlo brzo skupio dvije osobne greške. To je bio onaj match-up koji smo podcrtavali prije utakmice, između njega i Bricea Johnsona. Johnson se u prvom dijelu nije uspio nametnuti, pa čak i nakon što je Jenkins sjeo na klupu, ponajviše zato jer je Daniel Ochefu radio dobar posao. Centar Villanove se doslovno sam nosio s čitavom unutrašnjom linijom Tar Heelsa, tako da su ovi nisu uspjeli u svom naumu da zauzmu čvrstu poziciju reketu.
Što se tiče obrane na perimetru, tu je Nova ostala vjerna svojim principima 1-2-2 zone, ali su skoro sve bjesomučno preuzimali. Budući da atletski nisu dorasli protivniku, nisu ih uvijek mogli ispratiti tako da su u drugom dijelu prvog poluvremena tri puta pukli i ostavili otvorenu tricu iz lijevog kuta, koje su Heelsi pospremili. Joel Berry, koji je do finala na turniru tricu šutirao 4/16, sinoć je hladnokrvno ubacio sva četiri svoja pokušaja. Tako je, ironično, UNC zahvaljujući vanjskom šutu na poluvrijeme otišao s prednošću od pet poena.
Drugo poluvrijeme
I u drugoj dionici je meč stalno bio u egalu, premda su i jedni i drugi pravili neke mini serije, ntko se nije mogao odvojiti na više od sedam poena razlike. Uvijek bi upala neka trica koja bi stvari vratila u ravnotežu. Johnson je agresivno otvorio, odmah na početku je utrpao dva zakucavanja što je pokazalo da UNC polako dolazi na svoje u reketu. To se moralo kad-tad dogoditi, obzirom da imaju četiri rotacijska centra, dok Nova ima samo Ochefua koji se ipak mora odmoriti s vremena na vrijeme. Paralelno s uspostavljanjem snažne igre u reketu, Tar Heelsima je vanjski šut očekivano pao na zemlju. Oni nisu momčad koja može konstanto kažnjavati protivnika skok-šutom, pogotovo kad se moraju oslanjati na Joela Berryja, koji se, naravno, u drugom poluvremenu potpuno ohladio. Marcus Paige i Justin Jackson su još donekle bili prijetnja, ali nijedan nije ulijevao strah u kosti svojim postojanjem iza magične linije. Na drugoj strani su se morali junačiti Josh Hart i Phil Booth koji su u zbog nestanka Arcidiacona (ostao na onih sedam poena) i Jenkinsa (promašio prva četiri šuta u drugom poluvremenu) morali preuzet teret kreacije na sebe. I dobro im je išlo. Obojica su neka vrsta combo bekova koji znaju pogoditi otvoren šut, a mogu i zavrtjeti pick, što je držalo Novin napad podmazanim. Kako se utakmica primicala kraju, prijetili su da se odvoje, ali je tada proigrao Paige koji je sjajno clutch partijom umalo donio pobjedu svojoj momčadi.
Međutim, ne bi se završnica NCAA sezone zvala Madness da se stvar tiho završila. Posljednjih 90 sekundi ovog dvoboja je highlight čitave sezone i sigurno jedna od najnapetijih završnica u povijesti Final Foura. Spomenuti Marcus Paige je 4,7 sekundi prije kraja pogodio nemoguću tricu koja je rezultat izjednačila na 74:74 i činilo se da je sve spremno za još pet minuta nadmetanja. No, reklo bi se da nije gotovo dok debela dama ne zapjeva. Ovoga puta je “debela dama“ bio Kris Jenkins, koji doista u posljednjih nekolikog godina ima problema s kilažom, čija je trica za pobjedu bila upravo poput pjesme. Prosto je nevjerojatno koliko dobar šut su Wildcatsi kreirali za tako malo vremena – Arcidiacono je brzo prenio loptu i baš kada se činilo da nema rješenja dodao ju je za Jenkinsa koji je briljantno natrčao na potpuno otvoren šut s nekih sedam metara i glatko je provukao kroz mrežicu. Pa naravno – kako će drugačije završiti Veliki ples nego buzzer-beaterom. Sirena. Nevjerica. Radost. Ludilo!
Junak dana
Iako nije odigrao naročito dobru utakmicu, Jenkins će vječno ostati upamćen kao Villanovin junak. Baš kao što se pamte šutevi Christiana Laettnera protiv Kentuckyja i ono nestvarno zakucavanje Lorenza Charlesa protiv Houstona u kojem su igrali Clyde Drexler i Akeem Olajuwon, tako će se pamtiti i Jenkinsova trica protiv North Caroline.
Momak koji je zbog obiteljskih problema većinu djetinjstva proveo s obitelji Britt (koji su ga kasnije i usvojili) čiji je član Nate Britt koji igra beka za North Carolina Tar Heelse. Dva (praktički) brata su se susrela na najvećoj pozornici i jedan od njih je pokupio slavu.
Tragičar dana
Koga okriviti za poraz UNC-a? Svi igrači su odigrali pojedinačno dobre utakmice, što se na kraju krajeva i vidi iz načina na koji su izgubili. Bio je ovo ujednačen dvoboj dvaju vrhunskih ekipa u kojima su svi akteri bili na visini zadatka. Možda je Roy Williams mogao malo prilagoditi rotacije ili pokušati drugačije braniti budući da Villanova nije rešetala izvana kao obično. To su sve spekulacije, a činjenično stanje je nešto drugo. Wildcatsi su osvojili svoju drugu titulu, a Tar Heelsi će morati ponovo pokušati dogodine.
Jedva čekamo!