HO!HO!HO! Djed Božićnjak imao je sluha za napaćene navijače, igrače i trenere Philadelphije 76ersa pa im je na Badnjak kroz dimnjak dostavio Ishmaela Smitha, u narodu poznatijeg kao Ish. Minijaturni Ish dočekao je trenera Bretta Browna i suigrače umotan u prigodni celofan i s vrpcom na glavi, nakon čega je trener Brown odahnuo i prema izvoru bliskom Sixersima izjavio: „Ah, sada mogu lakše kroz ostatak sezone“.
Hrvati i dalje nemaju smisao za humor, a uvod u priču je i dalje neprijatelj svakog tekstopisca koji si utvara (rekao bi Ćiro) da je kolumnist ili bloger. Dakako, prispodoba o Ishu i vragolasti naslov teksta također su u službi uvoda ove (bespotrebne) analize tradea Sixersa i Pelicansa. Trade kao takav, s razlogom nije ozbiljnije popraćen na američkim portalima, a nama je prvenstveno zanimljiv zbog pozadine cijele priče i nekih novih vjetrova koji su zapuhali u Gradu Bratske Ljubavi.
Ish Smith je dvadesetsedmogodišnji playmaker koji je u svojoj petogodišnjoj NBA karijeri igrao za 9 NBA ekipa, a u Philadelphiju i Orlando Ish se vraćao nakon što bi prethodno bio trejdan ili otpušten. Kada igrač promijeni ovoliko NBA ekipa i u ni jednoj ne pokaže dovoljno talenta da bi ga se zadržalo na dulji vremenski period to je uglavnom znak da jednostavno nije NBA klasa. Nemoguće je da u ni jednoj od 9 ekipa nitko nije zapazio njegove talente ili da nije dobio šansu. Isto je tako nemoguće da je Ishmael zanesenjak, skitnica, poeta. Ali je svakako obišao ako ne pola svijeta, onda pola SAD-a.
Smith je izašao na draft 2010. godine, ali nije odabran. NBA karijeru počinje u Rocketsima, a u Philadelphiju dolazi u veljači 2015. godine. Za Sixerse je tada odigrao 25 utakmica, startao je u njih 14, prosječno na parketu provodio 27 minuta i bilježio brojke od 12 poena, 6 asistencija, ali skroman šut iz igre od 39%, za tricu samo 30%.
Početkom ljeta Philadelphija mu nije dala novi ugovor a nakon njegovih avantura u Ljetnoj ligi za Wizardse skrasio se u Pelicansima koji su muku mučili s ozljedama svojih playmakera. Smith je tu imao nekoliko dobrih utakmica: zabio je 17 Warriorsima, Dallasu, Spursima, Sunsima, 18 je ubacio Atlanti i Oklahomi, 20 Phoenixu, a 6 puta je ostvario i double-double učinak u poenima i asistima. Ali kako su se Jrue Holiday, Norris Cole i Tyreke Evans oporavljali od ozljeda tako je i Smith imao sve manju i manju minutažu te je u konačnici postao višak na rosteru Pelicansa. Ovi ga nisu otpustili, nego su dočekali Sixerse koji su im za Smitha dali dva picka druge runde (2016. dd Nuggetsa, i vlastiti 2017. godine).
Smith je za New Orleans odigrao 27 utakmica, u 3 je bio starter a imao je sljedeće brojke: 8,5 poena, 3,4 skoka, 5,7 asistencija i 1,7 izgubljenu loptu. Iz igre je šutirao 43%, za tricu 30%. Imao je iznadprosječan PER od 17 ali je bio i neefikasan strijelac. On/off brojke nam govore da je ekipa napadački bila bolja s njim na parketu, dok su od 5 postava Pelicansa koje su na parketu ove sezone provele 20 ili više minuta i uključivale Smitha, 4 bile pozitivne u Net Ratingu, samo jedna negativna.
Ove brojke, osim šuterskih, izgledaju fino ali s obzirom na sve do sad prikazano u karijeri teško da je Ish Smith išta više od backup playa sposobnog promijeniti ritam ulaskom s klupe. Lako se može dogoditi da u Sixersima također ostvari dobre brojke kao što je imao i u Pelicansima, ne treba nas to čuditi i neće biti prvi put da igrač u lošoj ekipi pumpa brojke i izgleda bolje nego što to jest. I dok je igrao za New Orleans to je također djelomično bio slučaj jer je često bio uključen u 2 na 2 igru s Anthonyjem Davisom koji će zabiti sve što mu play iskreira, a osim toga Pelicansi u skladu s filozofijom Alvina Gentryja „pumpaju“ tempo što niskom i brzom Smithu itekako odgovara. Sixersi isto vole gurati u leđa, ali tamo nema ni blizu napadačkih klasa kao što je bilo u New Orleansu pa ćemo vidjeti kako će Smith odreagirati. U prilog mu ide što već poznaje okolinu i ima njenu podršku. Nerlens Noel je izjavio kako je Smith „najbolji playmaker s kojim je ikada igrao“ (poor Noel), a navodno iza cijelog tradea stoji novoustoličeni pomoćni trener Sixersa Mike D`Antoni.
Postoji nekoliko razloga zbog kojih mislim da Smitha ne čeka osobita budućnost. Prvi su godine, bekovi ranije sazrijevaju i brže dostižu plafon od visokih igrača. Ne znam koliko Ish može više napredovati s 27 godina. Drugo, fizički je limitiran na 183 centimetra i doista moraš biti nešto posebno (Chris Paul) da bi trajao u vrhunskoj košarci tako minijaturan. I dok Smith ima kvalitete da dobro vidi teren, jako dobro vuče tranziciju i može zbog niskog težišta i dobrog rada nogu odigrati press na loptu, u napadu ne može zabiti ništa, a u obrani šutiraju preko njega kao da je stolica. Nema centimetara i atleticizma da bi jurio na koš ili bio ozbiljniji obrambeni igrač, i jednostavno nije šuter u bilo kojem obliku da bi bio efikasan.
Ono što me najviše kod ovog tradea iznenadilo jest to što su Sixersi tako olako dali dva draft picka (bez obzira što su druga runda) koja su mukotrpno skupljali. Zar se na tim pickovima ne krije zalog za budućnost Philadelphije i nada u bolje sutra, a oni su sada to prodali za limitiranog beka kakvog možeš pronaći i u Razvojnoj ligi (NBDL)?
Prvo sam mislio da su ovo opet neke igre agenata, pa sam provjerio tko zastupa Smitha. Čovjek se zove Tony Dutt, a najbolji klijenti koje ima su Brandon Bass i Bryce Cotton, tako da definitivno nije utjecao na ovaj potez Philadelphije.
Druga stvar na koju sam pomislio je vraćanje duga za Jruea Holidaya koji je u Pelicanse trejdan 2013. godine u zamjenu za Nerlensa Noela, a kasnije je na vidjelo izašao podatak da su Sixersi znali za Holidayove probleme s ozljedama donjih ekstremiteta a da to nisu prijavili New Orleansu. Ova dva picka za Smitha, graničnog NBA igrača, u najmanju ruku mogu izgledati kao molitva za oprost, ali brzo sam odbacio takvu mogućnost jer je NBA svijet presirov za sentimentalnosti i empatije. Jedino ako liga u tajnosti nije natjerala Philadelphiju na ovo.
Na treću stvar nisam mogao pronaći odgovor. Zašto bi itko dao dva draft izbora za Isha Smitha koji nije imao garantirani ugovor i Pelicansi su ga možda mislili i otpustiti jer pored Holidaya, Colea, Evansa i Toneyja Douglasa nema mjesta na rosteru? 76ersi su mogli pričekati i potpisati ga kao slobodnog igrača. Dakako, to je rizik jer uvijek postoji šansa da ga netko drugi „skupi“, ali čak 2 picka prodati za Isha Smitha? Nisam spomenuo da je Smith na ljeto free agent i može slobodno odšetati. Ako se to dogodi, 76ersi su dali dva picka za ništa.
Četvrto, veze i poznanstva su uvijek dobra osnova za posao. Osim što je D`Antoni novo lice u stručnom stožeru Philadelphije još jedan čovjek se priključio franšizi ali on radi u uredu na katu, u upravi – Jerry Colangelo koji će biti desna ruka vlasnika Josha Harrisa i njegov savjetnik za košarkaške operacije. Colangelo je NBA faca, koja je u ligi na različitim funkcijama još od 1968. godine kada su ga Sunsi postavili za generalnog menadžera, tada najmlađeg u svijetu profesionalnog sporta (29 godina je imao). Dva puta se okušao i kao trener Sunsa, a trenutno obnaša funkciju direktora američke košarkaške operacije. U Sunsima je zaposlio i surađivao s D`Antonijem kojeg je sada uspio „ubaciti“ u Sixerse, a Colangelo poznaje i Gentryja, bivšeg D`Antonijevog pomoćnika u Phoenixu. Ovaj trokut je možda mogao biti dovoljan da se sklopi trade deal, ali onda opet, Gentry nema ovlasti GM-a u Pelicansima, a GM Sixersa je Sam Hinkie zar ne? Zar ne?
E to je zanimljivo pitanje i peta točka ovog mog intelektualnog napora da shvatim trade. Pravo je pitanje zapravo zašto su Colangleo i D`Antoni došli u Sixerse jer ni jedan ni drugi nisu Hinkiejevi ljudi? Stvar postaje još zanimljivija ako se vratimo na gore spomenutu tezu američkih sportskih portala da je D`Antoni inzistirao na Smithu. Po mom nekakvom razmišljanju ovdje su se dogodile stvari koje znače da ova agonija Sixersa uskoro prestaje i da konačno postaju ravnopravna NBA momčad. Dolazak Colangela i D`Antonija kao njegovog čovjeka sigurno će oslabiti utjecaj „ludog statističara“ sa Stanforda.
Process, rebuilding, tankiranje su tri riječi koje oslikavaju eru Sama Hinkieja kao generalnog menadžera Philadelphije. Kao što već svi znamo, rezultatski uspjesi franšize su zanemareni, umjesto pobjeda za bolje sutra franšize bilo je potrebno gubiti kako bi se proveo rebuilding i bijeg iz osrednjosti. U tu svrhu su se skupljali draft pickovi, a Hinkie je vjerovao u sreću da će na draftu odabrati prave igrače, pronaći onog franšiznog i od Sixersa opet stvoriti respektabilnu franšizu. Problem je oduvijek bio taj što nikada nije precizirao koliko će sramoćenje franšize trajati, a nakon što se na nekoliko draft večeri nije iskazao izborima i na srećkama nije ogrebao bingo vlasniku je prekipjelo. I to ne zato jer ekipa nema uspjeha na sportskom planu, već zato jer je njegov džep počeo trpjeti. Sixersi više nikoga u Philadelphiji ne zanima dok su u ovom stanju, nema gledatelja, nema sponzora. Druge franšize sve glasnije negoduju jer su njihove dvorane poluprazne kada su Sixersi na gostovanjima. Liga je sasvim sigurno izvršila pritisak na Harrisa i Hinkieja, prvog natjeravši da u upravi za promjenu zaposli „košarkaša“ a ne matematičara, a drugog da modificira svoj plan o rebuildingu. Zato su došli iskusnjare Colangelo i D`Antoni koji bi sve ovo oko Sixersa trebali prekinuti i franšizu vratiti na pobjedničke tračnice.
Dva poklonjena picka New Orleansu za Isha Smitha u mojim očima predstavljaju katastrofalan poslovni potez, jer Smithove usluge ne vrijede dva draft izbora druge runde. To je čisto prosipanje resursa kojeg su definitivno odradili Colangelo i D`Antoni. Međutim, promatrano iz konteksta bitke za prijestolje koja se odvija u Philadelphiji, dolazak Smitha i prosipanje resursa su jasna poruka Hinkieju da više nije bog i batina u upravi, a to je ono što Sixersima svakako treba. Hinkie, Colangelo i D`Antoni sada čine, kako bi se ono reklo u Hrvatskoj, tripartitnu vladu?