Thursday, March 28, 2024

ZADNJE OBJAVE

Michael Jordan Statement Games

Michael Jordan je kroz NBA karijeru bio poznat kao igrač koji bi na razne provokacije odgovarao nevjerojatnom igrom i svim silama bi pokušavao dokazati dotičnim osobama da nisu u pravu. To su bile takozvane ”Statement Games”, a mi ćemo u ovoj kolumni nabrojati njegovih pet najboljih.

Zapamtite, ovdje nećemo spomenuti ”Flu Game” ni išta slično tome, već utakmice u kojima bi Michael svojim protivnicima (igračima, trenerima) htio pokazati koliko su u krivu kada bi nešto izjavili ili napravili i pritom njegov ego spustili na razinu koja Jordanu ne bi odgovarala. Nabrojat ćemo pet najboljih takvih utakmica.

(kolumnu gdje smo nabrojali pet ovakvih utakmica Larryja Birda možete pročitati ovdje)

”5. Osveta Isiahu Thomasu” (1985)

Jordan je u rookie sezoni (28 poena, 6 skokova, 5 dodavanja, šut 52 posto) igrao izvanredno i po svim kritikama neočekivano; briljirao je i bio daleko najbolji igrač Bullsa i među deset najboljih u cijeloj ligi. Zbog navedenih razloga zaslužio je mjesto u All-Star utakmici 1985. godine koja se igrala u Indianapolisu. Priča je započela baš na tom All-Star susretu.

Razigravač Pistonsa Isiah Thomas je smatrao kako je Jordan dobio previše slave premlad i još uvijek nedokazan pa je cijelu utakmicu odbijao dodavati loptu Jordanu i tako ga je doslovno izbacio iz All-Star susreta i nije mu dao priliku da osjeti kako je to igrati veliki okršaj najboljih NBA igrača. Ljubomora ili nešto drugo? Thomas je milijun puta tijekom karijere izjavljivao da mu to nije bila namjera i da Jordanovih 9 upućenih šuteva u tom susretu nemaju veze  s njim. Navodno je i prije samog susreta Thomas nagovarao veterane Ervinga, Birda i Mosesa Malonea da ne asistiraju loptu Jordanu (ovo su sve špekulacije i nagađanja, ali Jordan ih je shvatio kao istinu i Thomasu nikada nije oprostio).

Kada je rookie iz North Caroline to saznao, bilo je za pretpostaviti kakav će se scenarij dogoditi u idućem susretu između Bullsa i Pistonsa; Michael će svim silama dokazati Thomasu da zaslužuje biti u postavi zvijezda s Istoka. Da scenarij stvarno bude savršen, Bullsi i Pistonsi su igrali utakmicu samo dva dana nakon poznatog freeze-outa i to nigdje drugo nego u Chicago Stadiumu.

Kakvu je utakmicu odigrao Jordan? 49 poena, 15 skokova, 5 dodavanja i 4 ukradene lopte. 49 poena mu je bio i rekord po broju poena u rookie godini, a obrani Pistonsa se rugao gotovo čitav susret. Thomasa je zaustavio na samo 19 poena uz šut 5-15, a Bullsi su utakmicu pobijedili rezultatom 139-126 nakon produžetka.

”4. Ušutkivanje Georgea Karla” (1997)

George Karl je izvrstan trener, čovjek je više puta ekipu odveo do playoffa nego što neke franšize imaju nastupa u cijeloj povijesti. Prije 20-ak godina Karl je bio trener preminulih Sonicsa, i tu je radio perfektan posao. Ipak, ni on nije uspio pobjeći Jordanovom bijesu kojeg, naravno, nije izazvao nitko drugi nego on sam. Netom prije početka susreta, George Karl je za Jordana rekao da se boji ozljede te da svu svoju igru bazira na vanjskim šutevima jer se boji kontakta s ostalim igračima. Možete samo zamisliti Jordanovo lice kada je saznao što je rekao trener Sonicsa. Motivaciju je sigurno dobio i u činjenici što su njegovi Bullsi prošle sezone baš Seattle dobili u poznatom finalu.

Jordanov odgovor na Karlovu provokaciju? 45 poena, 7 skokova i 3 dodavanja uz šut 19-28. Pogodak s polovice terena na kraju prve četvrtine bio je pokazatelj da će to biti jedna od ”onih” utakmica. George Karl i Sonicsi nisu ni znali što ih je snašlo; Jordan je pogađao sve što bi uputio prema košu, a većinu poena zabio je šutirajući fadeaway ljepotice preko Paytona i Hawkinsa. Nakon gotovo svake pogođene bombe gledao bi u smjeru George Karla davajući mu do znanja da mu je šut toliko dobar da njegovu momčad može razbiti takvim pristupom, bez puno muke. Navodno je i nakon susreta uputio par riječi Karlu koje se treneru Sonicsa sigurno nisu svidjele.

”3. Ušutkivanje Jeffa Van Gundyja” (1997)

Ova će vam se sigurno svidjeti. Današnji komentator ABC TV kuće i nekadašnji trener Knicksa Jeff Van Gundy upao je u velike probleme u sezoni 96./97. (ovaj susret igrao se samo tjedan dana prije ”George Karl” utakmice). U razgovoru za jednu radio stanicu trener Knicksa je izjavio da se Jordan prije susreta sprijatelji s protivničkim igračima i nakon toga ih uništi jer stvori psihičku prednost: ”Njegov način je da se s njima sprijatelji, omekša ih, natjera da ih da misle da se on brine za njih. Onda izađe na parket i pokuša ih uništiti. Prvi korak za sve igrače je da to shvate i da ne nasjedaju na takve stvari.” 

Jordan mu je nakon susreta bio zahvalan na tim riječima.

Pogledajte priču prije utakmice; Rodman nije igrao zbog suspenzije (poznato udaranje kamermana) , a startni razigravač  Bullsa Ron Harper je bio ozlijeđen. Startna petorka Brown-Jordan-PippenCaffeyLongley bila ja sve samo ne favorit protiv najbolje obrambene ekipe te godine. Jordan je zbog navedenih razloga ušao u ”Superman” formu i upisao je sljedeće brojke; 51 poen, 4 skoka i 4 dodavanja. 51 poen od 88 ukupnih poena svoje ekipe! U zadnjoj četvrtini Bullsi su zabili samo 14 poena; Jordan je zabio 12, a na ostala dva je asistirao Caffeyju na lagano zakucavanje. Da predstava bude još bolja, Jordan je cijelu utakmicu čuvao izvanrednnog beka Knicksa Allana Houstona i zaustavio ga na samo 14 poena uz šut 5-18.

Evo kako je izgledao boxscore gore navedenog susreta; 51 poen od 88 ukupno protiv najbolje obrambene momčadi te godine.

”2. Osveta LaBradfordu Smithu” (1993)

LaBradford Smith je 19. ožujka 1993. godine odigrao utakmicu života. Tadašnji bek Washington Bulletsa bio je, za NBA standarde, očajan igrač; odigrao je pet sezona u ligi i u prosjeku je ubacivao samo 6.7 poena po susretu. Međutim, protiv Bullsa u Chicago Stadiumu zabio je 37 poena, uz šut 15-20 i to većinu ga je čuvao baš Jordan koji je šutirao očajnih 9-27 iz igre. Chicago je taj susret uspio pobijediti (104:99), ali Jordan se osjećao osramoćeno i poniženo. Po natpisima nekih novinara, Smith je Jordanu na kraju susreta rekao: ”Dobra utakmica, Mike”, što je ovoga motiviralo da odigra jedno od najboljih prvih poluvremena u povijesti košarke.

Ponovno je scenarij bio savršen. Samo 24 sata poslije ”sramote” Bullsi su otišli u goste Bulletsima, a Jordan je izjavio da će već u prvom poluvremenu zabiti 37 poena (ukupan broj poena Smitha iz prijašnje utakmice). Kao nekakav super heroj, Jordan je započeo utakmicu šutirajući 8-8, a na poluvremenu je zabio 36 poena. Nažalost, nije ispunio svoje obećanje da će zabiti 37, ali bio je veoma blizu.

”Najveći” je susret završio s 47 poena, 8 skokova i 4 dodavanja, dok je Smith zabio samo 15 poena uz šut 5-12.

”1. Osveta Jerryju Stackhouseu” (1996)

Samo Jerry Stackhouse zna zašto je prije ove utakmice govorio da je bio u rangu s Jordanovom igrom na ljeto 1995. godine u kampu North Carolina sveučilišta. Jerry je to ljeto (1995.) došao sa sveučilišta North Carolina gdje je odigrao odličnu drugu godinu te je valjda na trenutak pomislio da je on najbolji bek koji je došao s North Caroline. Stackhouse je tada kao rookie igrao vrlo dobru košarku u dresu 76ersa i glupo bi bilo reći da je bio loš ili očajan igrač, ali ta izjava je naljutila Jordana. Da Michaela još više isprovocira, i Vernon Maxwell je pričao gluposti prije samog okršaja; da su mediji previše zaokupljeni Chicago Bullsima i da oni nisu zaslužili toliku pozornost (Bullsi su u tom trenutku bili na omjeru 29-3).

Kao hladnokrvni ubojica, Jordan se obrušio na 76erse u Spectrumu. Stackhouse i Maxwell mogli su samo gledati dok najbolji igrač svih vremena doslovno uništava njihovu momčad. Ova utakmica je od svih ”statement” susreta najbolja i sigurno je zaslužila broj jedan na listi. MJ je već na kraju treće četvrtine, u 34 odigrane minute, zabio 48 poena i uhvatio 10 skokova, a ostatak susreta je sjeo na klupu uživajući u slatkoj osveti (Bullsi su na kraju treće četvrtine vodili 30 razlike). Već spomenuti dvojac Stackhouse-Maxwell zaustavio je na samo 17 poena (kombinirano). Jerry je zabio 13 poena uz šut 4-11, dok je Mad Max zabio ”čak” 4 poena uz šut 1-8.

“Jordana nikada ne gledate direktno u oči jer će vam to zapamtiti i onda izdominirati utakmicom. On je igrač kojeg ne ljutite, ja kada igram protiv Bullsa uvijek gledam u pod i izbjegavam kontakt očima.”Jayson Williams, inače igrač koji je za vrijeme igranja bio visok 211 centimetara i koji je težio 111 kilograma.

Latest Posts

NE PROPUSTITE