Nakon što ga je otpustila najnesređenija NBA franšiza, Michael Malone je došao u jednu od ekipa najbogatijih mladim talentom, Denver Nuggetse. No kako je došao do tamo? Naravno da je prije toga u nekoliko ekipa bio asistent, ali što je radio i prije toga?
Mikeov nekadašnji život gotovo je nezamisliv antispartanskom odgoju našeg poluotoka, ali Malone je imao jednake šanse da bude u Predsjedničkom uredu kao i da završi u NBA. U mlađim danima dnevno je radio osmosatne smjene u Foot Lockeru na što je nadovezivao noćne smjene kao čistač, a istovremeno je bio i trenerov asistent na sveučilištu u Oaklandu.
„Rekao sam da volim posao trenera. Međutim trenutačno prodajem cipele u Foot Lockeru i čistim toalete. Bolji sam od toga. A uz to sam oduvijek bio zainteresiran za posao u Tajnoj službi.“
To je bio stav mladića koji dolazi iz obitelji gdje su muškarci podijeljeni u dvije profesije, pogodite – agente državnih službi te trenere. I čovjek poznat kao jedan od rijetkih koji je zauzdao DeMarcusa Cousina bio je na putu prve profesije, ali mu je od Tajne službe stigla odbijenica.
Već je tražio druge načine kako da dobije željeni posao, kad mu je s neba pala ponuda da bude asistent u Providenceu.
Od toga su prošla dva desetljeća, Maloneova karijera nije stala rasti, ali jedna stvar je ostala nepromijenjena. I dalje ne zna gubiti.
I to je malo problematično kad vodite ekipu kao što je Denver. Uz težak raspored, većina franšize bazira vam se na tinejdžerima, a Tim Connelly je mudro izbjegavao preplaćivanja polurelevantnih slobodnih igrača.
„Mrzim gubiti. U svaku utakmicu ulazim kao da je možemo pobijediti i teško podnosim poraze, ali možda bih ipak trebao poraditi na tome“, rekao je coach Mike uz objašnjenje da kroz sezonu s 82 utakmice ipak nekad treba zauzdati dah.
Nakon gubitničke kulture Briana Shawa, gdje je prevladavala indijanska igra s nepostojećom obranom, plavo-zlatni su prošle godine nakon All-Stara bili jedna od boljih obrambenih momčadi, i upravo to je ono na čemu Malone želi graditi uspjeh.
Kroz godine Mike je polako postao obožavan od igrača diljem lige, a za njegovu karakteristiku prijateljskog trenera zaslužan je tko drugi nego – Gregg Popovich. Dekan najvećeg fakulteta košarke u ligi jednom mu je rekao: „Uvijek budi ono što jesi. Vatren si i emocionalan… Ali istovremeno uvijek daj igračima na znanje da si tu za njih. Izviči se na njih, ali onda ih zagrli i potapšaj po leđima.“
Za Malonea zbog toga sav odnos s igračima počinje jednim segmentom – upoznavanjem. „Nije me briga jeste li 19-godišnjak iz Toronta ili pak sa svoja dva desetljeća dolazite iz Madrida ili Bosne, to su nebitne stvari. Korisno je što sam ja još relativno mlad čovjek, pa se lakše razumijemo,“ izjavio je bivši trener Kingsa.
S obzirom na to da mu unutarklupski odnosi ne predstavljaju problem, ostalo mu je samo još slaganje taktike, dijeljenje minutaže na otprilike 16-17 skoro ravnopravnih igrača, i prebacivanje publike s osvajača Super Bowla na jednu od nerelevantnijih ekipa NBA lige. Sitnica.
Sportski novinar CBSa, Matt Moore, također mu je uputio par pitanja o LeBronu Jamesu.
Nekadašnji asistent Cavaliersa (2006.-2010.) izjavio je:
„Ja, Mike Miller i Will Barton bi redovno sjedili i raspravljali tko je bolji. Kobe ili LeBron? Nakon što su Cavsi gubili 2-0, Barton mi je rekao da nije siguran bi li Kobe dopustio da tako padne, na što sam mu odgovorio da nije gotovo.“
„Drugu moju sezonu u Cavsima odveo nas je u finale. Ne ću reći da je ekipa bila loša, ali ta sezona je bila LeBron. Sve je u njoj bilo LeBron.“
Općepoznato je kako svih vole raspravljati o all-time ljestvicama igrača, a Malone je Kinga ubacio i u taj kontekst.
„Za 10-15 godina, LeBron će biti na vrhu s Jordanom kad se postavi pitanje tko je najveći. On radi sve, utječe igru na toliko načina.“
Maloneu do sezone ostaje još oko mjesec i par tjedana, a očekivanja su da bi u Colorado napokon mogao vratiti gledljivu košarku.