Nakon što su u lipnju prošle godine poraženi od strane Golden State Warriorsa u velikom finalu, Cleveland Cavaliersi su i ove godine krenuli s motom „championship or bust“. Jezgra njihove momčadi je ostala ista, uz neprikosnovenog vođu LeBrona Jamesa, tu su starosjedilac Kyrie Irving i velika akvizicija iz ljeta 2014. Kevin Love. Trenutno su prvi u konferenciji s omjerom od 46 pobjeda i 18 poraza te je za očekivati kako će s relativnom lakoćom „izaći“ s Istoka i zaigrati u finalu. Koliko će moći napraviti u eventualnom finalu će dobrim dijelom zavisiti od startne jedinice, Irvinga, koji je u lanjskom doigravanju više sjedio nego igrao zbog kroničnih ozljeda. Koliko je on zapravo bitan za ovogodišnje, ali i dugoročne, planove franšize iz Ohija? Analizirajmo!
Ono što krasi igru Irvingovu je besprijekorna kontrola lopte po kojoj mu se u ligi može mjeriti jedino Stephen Curry. Ima opak ukršteni dribling koji često koristi da sebi stvori prostor za šut, a nerijetko i baca braniče na stražnjicu (svi se sjećamo što je učinio jadnom Brandonu Knightu na Rising Stars utakmici prije tri godine). Uspijeva održati kontrolu nad loptom u punom trku, a i u manevriranju kroz napučeni reket što je jako bitno kada igrate protiv ekipa koje su sklone tradicionalnijem načinu branjenja, tj. gomilanjem tijela u reketu. To sve rezultira jako malim brojem izgubljenih lopti. Doista, Irving je ove sezone gubio samo 2,1 loptu po utakmici; od njega je nepažljivije čak 58 igrača, među kojima su John Wall, Chris Paul, Stephen Curry, James i mnogi drugi istaknuti razigravači. Neki će reći da je to uzrokovano time što Kyrie ne provodi baš puno vremena s loptom u rukama jer pored sebe ima Jamesa koji ima značajnu ulogu u kreiranju napada, ali je to nerazumna primjedba – James po utakmici bilježi 78 dodira s loptom (službena statistika s nba.com koja govori koliko puta jedan igrač bude u posjedu lopte na utakmici), a Irving 71,8 što i nije baš velika razlika. Osim toga, sam LeBron „baca u bunar“ 3,2 lopte po utakmici.
Dakle, Irvingu je jako teško oteti loptu. Tu njegovu vještinu trener Cavsa Tyronn Lue (a prije njega David Blatt) najviše iskorištava tako što ga stavlja u pick ‘n’ roll. Ove sezone, Kyrie je tu akciju zavrtio 340 puta što čini 45,8% njegovog ukupnog učešća u napadu Clevelanda. Koliko je to isplativo? Pa, prilično: u tih 340 napada zabio je 314 poena – uz malo jednostavne matematike saznajemo da je to 0,92 poena po posjedu što je brojka koja je dovoljna za deveto mjesto među svim igračima koji su ove sezone zavrtjeli barem 200 pick ‘n’ roll akcija (sve one s manjim brojem nema smisla brojati jer je uzorak previše mali). To je više od Russella Westbrooka, Reggieja Jacksona (koji živi i umire od pick ‘n’ rolla) i, recimo, Jamesa. Pogledate li koje su danas najbolje plasirane ekipe u ligi, primijetit ćete da sve imaju jedinice koje igraju takvu vrstu akcije na elitnoj razini jer je to jednostavno kamen temeljac svakog ozbiljnog napada. Zaključili biste da je Irving neophodan svojoj ekipi.
No, je li to zbilja točno? Da li je elitni point guard stvarno potreban momčadi čiji dres nosi LeBron James, koji je kroz cijelu svoju karijeru nebrojeno mnogo puta dokazao kakav pregled igre i kakvu razigravačku sposobnost posjeduje; te koji isti taj čuveni pick ‘n’ roll odrađuje jednako dobro kao Irving? Istina, Jamesova brojka od 0,87 poena po posjedu u takvim akcijama je nešto niža, ali on zato iznudi prekršaj u 10% navrata (Irving, s druge strane, u 5,9%) pa to na kraju dođe na isto. Uredu, reći ćete, neka James vrti pick ‘n’ roll i praktički igra jedinicu a neka Irving igra bez lopte i čeka priliku za šut. To, dakako, ima smisla jer je Irving kroz karijeru konstantno bio elitni šuter izvana (38,2%), mada ove godine šutira lošije nego ikada (32,6%). Naravno, vanjskom šuteru pola posla odradi njegova reputacija – braniči ga moraju pokrivati i time ostavljaju prostor za ulaze njegovih suigrača, a to su stvari kojima se napad hrani. Kao jedan takav elitan floor stretcher Irving itekako ima smisla… ali zašto plaćati čovjeka oko 65 milijuna dolara kroz četiri godine da samo stoji na parketu i pogađa otvorene trice, a pritom svake godine možete očekivati da će zbog ozljeda propustiti četvrtinu sezone (u svojih pet NBA sezona, računajući i tekuću, propustio 98 utakmica). Pogotovo to nećete uraditi ako ste klub koji na plaće igrača za samo ovu godinu troši vrtoglavih 105 milijuna dolara!
U ovom slučaju, izgleda, vrijedi ono staro nepisano pravilo koje kaže da ako nekog već masno plaćate, onda ga bolje pustite da igra. Tako Irving ima petnaestu najveću potrošnju u ligi od 29,1%, a igra u momčadi s dva superstara. James je nedvojbeni alfa mužjak ove ekipe i njegova uloga nikada neće doći u pitanje, ali što je s Kevinom Loveom? Raspon pamćenja prosječnog pratitelja NBA lige je prilično kratka, pa smo tako svi izgleda zaboravili (uključujući i autora teksta) da je negdje u Minneapolisu prije dvije-tri godine postojao neki momak koji je trpao 26,1 poen, hvatao 12,5 skokova i dijelio 4,4 asistencije po utakmici, te usto pogađao tricu s 37,6% uspješnosti. Tom momku su Cavaliersi ljetos dali petogodišnji ugovor vrijedan 113 milijuna dolara kako bi bio treća „banana“ u ekipi. U Timberwolvesima je briljirao kao glavna osovina napada koja je nosila najveći teret kreacije i realizacije. Majstor igre na niskom postu, vrhunski razigravač i šuter, Love je bio zaslužan za veliku većinu poena svoje momčadi, što pokazuje i potrošnja od 28,8%. Od dolaska u Ohio, ta brojka se kreće oko 22% što je priličnije nekom role playeru nego zvijezdi Kevinove klase. Imao je (i još uvijek ima) dosta problema s uklapanjem u novi sustav i prilagođavanju ulozi praktično stretch četvorke kakvu igraju jednodimenzionalni igrači poput Ryana Andersona ili Mirze Teletovića. To je kao da muhu gađate topom!
Jasno je da je teško uklopiti tri igrača koji vole imati loptu u svojim rukama i još su pritom dobri kad je imaju. Utakmica traje 48 minuta i broj posjeda je ograničen, tako da se nešto – i netko – mora žrtvovati. No, je li Cavsima lakše nadomjestiti ono što donosi Love ili ono što donosi Irving? Love je jedinstven talent, netko kroz koga možete vrtjeti napad i s perimetra i iz posta, a pritom je i jedan od najboljih skakača (pogotovo u napadu) u ligi. Njegov stil igre je izuzetno kompatibilan s Jamesom, što možemo zaključiti iz činjenice da je Clevelandov net rating izvrsnih 12,6 kad su njih dvojica skupa na parketu.
S druge strane, koliko bi zaista Cleveland izgubio kada bi u startnu rolu gurnuli Matthewa Dellavedovu, prgavog Australca koji se snalazi u pick igri (solidnih 0,74 poena po posjedu), pogađa tricu s fantastičnih 42%, vidno je bolji defanzivac od Irvinga (Delly ima obrambeni rejting od 98,6; a Kyrie 104,2), a plaćate ga samo 1,1 milijun? Clevelandu bi izuzetno dobro došao dobar bočni igrač koji može zabiti tricu i odigrati obranu ili rasni zaštitnik obruča sada kad je Timofey Mozgov očito potpuno ispao iz forme. Nekakvim hipotetskim tradeom Irvinga bi se s lakoćom mogli dočepati jednog takvog igrača i time formirati jedan znatno kompatibilniji roster od sadašnjeg.
Prijelazni rok je završen, a i osim toga je prilično teško povjerovati da bi se Cavsi odrekli igrača koji je svim srcem igrao za klub i bio njihova glavna zvijezda u periodu „između dva LeBrona“. Međutim, ako na kraju ove sezone ne budu ovjenčani prstenjem NBA prvaka, trebali bi istražiti i tu opciju.