Dobro, svi znamo kako je završila prva utakmica druge runde između Spursa i Rocketsa. Spursi su unakaženi tricama. To je sasvim jasno i onima koji su pogledali cijelu utakmicu kao i onima koji su bacili oko samo na brojke. Rocketsi su toliko dobro šutirali da vjerojatno Daryl Morey i Mike D`Antoni još uvijek zajedno uživaju negdje gledajući sve te trice koje su sasuli. A zabili su ih tonu. Zabili su ih 22 iz 50 pokušaja. Na drugoj strani Spursi su ubacili mizernih 9 iz 29 pokušaja.
Trice su presudile, nije sporno, ali tim tricama je nešto prethodilo i nešto je dovelo do njih, a to je trčanje. Spursi su izgubili jer (ni)su trčali. Trčali su kada nije trebalo, nisu trčali kada je trebalo.
Ni meni nisu jasni upravo napisani redovi pa zato da rastumačim.
Prije početka serije bilo je svima jasno da je ispred nas sudar stilova. Rocketsi igraju brzo, šutiraju trice ili napadaju obruč, a spread pick and roll je osnova svega. Spursi igraju sporije, igraju kroz visoke igrače ili Kawhija Leonarda stavljaju u situacije iz kojih može poentirati. Kada se nađu na suprotnim stranama ovakve ekipe teško je odvagnuti ili pretpostaviti što će se dogoditi, zato je ova serija bila među najneizvjesnijima pred početak druge runde. U ovakvoj situaciji u prednosti je uvijek onaj tko nametne svoj stil igre, tko svojim stilom igre diktira ponašanje suparnika i onaj tko diktira tempo. U prvoj utakmici ovog teksaškog derbija to su bili Rocketsi. Oni su bili ti koji su nametnuli svoj stil igre. To već vidimo po tome što je Gregg Popovich nakon samo par minuta igre Leonarda gurnuo na poziciju četvorke. Popovich skoro nikada Leonarda ne gura na poziciju četvorke. Ako je nešto obilježilo Popovicha u zadnje dvije-tri godine to je da Leonarda ne koristi u small-ball varijanti power forwarda, nego tu uvijek vrti klasičnu četvorku i klasične postave odbijajući se prilagoditi trendu.
Sinoć je Pop (napokon) popustio što su Rocketsi jedva dočekali. Prelazak na igru s niskom petorkom ne mora nužno značiti i brži tempo utakmice ali u genetskom kodu četvorice od pet igrača koji igraju u toj postavi je zapisano da je njihov zadatak napasti i šutnuti. To je dovelo do toga da je utakmica odigrana na 102 posjeda. Usporedbe radi, najbrža ekipa tijekom regularne sezone, Brooklyn Netsi, igrali su prosječno na 101 posjed svoje utakmice. Rocketsi su u regularnoj sezoni igrali na 100 posjeda prosječno, a Spursi na 94.
I tu dolazimo do onoga „trčali su kada nisu trebali“. Bilo je stvarno previše situacija u njihovoj igri kada su prerano ulazili u završetak akcije, uzimali teške šuteve ili gubili lopte u svom tom silnom pokušaju da zaigraju brže. Ja sam svakako pobornik da se protiv Rocketsa vuče u leđa kada oni promaše šut jer je to ekipa koja je tijekom regularne sezone imala jednu od najlošijih tranzicijskih obrana u ligi. Međutim, Spursi, prvo što nisu mogli vući u leđa jer su Rocketsi sve zabijali, drugo i kada bi išli u kontre ili polukontre gubili su lopte ili jednostavno promašivali šuteve što je onda dovodilo pak do tranzicije Raketa.
San Antonio je tako ušao u začarani krug i prihvatio Houstonov ritam igre. Spursi su doživjeli šok jer su upravo završili seriju protiv Memphisa koji im je stilski odgovarao, i koji im nije mogao nametati svoj stil jer su im se stilovi poklapali. Ta serija od 6 utakmica je odigrana prosječno na samo 85 (!) posjeda. Najsporija ekipe regularne sezone, Jazz, prosječno je igrala na čak, za ovu seriju, suludo brzih 91 posjed.
Pogledajmo sada ovaj drugi dio moje konkluzije zašto su Spursi izgubili utakmicu, a on glasi „nisu trčali kada su trebali“.
Dvije stvari u vezi toga: 1) tranzicijska obrana im je bila jedna od najgorih koje sam ja ikada vidio; 2) Izgubili su previše živih lopti.
Potpuno netipično za njih Spursi su primili čak 27 poena iz tranzicije. U regularnom dijelu sezone primali su 12 poena prosječno. Istina je, zabili su 22 pa su to donekle anulirali ali većina tih poena je pala u drugom dijelu kada je sve bilo gotovo, ali to je potvrda da se Rocketsima može napraviti šteta ako ih napadaš u tranziciji (što su doduše jako kvalitetno branili protiv Oklahome, a upitno je imaju li Spursi i personal za takav stil). Što se ovog drugog tiče, Spursi su imali 15 izgubljenih lopti što je nešto malo lošije od njihovog prosjeka tijekom regularne sezone, ali veći je problem što su to mahom bile ukradene lopte (13 stealova Houstona) iz kojih je slijedila munjevita tranzicija i kazna. Najbolje da to prikažemo kroz isječke, kako su se gubile lopte kod San Antonija i kako su se sporo vraćali u obranu.
Primjer 1:
Pokušaj Manua Ginobilija je završio na obruču nakon čega zaostaje u povratnoj trci u obranu. Sasvim dovoljno da dođe do cross-matchinga i jadni Pau Gasol završi na Trevoru Arizi koji ga probija na prvom koraku, dok je Manu pogubljen i ne zna koga čuvati.
Primjer 2:
Rocketsi ulaze u akciju u 19. sekundi napada, tri igrača Spursa su u reketu protiv 2 igrača Houstona, što Arizu ostavlja samog na perimetru.
Primjer 3:
To su spomenute žive izgubljene lopte. Ovu gubi Gasol, teatralno se ponaša kao da mu je glava odrubljena umjesto da trči u obranu. Pogledajte za to vrijeme gdje je Nene i kako akcija završava.
Primjer 4:
Ovo je potpuno redikulozno i naivno napravljen faul za dva bacanja. Znači, nije promašaj pa tranzicija, nego je Patty Mills zabio poen, a Nene, centar, uspijeva istrčati u kontru.
Primjer 5:
Lou Williams akciju završava u četvrtoj sekundi napada. Mills se dobro vratio, povratna trka je okej, ali nije njegovo postavljanje jer na prvi pokret Williamsa on se povlači što je kobno.
Primjer 6:
Ovo se vodi kao blokada, ali u mom svijetu ovo je live ball turnover kada igram protiv Houstona. Opet tranzicija 3 na 2, lopta u korner i nova trica.
Popovich ne može biti zadovoljan ovom predstavom jer njegova ekipa nije ispoštovala osnovne postulate koji ti garantiraju to da se barem nećeš osramotiti, a to su: trka u obranu i izgubljene lopte. Uz pogođena slobodna bacanja, skok i obranu bez faula to su uvijek bili temelji, ne samo Popovicheve, nego svake pobjedničke košarke.
Na drugoj strani, negdje među pustim tablicama s brojkama i računalima zadovoljno trlja ruke Morey. Njegov moreyball preksinoć je pokazao svu svoju moć i raskoš, i to baš protiv ekipe koja je dijametralno suprotna onome što on zagovara. Šutevi za tri i napadanje obruča su svetinje moreyballa. Trice su upadale, cigle s poludistance nisu.
Ništa ne govori „Moreyball vs old school 1:0“ kao ova grafika:
Moreyjeva produžena ruka uz parket – D`Antoni – također ima razloga za zadovoljstvo. Nadigrao je starog suparnika Popovicha koji će se sada njemu morati prilagoditi. Ekipa mu je igrala sjajno, a u vrlo važnoj utakmici dobio je velike partije Arize i Andersona, dva igrača koja su zakazala u seriji protiv Oklahome. Ariza je zabio 5 trica iz 10 pokušaja, Anderson 4 od 10. Seriju protiv Thundera Ariza je završio 3/16, a Anderson je bio još gori 3/24.
Nemojmo otpisati Spurse odmah. Ja očekujem da dobiju iduću jer Houston je odradio zacrtano, vrijeme je za malo opuštanja. Popovich će vjerojatno bolje pripremiti drugu utakmicu, a igrači su ostali dužni nakon ovakve, pa možemo slobodno reći, sramotne predstave. Druga utakmica bi trebala biti posve drugačija od ove. Navijamo za neizvjesnost, pa da više u sljedećem osvrtu pričamo o taktičkim detaljima, manje o naivnoj predstavi jedne ekipe.