Kada su se na početku sezone Los Angeles Lakersi pojačali jednim od najboljih playmakera lige, Steveom Nashom i nedvojbeno najboljim centrom današnjice, Dwightom Howardom, većina se NBA stručnjaka složila kako će se Lakersi u narednoj sezoni boriti za sam vrh Zapadne konferencije. Početna petorka Lakersa na papiru je izgledala kao najjača petorka lige, ali vrijeme će potvrditi onu da “nije sve u pari” pa se tako ponos Kalifornije nakon odrađenih 42 utakmice nalazi na dvanaestom mjestu Zapada s omjerom 17-25.
Nema sumnje da je situacija u kojoj se nalaze nešto sasvim novo za Kobea Bryanta i društvo, a da stvar po Lakerse bude još gora počela su neizbježna upiranja prstom i prenošenje krivice na prvog igrača do sebe pa i trenera Mikea D’Antonija koji je na početku sezone na klupi zamijenio bivšeg trenera Clevelanda Mikea Browna.
U obranu glavnom treneru Lakersa stao je generalni menadžer kluba Mitch Kupchak izjavom u kojoj govori kako D’Antoni ima njegovo puno povjerenje nagovijestivši time da bi se koplje moglo prelomiti na nekom od igrača, a ne na treneru Lakersa. Kupchak od navijača traži strpljenja i vremena da se igrači priviknu na D’Antonijev sistem igre kupujući pritom i sebi vremena da nekom razmjenom pokuša prodrmati sastav Lakerse. Podsjećamo, bivši trener New Yorka i Phoenixa gaji izrazito napadački stil košarke, a činjenica da je za vrijeme boravka u Phoenixu surađivao s Nashom uvelike je doprinijela njegovom angažmanu u Los Angelesu.
Nekoliko se stvari nameću kao očite promatrajući igre i rezultate Lakersa ove sezone. Problem nije u tome što se njegovi igrači ne trude, kako kaže GM Lakersa, problem je očigledno u kemiji između pojedinih igrača na terenu tako da se može reći da momčad trenutačno nema ni glavu ni rep. Kobe Bryant je izgleda zaboravio da kraj sebe u Nashu ima jednog od najboljih razigravača lige pa igra kao da je prvo i jedino oružje Lakersa na parketu u “svetom” cilju da na listi najboljih strijelaca u povijesti NBA lige prestigne velikog Kareema Abdul-Jabbara. Nema sumnje da je Bryant jedan od najvećih košarkaša svih vremena, ali Lakersi već toliko godina “žive i umiru” po Bryantu da se čini kako ni ne znaju drugačije.
Drugi problem Lakersima je sustav igre koji forsira Mike D’Antoni. Njegov napadački stil možda i odgovara najvećoj zvijezdi Bryantu, ali se ostali igrači očigledno muče s novim sustavom. Posebno pritom izdvajamo Howarda i Pau Gasola koji nikako da spoje dvije dobre utakmice i preuzmu ponešto Bryantovog tereta na svoja leđa. Stvar je otišla toliko daleko da sada za Gasola više nema mjesta u početnoj petorci i D’Antoni ga uvodi s klupe kako bi poboljšao slabu igru rezervi Lakersa. Gasol je čovjek koji je u karijeri svašta prošao, ali za očekivati je bilo kako neće tako lako podnijeti promjenu statusa u momčadi kojoj je toliko dao i sve su glasnije najave kako bi upravo on mogao biti mijenjan u sljedećih mjesec dana, koliko još traje rok za razmjenu u igrača NBA ligi.
Razmjena Gasola, koliko god nemilosrdnom zvučala, toliko se čini i logičnom jer Lakersi očigledno trebaju solidnog, “tihog” krilnog centra koji neće uzimati previše lopti najvećim potrošačima Bryantu i Howardu, a pritom pružiti solidnu pomoć u obrambenim zadacima i pogoditi otvoreni šut kada mu se za to ukaže prilika. Žrtvovati Gasola za upravo takvog igrača i još kojeg kojim bi popunili rupe na klupi čini se kao logičan potez za upravu Lakersa posebno nakon toliko muke koju su prošli kako bi se domogli Dwighta Howarda. Howardu na kraju godine ističe ugovor, a Lakersima treba svaki mogući dolar pod salary capom da zadrže dominantnog centra u Los Angelesu.