Izabran je kao peti pick na jednom od najjačih NBA draftova u povijesti (uz njega su izabrani Olajuwon, Jordan, Stockton…). Stigao je u strašnu momčad Sixersa sa Juliusom Ervingom, Mosesom Maloneom, Maurice Cheeksom, Andrewom Toneyem i Bobbyem Jonesom. Charles se više nego solidno snašao (14 koševa i 8,6 skokova), no u finalu Istoka Birdovi Celticsi su prejaki. Svog mentora je pronašao u Maloneu:
“Moses je imao što za reći, a ja sam upijao. Naučio me važnosti krvavog rada”.
Kada se Dr. J. umirovio, a Malone trejdan u Washington, Barkley je postao vođa Sixersa. Bio je nevjerojatan, dotad neviđen spoj snage, tehnike i brzine. Iako visok samo 195cm posjedovao je odličnu skakačku tehniku i veliku želju te je u svojoj trećoj sezoni postao najbolji skakač lige, najniži u povijesti kojem je to uspjelo. Brojke su iz sezone u sezonu rasle i Barkley je stigao u sam vrh NBA lige.
1990. je bio drugi u poretku za MVP-a iako je imao više prvih mjesta od pobjednika Magica i velikog Jordana. No agresivnost na terenu prenašao je i izvan terena. Novinske stupce je punio podjednako briljantnim igrama kao i kontoverznim izjavama i incidentima. Nisu mu bile strane ni barske tučnjave. U jednoj je izbacio čovjeka kroz prozor sa prvog kata. Kad ga je na saslušanju sudac novčano i uvjetno kaznio upitao ga je da li mu je žao. Charles je mrtav-hladan uzvratio:
“Žao mi je jedino što nismo bili na višem katu”.
Imao je imidž grubijana, no ispod toga bilo je jedno veliko srce. Kad je saznao da je jednom dečkiću koji umire od raka koštane srži životna želja upoznati ga, Charles ga je posjetio u bolnici i utakmicu te večeri posvetio njemu igrajući sa narukvicom sa njegovim inicijalima. Kad se Magic prvi put umirovio zbog zaraženosti HIV-om, Charles je zamolio Sixerse da za jednu sezonu “odmrznu” Cunninghamov broj 32 kojeg je te sezone nosio u Magicovu čast. Usprkos Charlesovim sjajnim igrama Sixersi su postali NBA prosjek. Godine su prolazile a menadžment Sixersa nije uspijevao dovesti iole kvalitetniju pomoć. Razočarani Barkley natjerao ih je na trade, i neposredno prije olimpijade u Barceloni mijenjan je u Phoenix za Jeffa Hornaceka, Tima Perrya i Andrewa Langa.
Korak do prstena:
Oduševljen zamjenom Charles je briljirao u Barceloni gdje je bio najbolji igrač i s 18 koševa u prosjeku najbolji strijelac prvog i jedinog “Dream Teama”.
Kada su ga tijekom Olimpijskih igara u Barceloni upitali što zna o Angoli, sljedećem protivniku, veliki Chuck je odgovorio:
“Ne znam ništa o Angoli, ali Angola je u nevolji.”
Debi za Sunse okončao je sa 37 koševa, 21 skokom i 8 asistencija. U prvoj sezoni u Arizoni postao je MVP, iako je počeo osjećati bolove u leđima.
“Ljudi u Phoenixu bili su oduševljeni mojom MVP sezonom. Ja im kažem da sam barem došao tri godine ranije kad sam bio zdrav i mogao stvarno igrati”.
U playoffu je “poludio”. U sedmoj utakmici finala Zapada uništio je Shawna Kempa i Sonicse sa 44 koša i 24 skoka. U velikom finalu nije mogao preko Jordanovih Bullsa. Iako je u Sunsima imao Kevina Johnsona, Dana Majerlea i još dosta vrsnih igrača nisu uspijeli otići do kraja iako su uvijek bili blizu.
U nastavku pogledajte tablicu sa brojkama glavnih kandidata za MVP nagradu NBA sezone 1992./1993.
Sir Charles je jedan od najvećih NBA igrača bez osvojenog prstena, jednostavno je imao nesreću da je igrao u vrijeme Michaela Jordana, možda i najvećeg u povijesti radosti loptanja pod obručima. U vrijeme Air Jordanovog privremenog umirovljenja imao je veliku priliku za osvajanje naslova, no Rocketsi i Olajuwon su jednostavno bili prejaki za Sunse i ozljedama “načetog” Barkleyja. Ostaje žal da takav igrač nije osvojio NBA naslov, no ostati će zapamćen kao jedan od najboljih krila/krilnih centara u povijesti košarke.