S omjerom 36-14, Philadelphia 76ersi su otišli u goste Milwaukee Bucksima, momčadi koja je tih godina bila na vrhu Istoka, a predvodili su je Ray Allen, Glenn Robinson i Sam Cassell, tadašnja velika trojka Bucksa koja je ekipu odvela do omjera 52-30, dok je na klupi kao glavni trener sjedio George Karl, današnji kormilar Denver Nuggetsa.
Ova momčad Bucksa je inače zadnja velika ekipa iz Milwaukeeja, do danas Bucksi nisu pobijedili više od 50 utakmica u sezoni, a kamoli da su prošli prvu rundu doigravanja. Zlatni dani ranih 70-ih kada su osvojili jedini naslov u povijesti franšize (Kareem Abdul-Jabbar i Oscar Robertson) su prapovijest. Imali su Bucksi i kroz osamdesete, uz Boston Celticse i 76erse, daleko najbolju ekipu Istoka koju je vodio Don Nelson, a od igrača su tu bili Sidney Moncrief, Marques Johnson, Terry Cummings i centar Jack Sikma.
Ove dvije ekipe srele su se u finalu Istoka samo par mjeseci poslije, u nezaboravnoj seriji koja je otišla sve do sedme utakmice u kojoj je Iverson zabio 44 poena i odveo Sixerse u finale (jedna od najboljih predstava u sedmoj utakmici). Finale Istoka je obilježio i Ray Allen nevjerojatnim šuterskim klinikama, prosječno je zabijao 27 poena, uz šut s trice od 50 posto, a sa slobodnih bacanja 96 posto. U šestoj utakmici je zabio 41 poen i čak devet trica, što je bio rekord doigravanja sve dok Jason Terry nije Los Angeles Lakersima 2011. utrpao deset komada za poznatu metlu.
Ako pogledamo formu Sixersa i Bucksa prije početka ove utakmice, onda su domaćini bili favoriti za pobjedu. Sixersi su u tom trenutku, od zadnjih šest utakmica izgubili čak četiri, dok su Bucksi od zadnjih četrnaest utakmica izgubili samo tri. Uz to su još bili veoma neugodni kod kuće zbog odlične publike i forme u Bradley Centru. Međutim, Iverson je bio igrač koji je mogao sam prelomiti utakmicu, čak i protiv teškog protivnika na gostovanju, bez startnog centra i obrambene utvrde Thea Ratliffa.
Ponovno je Iverson eksplodirao u prvoj dionici s 13 zabijenih poena, skok šutevi i polaganja kroz puni reket su izgledali tako jednostavno kada je to izvodio 183 centimetra visoki bek Sixersa. Iverson je i u drugoj četvrtini zabio 13 poena te je na poluvrijeme otišao s 26, a Sixersi su vodili 59:51 uz odličnu kontrolu utakmice. Međutim, u trećoj četvrtini je sav trud pao u vodu, Bucksi su ih uništili rezultatom 36:22 te su na ulazu u zadnji period vodili 87:81. Treba naglasiti i da je Glenn Big Dog Robinson na početku drugog poluvremena prešao granicu od 10.000 poena u karijeri uz pljesak publike i čestitke igrača s obje strane.
Bucksi su dobru igru iz treće četvrtine nastavili i u zadnjem periodu, a samo minutu prije kraja su imali 104:99 i utakmicu u rukama. Onda je Iverson preuzeo, prvo je pogodio polaganje uz prekršaj, da bi nakon promašenog bacanja Sixersi uhvatili skok, a Iverson je ponovno zabio. Bucksi na drugoj strani nisu pogodili, Iverson je nakon osobne ubacio dva slobodna i Sixersi su pobijedili 107:104, napravili su seriju 8-0 u zadnjih 60 sekunda. Iverson se na kraju zaustavio na 49 poena, uz šut iz igre 17/32 i sjajnu odigranu MVP završnicu. Ray Allen se, samo dva tjedna nakon ove utakmice, osvetio Iversonu u Philadelphiji zabivši 42 poena, a rat između tada najboljih ekipa Istoka nastavio se sve do početka lipnja i ulaska Sixersa u veliko NBA finale. Nažalost, ovo predivno rivalstvo, upotpunjeno odličnom igrom mladih superzvijezda Iversona i Allena, trajalo je samo u sezoni 2000/01.
Antonio Rogulj piše i vlastiti blog kojeg možete posjetiti ovdje, ili pak pogledati video zapise na njegovom YouTube kanalu.