Posljednji nastavak o MVP sezoni Allena Iversona. Samo dan nakon velike pobjede protiv Milwaukee Bucksa u kojoj je Iverson ugradio 49 poena, Philadelphia 76ersi su se vratili kući, u dvoranu “First Union Center”, a u goste su im došli nitko drugi nego Los Angeles Lakersi, momčad koja ih je nekoliko mjeseci poslije dočekala i pobijedila u velikom NBA finalu. Ovo je Sixersima bila prva utakmica kod kuće nakon All-Star ludnice u kojoj je Iverson dobio MVP nagradu.
Lakersi su u toj regularnoj sezoni imali identičan omjer kao Sixersi, 56-26. Međutim, u doigravanju su sve protivnike doslovno rastavili na proste faktore. Do finala nisu izgubili ni jednu jedinu utakmicu, a redom su pomeli Portland Trail Blazerse, Sacramento Kingse i San Antonio Spurse. U prvoj rundi su lagano prešli preko Blazersa koji su ih samo godinu prije, s istom momčadi, skoro izbacili iz finala Zapada. San Antonio Spurse su u finalu konferencije uništili metlom 4-0, a zadnje dvije utakmice su pobijedili 39 i 29 razlike.
Shaquille O’Neal je još uvijek bio glavni igrač Lakersa, ali Kobe Bryant je pokazao i dokazao o kakvoj se veličini radi baš u ovom doigravanju. Kao duo, navedeni dvojac je bio na vrhuncu, dovoljno je reći da su zajedno kroz doigravanje trpali nevjerojatnih 60 poena po utakmici. Van terena stvari nisu blistale, ipak je riječ o dva ogromna, nemjerljiva ega, ali na terenu su u tom doigravanju radili kao dobro podmazan stroj. Kobe je prosječno zabijao 31, dok je O’Neal bio na 29, uz 15 skokova i 2 blokade (O’Nealu je u tom doigravanju najmanji broj uhvaćenih skokova u jednoj utakmici bio 10).
Najbolji pokazatelj snage ovog dvojca je serija polufinala Zapada protiv Kingsa; Shaq je u prve dvije utakmice imao 44-21 i 43-20 brojke (poeni-skokovi, prvi i jedini igrač u povijesti doigravanja s dvije uzastopne utakmice s više od 40 poena i 20 skokova), da bi Bryant u iduće dvije zabio redom 36 i 48 poena (16 skokova). Protiv ovog dvojca se u doigravanju nije moglo, ali Iverson ih je svejedno razbio jednom u regularnoj sezoni i jednom u finalu, a oba puta je zabio preko 40. Ako sagledamo sve faktore, onda je i to bio ogroman uspjeh. Iversonu je drugi najbolji suigrač bio Dikembe Mutombo, dok je O’Neal imao Bryanta, Dereka Fishera, Ricka Foxa, Roberta Horryja i ono najbitnije, odličnog trenera s još boljim napadačkim sistemom.
S obzirom da su bili iz različitih konferencija, Lakersi i Sixersi su odigrali samo dvije utakmice regularne sezone. U prvom susretu, odigranom početkom prosinca, Bryant i Shaq su ponovno bili previše, poraz 95:86. No, osveta je stigla 14. veljače u domu Sixersa, a MVP regularne sezone se pobrinuo da bude slatka.
Lakersi su u Philadelphiju stigli samo dan nakon teškog gostovanja u New Jerseyu kojeg su pobijedili nakon produžetka. Stephon Marbury je u tom susretu Kobeu i Lakersima u lice zabio 50 poena, a Iverson je nastavio trend u ovom okršaju. Na početku utakmice je bio napadački agresivan, zabijao je poene, dodavao otvorenim suigračima, a gosti nisu imali odgovora na MVP razinu igre, 15 poena u prvoj dionici je dovoljan dokaz. Iverson je Lakerse uništio do te mjere da je Phil Jackson imao otvoren sukob s Bryantom tijekom cijele utakmice, svađe su većinom bile u vezi obrane na Iversonu kojeg Bryant jednostavno nije mogao zaustaviti.
Na početku zadnje četvrtine Bryant je napokon zamolio Jacksona da na Iversona stavi Tyronea Lua, a ni taj nije imao sreće, ni u ovoj, ni u prvoj utakmici finala kada ga je Iverson doslovno pregazio nakon pogođenog šuta. Ovaj susret je bio jedan od onih koji je prikazao Lakerse u negativnom svjetlu, najviše zbog otvorenih sukoba na relaciji Jackson-Bryant i O’Neal-Bryant. Sukoba u legendarnom playoff nizu očito nije bilo, ega su se smirila, a naslov je bio glavni motiv.
Iverson je MVP skandiranje prepune dvorane zaslužio zabivši 40 poena, a imao je i 9 dodavanja, 4 skoka i 3 ukradene lopte. Odigrao je rutinskih 40 minuta, a Sixersi su slavili rezultatom 112:97 te su s omjerom 38-14 učvrstili mjesto na vrhu NBA lige. Ovo je Iversonu bila druga uzastopna utakmica s 40 i više poena, a oba puta je to ostvario protiv elitnih NBA ekipa, jednom ga je čuvao Ray Allen, a nakon toga Kobe Bryant. Možemo slobodno reći da je Iversonu ovo bio vrhunac karijere; nakon MVP nastupa na All-Star utakmici, u dva susreta zaredom je razbio moćne protivnike, da bi sezonu završio prvim i nažalost jedinim nastupom u velikom finalu. Nagrada za najkorisnijeg igrača regularne sezone nije ni bila upitna.
“Osjećao sam se tako dobro, najviše zbog obitelji i prijatelja koji su bili uz mene kroz teška vremena. Zahvalan sam i suigračima jer bez njihove podrške ne bi čuli skandiranja za mene, ovo je odlična grupa i prava momčad”, rekao je oduševljeni Iverson nakon utakmice.
Antonio Rogulj piše i vlastiti blog kojeg možete posjetiti ovdje, ili pak pogledati video zapise na njegovom YouTube kanalu.