Wednesday, April 24, 2024

ZADNJE OBJAVE

Najava drafta: Bekovi

Posljednje dvije NBA sezone dale su nam rookie igrača godine s ovih pozicija, preciznije, razigravači, a to su bili Damian Lillard i Michael Carter – Williams. Mi smo odlučili razigravače i bekove šutere staviti pod jedan nazivnik jer u ligi sve više dolaze combo bekovi, a i treneri najčešće dijele igrače na svega tri pozicije – bekovi, krila, centri.

1. Marcus Smart (Oklahoma State) – 33 minute, 18 poena(5,3 – 12,5 ili 42% ukupan šut, 1,6 – 5,3 ili 30% za tri poena, 6 – 8,1 ili 73% s linije slobodnih bacanja), 6 skokova, 5 asistencija, 3 ukradene lopte, 2,7 izgubljenih lopti

Smart je prošle sezone odlučio ne izaći na draft gdje bi bez problema bio biran među prva tri jer je imao želju da napravi ozbiljan uspjeh sa svojom NCAA ekipom (isapli su u prvoj rundi turnira). U odnosu na prošlu sezonu poboljšao je sve brojke, povećao odgovornost u napadu kao i realizaciju, te je popravio svoje kreatorske sposobnosti, postotak asistencija dok je on na terenu je porastao s 27 na 30%, a postotak izgubljenih lopti je pao s 19 na 14%, uz sve to je Smart imao potrošnju od 30% napada svoje momčadi u kojoj nema NBA talent i većina vjerojatno neće uspjeti pronaći ozbiljan košarkaški angažman u Europi (jedini potencijal je Markel Brown).

Smart je izrazito jak igrač za obje bekovske pozicije i posjeduje odličnu kombinaciju visine (193 centimetra) i izrazito velik raspon ruku od   207 centimetara što mu uz odličnu brzinu s loptom u rukama i jako dobru kontrolu tijela prilikom ulaza  omogućuje da lako prolazi kroz gustu sredinu i dolazi do poena oko obruča i velik broj slobodnih bacanja (30% tranzicijskih akcija završava mu na liniji bacanja, dok 21% half court akcija što ga svrstava na drugo mjesto). Pokazao se u igri kao nesebičan igrač s kojim suigrači vole igrati, te imao dobar pregled igre i vrlo lako pronalazi svoje suigrače u kvalitetnim pozicijama (najčešće kod ulaza u sredinu reketa kada je redovno pronalazio slobodnog suigrača na trici ili otvorenom šutu). Svoju masu odlično koristi u post situacijama u kojima se fenomenalno snalazi jer rijetko koji igrač može parirati njegovoj snazi i brzini, te zavidnim potezima u tom dijelu. Smartova najveća snaga je ipak obrambeni dio gdje je uništavao sve svoje protivnike brutalnim presingom na igrača s loptom, a ogroman raspon ruku mu omugaćava da uvijek bude na linij dodavanja, te je zbog svoje građe redovno zna preuzeti NCAA četvorke kao obrambeni zadatak jer je njegova ekipa bila ostala bez klasičnog centra i on je kao najsnažniji i najborbeniji morao preuzeti ulogu čuvanja visokih igrača. Nevjerojatno je borben igrač za kojeg nema izgubljene lopte ili izgubljene situacije, te svaku utakmicu odrađuje s maksimalnim angažmanom i obožava imati loptu rukama kada su odlučujući trenuci.

Problemi kod njega nastaju kada treba šutirati jer  selekcija šuta mu je katastrofalna. Nerijetko se znalo dogoditi da u prvih sedam sekundi napada šutira off balance dugu dvojku ili tricu što mu je uredno srozalo postotak šuta do užasnih granica, te je na half court napadima imao 28% realizaciju skok šuta i 29% iz driblinga. Još veći problem predstavlja loša mehanika šuta prilikom catch opcija (realizira ih 30%) jer loptu „vuče“ iz razine koljena što dovodi do veće margine pogreške prilikom upućivanju šuta i loše rotacije tijela prilikom izbačaja. Ovdje ima i jedna pozitivna slika jer je pogađao 46% iz spot up akcija što nam ukazuje da uz dodatan rad bi ove užasne brojke mogao i trebao ispraviti, a to ne bi morao biti problem jer po informacijama on obožava raditi na usavršavanju (vidjeli smo kako je poboljšao broj asistencija i smanjio broj izgubljenih lopti).  Postoji malo veći problem, u pick igri se ne snalazi na visokoj razini, a već spomenuti loš šut ovdje je na jako niskoj razini od 36% nakon bloka svog igrača iz pick igre.

NBA usporedba: Eric Bledsoe/Dwyane Wade

2. Dante Exum (Australija)

Naći neke statističke podatke o Exumu je gotovo nemoguće, a jedino čime se ovom prilikom vodimo su izjave skauta i GM-ova NBA lige (uvjeravaju nas da je riječ o fenomenalnom potencijalu), te kratkih isječaka s Youtubea. Jedino smo našli podatke s utakmice mladih nada koji je odražan 20. travnja 2013, a Exum je ubilježio 16 poena uz šut 6/8, za tri poena 1/2, 3/5 s linije slobodnih bacanja, 3 skoka i po dvije asistencije i ukradene lopte. Exum ima odlične predispozicije za NBA ligu, visina 198 centimetara i raspon ruku od 206 centimetara što daje naznake da bi mogao biti odličan obrambeni igrač jedan na jedan ili timski defender koji pokriva dosta terena i može ga se koristiti u raznim alternativnim obranama. Kao najveća vrlina mu je tranzicijska igra gdje vrlo lako dolazi do poena i slobodnih bacanja, dobro koristi obje ruke prilikom polaganja kroz gužvu, te vrlo dobro koristi blokove svojih igrača prilikom izlaska na off ball akcije.

Veliki nedostatak je što ga još nitko nije vidio u ozbiljnim utakmicama kroz kontiunirano razdoblje već se dosta toga vodi/zapisuje na temelju natjecanja mlađih uzrasta gdje je Exum dominirao zbog svojih nevjerojatnih fizičkih predispozicija. Ono što se uspjelo vidjeti (ipak samo pozitivne stavri o njemu se nalaze po svakakvim klipovima) je da sigurno nije spreman za ulogu razigravača u NBA ligi jer je vrlo jednostavno gubio lopte prilikom promjene driblinga iz jedne u drugu ruku, te često je radio nerazumna dodavanja prilikom ulaska u reket kada nije mogao doći do obruča, a uz to bi trebao poraditi na izbačaju prilikom šuta koji je poprilično ravan nešto slično ko Rubio ili Wade. Nije eksplozivan igrač i nema jak/brz prvi korak da probije svog čuvara, a na tim internacionalnim natjecanjima je bio jako loš izvođač slobodnih bacanja s realizacijom od 65%.

NBA uspredba: Derek Harper/Leandro Barbosa

3. Nik Stauskas (Michigan) – 35,6 minuta, 17,5 poena (5,1 – 10,9 ili 47% ukupan šut, 2,6 – 5,8 ili 44% za tri poena, 4,2 – 5,7 ili 82% s linije slobodnih bacanja), 3 skoka, 3,3 asistencije, 2 izgubljene lopte

Igrač koji je po nama najviše napredavao u odnosu na prethodnu sezonu u NCAA ligi, broj poena je podigao s 11 na 17, a sve postotke šuta je podigao za minimalno dok mu je odgovornost u napadu Michigana podigao s 14% na 23%. Stauskas se isprofilirao kao najbolji šuter generacije s prosjekom od 1,12 poen po posjedu, a prilikom skok šuta je na 1,15 poena po posjedu, te iz catch opcija je na realizaciji od 49% i solidan je bio prilikom šuta iz driblinga gdje je realizirao 38%. Također, iznenađujuće dobro se snalazio u pick igri za beka šutera (ima odlične predispozicije za tu poziciju s visonom od 2 metra i rasponom ruku od 203 centimetra) i tu se vidio njego najveći napredak jer prošle godine je samo služio kao igrač koji stoji i čeka šut jer je Trey Burke vodio glavnu riječ.

Pokazao je da iz tih akcija donosi kvalitetne odluke i vrlo dobro čuva loptu što nam govori omjer dodavanja i izgubljenih lopti.  Problemi nastaju kada i ako dođe do obruča jer je i na NCAA razini bio svega prosječan u tom polju. Obrambeno nikada neće biti više od sistemskog igrača, te će imati problema s čuvanjem gotovo svakog ozbiljnog NBA igrača. Njegov nedostatak atleticizma, slab rad nogu i općenito brzine bi ga mogao svesti na promatrača u obrambenom dijelu, te postoji šansa da na NBA razini neće moći dovoljno brzo izlaziti iz blokova protiv elitnih obrambenih igrača.

NBA usporedba: Jason Kapono/Kyle Korver/J.J. Redick

4. Gary Harris (Michigan State) – 32 minute, 16,7 poena (5,6 – 13 ili 43% ukupan šut, 2,3 – 6,6 ili 35% za tri poena, 3,3 – 4 ili 81% s linije slobodnih bacanja), 4 skoka, 2,7 asistencija. 2 ukradene lopte, 1,7 izgubljenih lopti

Harris je još jedan fenomenačan bek šuter i jedan od najboljih u ovoj klasi. Profilirao se kao majstor skok šuta koji mu je zaštitno oružje, te je ove godine čak 3/4 njegovih pokušaja su bili skok šutevi iz kojih je u prosjeku zabijao 1,05 poena po posjedu što ga svrstava u top 5 NCAA lige. Slovi za jednog od boljih obrambenih igrača na obje bekovske pozicije, te posjeduje odličan rad nogu s kojima otežava protivnicima prodor u reket uz kombinaciju nevjerojatnog rada ruku plus konstantna maksimalna koncentracija na protivničke akcije čini ga igračem koji bi mogao svojoj ekipi pridonositi i na tom dijelu terena.  Nedostatak je loša selekcija šuta i previše želje da odigra spektakularan potez kroz izolacijske akcije. U NBA ligi će biti jedan od nižih bekova šutera i tu bi mogao imati probleme s igračima koji se znaju spustiti u post jer nema niti spektakularan raspon ruku već prosječan kao i Stauskas. Problem će predstavlajti što ne može završiti oko obruča jer će ga sada čekati „veliki dečki“ pod košem, te će morati razviti neki potez da dođe do poena iz bližih situacija, te automatski ga ovo sprječava da bude bolji kreator prilikom ulaza u reket.

NBA usporedba: O.J. Mayo/Eric Gordon

5. Elfrid Payton (La Lafayette) – 37 minuta, 19 poena (6,8 – 13,7 ili 50% ukupan šut, 0,4 – 1,7 ili 26% za tri poena, 5,2 – 8,8 ili 59% s linije slobodnih bacanja), 6,3 skoka, 5,8 asistencija, 2,3 ukradene lopte, 3,8 izgubljenih lopti

Payton je old school razigravač koji nije u stanju pogoditi šut, ali zato obrana i razigravačke sposobnosti su među najboljima na draftu. Većinu svojih poena zabijao je iz tranzicije gdje mu je realizacija 63%, ima fenomenalno brz prvi korak i vrlo lako dolazi do obruča. Veliku razliku će raditi u obrambenom dijelu s odličnim radom ruku i dobrim čitanjem protivničkih napada iz kojih proizlazi velik broj ukradenih lopti jer mu je raspon ruku 203 centimetra uz to nadodajmo odličan rad nogu i imamo potencijalno vrhunskog obrambenog igrača na idućoj razini. Glavni nedostatak je šut koji je kriminalan, pogađa svega 25% s poludistance i ako tu uključimo 26% za tri poena i 59% s linije slobodnih bacanja dobijemo jednog od najlošijih napadača među bekovima s prosjekom od 0,82 poena po posjedu na half court napadima. Kod ulaza redovno koristi samo desnu ruku za polaganje bez obzira s koje strane krene, a za obrambeni dio bi trebao dodati još par kilograma.

NBA usporedba: Devin Harris

6. Tyler Ennis (Syracuse) – 36 minuta, 13 poena (4,4 – 10,6 ili 41% ukupan šut, 0,9 – 2,5 ili 35% za tri poena, 3,4 – 4,4 ili 76% s linije slobodnih bacanja), 3,4 skoka, 5,5 asistencija, 2 ukradene lopte, 1,7 izgubljenih lopti

Razigravač Syracuse je jedan od najbolji u svom poslu, ima fenomenalan omjer asistencija i izgubljenih lopti, najbolji u ligi, te se vrhunski snalazi u najvažnijoj NBA akciji, a to je pick igra koja mu predstavlja 33% njegovih posjeda lopte. Njegov 3,5 omjer asistencija i ukradenih lopti na half court napadima je debelo najbolji u NCAA ligi, a odlično se snalazi na šutu oz driblinga iz kojeg u prosjeku je zabijao 0,87 poena po posjedu što ga je svrstalo među pet najboljih u ligi na poziciji. Ennis posjeduje jako brz prvi korak i odličan je u promjenama brzine tijekom napadanja igrača ili vođenja napada. Obrambeno se dobro snalazi u zosnkom dijelu i to bi vrlo lako mogao prebaciti na NBA razinu jer uz pristojnu visinu ima velik raspon ruku od 203 centimetra.  Međutim, kao i svaki igrač Syracusea morat će naučiti igrati jedan na jedan obranu jer ekipa mu je kroz cijelu utakmicu igrala zonu, te s obzirom da je malo niži razigravač nema elitnu brzinu niti spektakularan atleticizam na koji bi se mogao osloniti. Jedan je od najgorih igrača kada je u pitanju zabijanje poena iz reketa gdje u prosjeku je na 1,01 poen po posjedu ili točno 50% njegovih pokušaja, dok floater još nije razvio premda mu je taj način šuta uzeo 20% njegovih pokušaja koje je realizirao sa svega 28%, te se nikako ne snalazi u izolacijama sa svega 0,8 poena po posjedu je ispodprosječan u tom segmentu.

NBA usporedba: Kendall Marshall/Nick Calathes/Ramon Sessions

7. Shabazz Napier (Connecticut) – 35 minuta, 18 poena (5,3 – 12,4 ili 43% ukupan šut, 2,2 – 5,4 ili 40% za tri poena, 5,2 – 6 ili 87% s linije slobodnih bacanja), 6 skokova, 5 asistencija, 2 ukradene lopte i 3 izgubljene lopte

Igrač kojeg je bio najveći gušt gledati, njegov step back šut je predivan,  maestralan u gustim završnicama i igrač koji je predvodio svoju momčad do NCAA naslova. Priča njegove momčadi je nevjerojatna, sezonu prije su bili suspendirani i nisu mogli igrati na turniru, a Napier je odlučio svejedno ostati u toj momčadi i onda su napravili najveći spektakl na njegovim krilima. On je fenomenalan na half court napadima gdje u prosjeku je zabijao 0,99 poena po posjedu, a 52% njegovih akcija su bile izolacije ili pick situacije i u obje kategorije je završio kao top 5 realizator. Iz ovih akcija je najviše koristio skok šut i to čak u 72% slučajeva od kojih je 41% realizirao i to je ujedno i nabolji postotak realizacije na ovogodišnjem draftu iz takvih situacija. Uz ove nevjerojatne realizatorske sposobnosti iskazao se kao igrač koji odlično „mijenja brzine“ u napadu prilikom donošenja odluka, a obrambeno je više nego dobar presing igrač. Nedostatk su mu fizičke i atletske predispozicije jer je visok 185 centimetara s rasponom ruku od 190 centimetara što će mu otežati u čuvanju jedan na jedan na NBA razini. Često se dogodio da previše carini loptu  s puno driblinga u mjestu, a isto mu je realizacija oko obruča od 53% je jako loša. Ne treba smetnuti s uma da već ima 23 godine tako da mu je prostor za napredak poprilično sužen.

NBA usporedba: Jerryd Bayless /Mo Williams

Naravno, uz ove igrače koje smo podrobnije opisali nalazi se još nekoliko kvalitetnih igrača koji bi mogli biti dio NBA rotacije ili imaju veliki potencijal. Prvi na listi je Zach LaVine koji o profesionalnoj košarci jako malo zna, ali njegova kombinacija odličnog šuta iz catch opcija i skok šuta gdje zabija 1,15 poena po posjedu i vrhunskog atleticizma kojeg prezentira u tranziciji neki GM-ovi smatraju lutrijskim izborom, ali pred njim će biti dug put da opravda takav odabir. U međuvremenu će nas zabavljati s luđačkim zakucavanjima na treningu ili kakvim raznim natjecanjima. Ovdje imamo još jednog luđaka, P.J. Hairstona koji je izbačen sa sveučilišta i kalio se u D-League natjecanju gdje se profilirao kao mogući jako dobar šuter iz spot up i catch akcija, a uz to ima elitne fizičke predispozicije s visinom od 196 centimetara i rasponom ruku od 206 centimetara što ga čini skoro sigurnim izborom u prvoj rundi.

Pridodat ćemo Jordana Adamsa koji jako dobro kombinira ulaze s najboljom realizacijom na sveučilištu od 1,37 poena po posjedu u half court napadima i šut za tri poena nakon bloka, a uz to kao i Hairston ima elitne predispozicije za biti NBA bek šuter . Dolazimo i do trećeg potencijalnog šutera, a to je C.J. Wilcox koji je jedan od najstarijih igrača na draftu s 23 godine. Wilcox nema dobre atletske sposobnosti kao prethodna dvojica, ali je zato među najboljim šuterima za tri poena na ovom draftu koji u četiri godine sveučilišne karijere tricu šutira 40% na 6 pokušaja. Nakon šutera imamo i solidnog razigravača u Deonteu Burtonu koji uz fenomenalne atletske i fizičke predispozicije pridodaje nevjerojatnu realizaciju oko obruča od 66% na half court napadima, a kad tome dodama potencijalno odličnog obrambenog igrača i pristojnog šutera s obzirom na odgovornost u momčadi Nevade u kojoj je „kriv“ za 28% poena ekipe onda možda imamo potencijalnu krađu drafta u drugoj rundi.

Sad imamo jednog pravog combo beka u Nicku Johnsonu s Arizone kojemu je glavna odlika nevjerojatna energija u obrambenom dijelu gdje maltretira svoje protivnike do iznemoglosti, a u napadačkom dijelu se „upali“ svake dvije – tri utakmice u kojima uspije kombinrati ulaz i šut. Za kraj možemo dodati još dva igrača, Spencera Dinwiddiea i Bogdana Bogdanovića. Dinwiddie osim kul prezimena ima odlične predispozicije za NBA beka s visinom od 198 centimetara i rasponom ruku od 203 centimetra što mu omogućuje da igra gotovo sve tri vanjske pozicije jer se istaknuo i kao jako odličan razigravač s 3,8 asistencija i 1,8 izgubljenih lopti, a NBA scoute je iznenadio s odličnom igrom protiv najboljih sveučilišnih ekipa gdje je u prosjeku zabijao 16 poena, te je on vjerojatno jedan od najintrigantnijih talenata na draftu jer posjeduje kompletnu napadačku paletu poteza i obrambeno bi mogao biti vrlo koristan. Bogdanović kao i Dinwiddie je igrač koji je u karijeri prošao sve tri vanjske pozicije u kojima je imao važnu ulogu. Sada je vodio Partizan do titule s prosjekom od 30 poena u finalu, a u sezoni je zabijao 15 poena u prosjeku i kao primarni razigravač ekipe se snašao solidno u toj ulozi, te kao i svaki igrač s ovih prostora posjeduje odličan šut za tri poena.

Latest Posts

NE PROPUSTITE