Ljubitelji košarke nemaju predaha jer nas uskoro očekuje ovogodišnji draft. Stoga, mi smo odlučili približiti Vam ovogodišnje najzanimljivije NCAA i internacionalne talente.
Krenut ćemo s centrima gdje i ove godine nema dobre ponude jer imamo svega dva NCAA centra i dva internacionalna igrača koji bi trebali biti izabrani u prvoj rundi drafta, ali zato imamo jednog igrača s kojim se treba riskirati bez obzira na njegove probleme.
1. Joel Embiid (Kansas) – 23 minute, 11 poena (3,8 – 6,1 ili 62,6% ukupan šut, 3,5 – 6,1 ili 68,5% s linije slobodnih bacanja), 8 skokova, 1,4 asistencije, 2,6 blokade, 1 ukradena lopta i 2,4 izgubljene lopte.
Svakom NBA vlasniku i generalnom menadžeru su sline curile na spomen Embiida jer je igrač oko kojeg se kreće stvarati kvalitetna momčad. Embiid sa svojih 214 centimetara, 113 kilograma i rasponom ruku od 225 centimetara, te zavidnom post tehnikom i odličnom obranom je figurirao kao najveći talent generacije, a košarkom se bavi svega četiri godine. Međutim, da sve ne bude tako lijepo i šareno pobrinule su se ozljede. Kada igrač s ovim predispozicijama u dvadesetoj godini ima problema s koljenom i leđima (propustio March Madness i u srednjoj školi je također imao problema s leđima) onda se GM-ovima franšiza upali mali alarm, ali tome nadodamo operaciju stopala zbog koje će s terena izbivati 4 do 6 mjeseci onda se daje “red flag” na igrača jer ovakva kombinacija leđa – stopalo za centra nikada nisu dobri pokazatelji. Friški primjer je Greg Oden koji je imao sličnih problema.
No, u njegovih 28 utakmica na sveučilištu vidjeli smo lijepu paletu poteza u oba pravca, a istaknuo se u odličnom završavanju oko obruča s realizacijom od 76% i bio je gotovo nezaustavljiv u post igri odakle je zabijao 0,95 poena po posjedu ili 55% šuteva (najčešće je koristio spinning baseline) što ga je svrstalo na drugo mjesto u NCAA ligi. Embiidov napadački arsenal uključuje još jako dobar horog, drop-step i odlično prati igru što se vidi na realizaciji od 73% iz cutova (utrčavanje iza leđa obrani) i drugih napada, a uz sve ovo slobodna bacanja izbori kao od šale i svaki njegov četvrti posjed ili 27% uključuje odlazak na liniju. Kada ovome svemu nadodamo da se dobro snalazio na udvajanjima (pokazao je visok košarkaški IQ) i više je nego dobar u postavljanju blokova dolazimo do gotovo kompletnog napadača. Izrazito je aktivan u obrambenom dijelu i istaknuo se kao agresivan pomagač u obrani gdje je briljirao kao bloker s prosjekom od 2,5 po utakmici, te se redovno nalazio na putanji bekova koji su pokušali probiti do srca obrane Kansasa.
Njegovi problemi su što teško ostaje na parketu, bilježio je 3,5 prekršaja na 23 minute, a u sezoni je odigrao 10 utakmica s manje od 20 minuta na parketu i samo tri utakmice s više od 30 minuta. Kao i svaki mladi igrač često se zaigra u napadačkom dijelu i u prosjeku je gubio 2,5 lopte, dok obrambeno je rijetko kada 100% koncentriran kroz cijelu utakmicu. Imao je problema s centrima koji su mu mogli parirati visinom i težinom, a nije se dobro snalazio u pick and roll igri iz koje je zabijao 0,73 poena po posjedu (Kansas je ekipa koja ne preferira takvu igru, a Embiid je imao svega 0,4 pokušaja po utakmici kao roll igrač). Također, što je crta svih kvalitetnih napadačkih centara tako i Embiid bude jako frustriran ako mu se lopta ne spušta dovoljno u post ili ga isključe iz akcija i onda naravno ekipa pati jer u obrani se puno manje trudi, a znamo da su centri najvažniji u tom segmentu jer su posljednja linija obrane.
NBA usporedba: Greg Oden/David Robinson
2. Mitch McGary (Michigan) – 25 minuta, 9,5 poena (3,8 – 6,6 ili 57% ulupan šut, 2 – 3 ili 67% s linije slobodnih bacanja), 8,3 skoka, 1,5 asistencije, 0,8 blokada, 2 ukradene lopte i 1,5 izgubljenih lopti
Drugi NCAA talent koji ima problema s ozljedom – leđima i zbog njih je odigrao svega osam utakmica ove sezone. On je legitimni NBA centar s visinom od 210 centimetara, 116 kilograma i rasponom ruku od 213 centimetara. Srećom, njega smo imali prilike gledati i prošle sezone, te uz ovih osam utakmica možemo vidjeti neke njegove prednosti i nedostatke u igri. Glavna snaga mu je odlična pokretljivost u tranziciji (11,5% njegovih akcija je iz tranzicije gdje je zabijao 1,1 poen po posjedu što je drugi najbolji rezultat) i bočnim kretanjima (jako bitno za obrambeni dio igre) za igrača ovakvih predispozicija. Dobro se snalazi u roll situacijama odakle često zna podvaliti loptu šuteru ako se obrana pomakne prema njemu (ekipe ako šalju dodatnu pomoć da zatvore reket), a uz to su ga koristili kao primarnog kreatora s vrha reketa u obje sezone.
Ne snalazi se dobro u postu odakle je zabijao 0,89 poena po posjedu, a moramo uzeti u obzir da je imao svega 11,5% svojih napadačkih opcija u tom dijelu. Obrambeno će biti u stanju gurati se s protivnicima pod košem i moći će kvalitetno zatvarati prilaze košu zbog odlične pokretljivosti, te je odličan timski igrač i izrazito borben. Probleme mu predstavlja šut (0,44 poena po posjedu) kojeg bi morao dovesti do neke ozbiljne razine kao misli biti korisniji kao razigravač s lakta, te u postu nije velika prijetnja protivnicima jer još nije razvio neki specijal u tom dijelu. Nema eksplozivnosti i više je Marc Gasol tip u tom pogledu nego Andre Drummond, te bi ga igrači kao Drummond mogli doslovno pregaziti u obrani i zbog toga bi mogao imati ozbiljnih problema s prekršajima na NBA razini (na sveučilištu je imao oko pet prekršaja na 40 minuta, a znamo da tu nije ozbiljna centarska konkurencija).
NBA usporedba: Nick Collison
3. Jusuf Nurkić (Cedevita) – 16 minuta, 10 poena (3,5 – 6,3 ili 56% ukupan šut, 3,1 – 4,5 ili 69% s linije slobodnih bacanja), 4,5 skokova, 1 blokada, 0,6 asistencija, 0,8 ukradenih lopti, 2 izgubljene lopte
Veliki potencijal i nada naših susjeda da se netko pridruži Mirzi Teletoviću u ligi. Njegovih 211 centimetara u kombinaciji s odličnom pokretljivošću, te 127 kilograma i raspon ruku od 218 centimetara bi trebao biti spreman za dominaciju pod NBA obručima. Ima odličan rad nogu što prezentira najčešće u post prilikom spin movea (zabija 0,93 poena po posjedu iz post up situacija i 26% post situacija završi na liniji bacanja), odlično se snalazi u pick and roll situacijama sa 65% realizacije i jako dobro koristi obje ruke prilikom horog šuteva. U obrambenom dijelu je veliki potencijal zbog kombinacije visine – težine i odličnog bočnog kretanja.
Veliki problem je minutaža i slabija konkurencija protiv koje je najčešće igrao u ABA ligi ili Eurocupu, a njegova potrošnja je bila 11% jer teško ostaje na terenu zbog učestalih prekršaja koje radi na terenu jer još uvijek nema obrambene osnove, te se često svađa sa sucima nakon čega najčešće slijede blesavi poteze u oba pravca kao loše obrambene reakcije ili skok šut koji realizira 29%. Možemo dodati da nije naročito eksplozivan igrač što se očitava u svega 61% realizaciji oko obruča (ovdje je možda problem i sustav igre koji je preferirala Cedevita gdje se rijetko kada vidjelo igrača na jednostavnom polaganju iza leđa obrani).
NBA usporedba: Nikola Peković
Nažalost, ovo su jedini ozbiljni centri s ovoga drafta, a još možemo izdvojiti nekoliko interesantnih imena kao što su Clint Capela iz francuskog Chalona gdje se pokazao kao odličan realizator oko obruča iz popularnih smetlar akcija (66% iz put-backova i 74% iz cutova) koje mu čine 85% njegovih akcija. Capela je nevjerojatan atleta, izrazito eksplozivan igrač s kombinacijom od 210 centimetara visine i rasponom ruku od 225 centimetara. Ostale dijelovi igre su mu u najmanju ruku loši (šut nećemo ni spominjati jer vjerojatno nije pogodio niti jedan u dosadašnjoj karijeri) i on je jedan veliki projekt od igrača. Imamo još jednog “bijelog brata” šutera s visinom od 217 centimetara, a to je Alec Brown koji se specijalizirao za šut s poludistance i trice (1,5 – 3,4 ili 45%), te je iz spot up situacija pogađao 45% šuteva i tu vidimo potencijal koji bi mogao prenijeti na NBA razinu jer igrač s ovakvom kombinacijom morao bi dobiti koju minutu u najboljoj ligi na svijetu.