U trećem dijelu odlučili smo ukomponirati obje krilne pozicije jer ima jako malo kvalitetnih igrača koji zahtijevaju detaljno istraživanje i pozornost. Prošlogodišnji draft nije donio neke ekskluzivne igrače, čak su tri najveća promašaja došla s ove dvije pozicije u liku, Michaela Kidda–Gilchrista, Thomasa Robinsona i Roycea Whitea.
Niska krila
1. Otto Porter (Georgetown) – 35,4 minute, 16,2 poena (5,4 – 11,3 ili 48% ukupan šut, 1,4 – 3,3 ili 42,2% za tri, 3,9 – 5,1 ili 77,7% s linije slobodnih bacanja), 7,5 skokova, 2,7 asistencije, 1,8 ukradena lopta, 0,9 blokada i 1,5 izgubljena lopta
Najkompletniji i najsvestraniji igrač na ovogodišnjem draftu koji ima izrazito visok košarkaški IQ, igra old school košarku, te posjeduje odlične fizičke predispozicije s visinom od 204 cm i rasponom ruku od 207 cm. Imao je veliki napredak u odnosu na svoju prvu sveučilišnu sezonu kada je u prosjeku zabijao 9,7 poena do ovogodišnjih 16,2 poena, a najveći napredak je ostvario iza linije tri poena gdje je realizaciju podigao s 23% na 42%.
Odličan je u tranziciji iz koje je zabijao 1,45 poena po posjedu, spot up akcije je realizirao s 51%, većinu svojih poena na postavljenim napadima zabijao je iz post up situacija, te je odličan u šutevima s vrha reketa (lakta).
Kako je većinu vremena na Georgetownu proveo na poziciji visokog krila jer je morao krpati rupu nastalu ozljedom suigrača, razvio je odličan pregled igre (sveučilište Georgetown je poznato po odličnom radu s visokim igračima, posljednji primjer je Greg Monroe) u Princeton sistemu koje je tim prakticirao. Na NBA razini može odigrati obje krilne pozicije što mu je velika prednost, pogotovo u small ball petorkama.
U obrambenom dijelu je bio fenomenalan na sveučilištu, odlično čita igru, a njegova dužina ruku mu omogućava da stigne zatvoriti svakog igrača, odlično pomože suigračima u obrambenim rotacijama i jako dobro i agresivno prolazi kroz blokove, te ima odličan rad ruku što mu omogućava veliki broj ukradenih lopti.
Najveći nedostatak mu je loš prvi korak i dribling s kojim nije u stanju probiti svog čuvara, nedostaje mu eksplozivnosti i mišićne mase za rješavanje situacija oko obruča, a 90 kg će mu otežati igranje obrane na NBA razini u početku karijere. Također, nije si u stanju sam kreirati šut iz driblinga, a mora razviti igru iz pick and pop situacija, te posebno na mehanici šuta koja je jako čudna.
NBA usporedba: Tayshaun Prince/Shawn Marion
2. Reggie Bullock (North Carolina) – 31,6 minuta, 13,9 poena (4,9 – 10,2 ili 47,6% ukupan šut, 2,5 – 5,8 ili 42,9% za tri, 1,6 – 2,1 ili 76,7% s linije slobodnih bacanja), 6,6 skokova, 2,8 asistencije, 1,2 ukradene lopte i 1,3 izgubljene lopte
Odličan šuter za tri poena s brzim izbačajem i šutom iz udžbenika. Najbolji je igrač na niskom krilu iz catch and shoot akcija gdje je zauzeo prvo mjesto s prosjekom od 1,29 poena po posjedu, jedan je od najefikasnijih strijelaca s 1,11 poena po posjedu na svojoj poziciji, a top 5 je u poenima iz tranzicije s 1,37 poena po posjedu, te odlično koristi blokove za izlaz na šut. Najveća vrijednost mu je na obrambenom dijelu terena jer posjeduje pravo NBA tijelo s visinom od 198 cm i rasponom ruku od 206 cm za čuvanje svih pozicija na perimetru.
Nedostatak mu je što nikada od njega neće biti ništa više od igrača sistema jer nema nikakve vještine u 1 – 1 igri, te mu je kontrola lopte izrazito loša. Nije dovoljno agresivan igrač što vidimo iz samo dva slobodna bacanja u prosjeku i čestom promašaju šuteva iz blizine s 1 – 3 metra, a šut s poludistance mu je jako loš što vidimo iz realizacije od samo 21%. Da bi postao elitni obrambeni igrač mora više raditi u teretani na mišićnoj masi jer će ga u NBA ligi čekati poprilično jaki igrači na poziciji niskog krila.
NBA usporedba: Thabo Sefolosha/Trevor Ariza/Matt Barnes
3. Sergey Karasev (Triumph Moscow) – 31,4 minute, 16,5 poena (3,3 – 7 ili 46,7% šut za dva, 1.8 – 4.8 ili 36,5% za tri, 4,6 – 5.4 ili 85,6% s linije slobodnih bacanja), 4,3 skoka, 2,1 asistencija, 0,7 ukradenih lopti i 1,8 izgubljena lopta
Posjeduje odličan šut lijevom rukom, treba mu malo prostora za šut, visok košarkaški IQ i ima odličan pregled igre, te osjećaj za asistenciju. Predvodio je svoju ekipu u broju poena uz dobru efikasnost i pokazao je da može biti vođa momčadi. U obrambenom dijelu pokazuje veliku želju i borbenost za svaku loptu i svaki skok, a ima potencijal za biti dobar obrambeni igrač na obje bočne pozicije.
Nedostatak su mu fizičke predispozicije za NBA razinu jer ima samo 89 kg i jači igrači će ga maltretirati u obrambenom dijelu. Mora popraviti kretanja, pogotovo bočna i rad nogu, te je nekonzistentan šuter s poludistance i morao bi više koristiti svoje ostale napadačke elemente.
NBA usporedba: Wally Szczerbiak
Igrač koji bi mogao iznenaditi u drugoj rundi.
Glen Rice Jr. (Rio Grande Valley – NBDL) – 22. godine, 25,6 minuta, 14,5 poena (5 – 10,4 ili 48,7% ukupan šut, 1,8 – 4,7 ili 37,9% za tri, 2,6 – 3,6 ili 73,8% s linije slobodnih bacanja). 6,6 skokova, 2,2 asistencije, 1 ukradena lopta, 0,9 blokada i 1,9 izgubljena lopta
Odličan šuter s pedigreom (otac je bio Glen Rice, jedan od boljih tricaša u svojem vremenu), treći najefikasniji igrač razvojne lige s 1,07 poena po posjedu, a najbolji je šuter na poziciji niskog krila u tranziciji s realizacijom od 45,6% s poludistance ili trice.
Visoka krila
1. Anthony Bennett (UNLV) – 27,2 minute, 15,8 poena (5,6 – 10,7 ili 52,6% ukupan šut, 1,1 – 2,8 ili 38,3% za tri, 3,4 – 4,9 ili 69,6% s linije slobodnih bacanja), 8 skokova, 0,9 asistencija, 1,2 blokade i 1,9 izgubljenih lopti
Najkompletniji napadač na ovogodišnjem draftu koji je u stanju svojim čuvarima zabijati poene na sve moguće načine, bilo iz post igre ili vanjskim šutom. Fizički je već spreman za NBA ligu jer je na sveučilištu bio nebranjiv za bilo kojeg igrača koji se našao ispred njega. Iz reketa je završavao 70% akcija s impresivnom realizacijom od 1,39 poena po posjedu, a najviše voli ordinirati na desnoj strani terena odakle na sve moguće načine završava svoje akcije, dok na perimetru mu najviše odgovara lijeva strana s koje je šutirao 40% svojih pokušaja za tri poena. Ima odličan rad nogu, napadačku raznovrsnost (može ga se koristiti u bilo kakvoj akciji od izolacijskih do spot up akcija), mehanika šuta mu je odlična, točka izbačaja lopte je fenomenalna, a zbog nevjerojatnih fizičkih predispozicija lako dolazi na liniju slobodnih bacanja, te za svoju visinu ima odličnu kontrolu lopte.
Najveći problem mu je visina od svega 201 cm što ga čini idealnim igračem za poziciju niskog krila, a njegova igra više naginje prema postu i poziciji visokog krila, te zbog težine od 109 kg nije dovoljno pokretljiv da bi čuvao igrače na niskom krilu. Obramben dio igre često zaboravi odigrati i ponekad djeluje dezorijentirano na tom dijelu terena.
NBA usporedba: Derrick Williams/Larry Johnson/Charles Barkley
2. Cody Zeller (Indiana) – 29,5 minuta, 16,5 poena (5,5 – 9,8 ili 56,2% ukupan šut, 5,4 – 7,2 ili 75,7% s linije slobodnih bacanja), 8,1 skok, 1,3 asistencija, 1 ukradena lopta, 1,3 blokade i 2,3 izgubljene lopte
Zeller je prije početka sezone bio smatran za jednog od kandidata za prvi izbor na draftu i igrač je koji je najsigurnija oklada na ovogodišnjem draft. Kompletan visoki igrač koji bi mogao biti noćna mora za sve protivničke ekipe na poziciji visokog krila, ima visok košarkaški IQ, odličan je dodavač, timski igrač koji ne mari za svoju statistiku, voli raditi na svojoj igri i napredovati, te je odlična atleta koja 14% svojih posjeda završava u tranziciji s realizacijom od 80%.
Dobar obrambeni igrač koji razumije kada i gdje se u kojem trenutku treba postaviti, odlično čita igru, ne boji se kontakta i borbe protiv viših i jačih igrača. U dvije sezone na sveučilištu nije propustio niti jednu utakmicu, nema niti jednu rupu u igri, te ne treba se prilagođavati i odmah može pomoći NBA momčadi koja ga izabere.
Nedostatak mu je raspon ruku od 210 cm što mu onemogućuje da bude ozbiljna obrambena sila jer nije u stanju blokirati šuteve ili zatvoriti reket. Također, spočitava mu se nedostatak liderske crte u ekipi Indiane kojoj je to bilo potrebno, mora razviti go to potez, a treba poraditi na šutu s poludistance jer je na sveučilištu realizirao sa samo 37,5% s tim da je uputio jako malo šuteve (bio je predzadnji u pokušajima), te ima problema s ekipom koja iam dužinu na visokim pozicijama kao primjer je Syracuse.
NBA usporedba: Tyler Zeller/David Lee
3. Kelly Olynyk (Gonzaga) – 26,5 minuta, 18,1 poen (6,8 – 10,7 ili 63,1% ukupan šut, 4,2 – 5,4 ili 78% s linije slobodnih bacanja), 7,3 skoka, 1,7 asistencija, 1,1 blokada i 2,4 izguljene lopte
Najbolji strijelac na poziciji s prosjekom od 1,13 poena po posjedu, vrhunski završava nakon pick and roll akcija i cutova te je rangiran na drugoj poziciji u tim segmentima, dok mu je realizacija iz posta na zavidnoj razini od 58,3% i oko obruča završava s realizacijom od 70%. On je još jedan visoki koji odlično razumije igre, ima dobar range i u stanju je pogađati šuteve s poludistance, ima jako dobru kontrolu lopte i voli razigrati ekipu s vrha reketa. Napadački izrazito dobar igrač i posjeduje jako lijepe poteze u postu.
Problemi nastaju u obrambenom dijelu igre gdje ga njegov raspon ruku od 207 cm čini undersize igračem za poziciju centra, dok je za poziciju visokog krila poprilično spor i nije u stanju pratiti brže igrače. Atletske sposobnosti, eksplozivnost i rad nogu mu je ispodprosječan za NBA razinu. Nije u stanju čuvati snažnije centre i blokirati šuteve na zadovoljavajućoj razini. Napadački dio ima jedan problem, a to je da mu često znaju blokirati njegove pokušaju šuta ili ulaza što će na NBA razini doći do još većeg izražaja.
NBA usporedba: Byron Mullens/Spencer Hawes/Mehmet Okur
Igrači koji bi mogli ostvariti dobru karijere.
Tony Mitchell (North Texas) – 21. godina, 32,8 minuta, 13,2 poena (4,5 – 10,3 ili 43,7% ukupan šut, 0,9 – 3,2 ili 28,9% za tri, 3,2 – 4,8 ili 67% s linije slobodnih bacanja), 8,5 skokova, 1 ukradena lopta, 2,7 blokada i 2,5 izgubljenih lopti
Može odigrati obje pozicije na krilu, pogotovo u obrani, odličan skakač, posjeduje solidan šut s poludistance i trice, te je odličan u tranziciji iz koje poentira na spektakularne načine.
Erik Murphy (Florida) – 22. godine, 26,4 minute, 12,2 poena (4,6 – 8,8 ili 51,6% ukupan šut, 2 – 4,4 ili 45% za tri, 1,1 – 1,4 ili 78,4% s linije slobodnih bacanja), 5,5 skokova, 1,4 asistencija, 1,4 izgubljena lopta
Najbolji šuter za tri poena na poziciji visokog krila, te odličan šuter s poludistance koji odlično koristi pick and pop igru i igrač koji posjeduje brz izbačaj u što je jako važno za catch and shoot akcije koje se mogu vrtjeti za njega. Solidan asistent, skakač i sve bolji obrambeni igrač.
Ryan Kelly (Duke) – 22. godine, 28,9 minuta, 12,9 poena (4,2 – 9,2 ili 45,3% ukupan šut, 1,5 – 3,6 ili 42,2% za tri, 3 – 3,7 ili 81% s linije slobodnih bacanja), 5,3 skoka, 1,7 asistencija, 1,6 blokada i 1 izgubljena lopta
Identičan igrač kao Murphy s odličnim predispozicijama za biti visoko krilo koje može otvoriti reket šutom za tri poena, te obrambeni igrač koji se oslanja na instinkt i borbenost.
Grant Jerrett (Arizona) – 19. godina, 17,8 minuta, 5,2 poena (41% ukupan šut, 40% za tri, 81,8% s linije slobodnih bacanja), 3,6 skoka i 1 blokada
Igrač koji ima odlične fizičke predispozicije s visinom od 210 cm, težinom od 105 kg i rasponom ruku od 218 cm za igranje na visokog krila na NBA razini, a svoje odlične šuterske sposobnosti prikaza je na pre – draft vježbama gdje je bio među najboljima.