Atlanta Hawksi su veæ nekoliko godina u NBA ligi sinonim ekipe koja, kolokvijalno reèeno, “nit’ smrdi, nit’ miriše”. Dovoljno jaki da bez veæih problema izbore nekima vjeèni san, NBA doigravanje, ali miljama daleko od snage koja bi ih dovela dalje od druge runde Istoka.
Prošlu su sezonu završili prema oèekivanjima – u skraæenoj su sezoni ostvarili 40 pobjeda i 26 poraza, u Istoènoj konferenciji su došli do 5. mjesta, a zatim ih je s 4-2 u prvoj rundi doigravanja izbacio Boston. Ipak, temelji igre Hawksa æe se u ovoj sezoni bitno razlikovati iz onih iz posljednjih godina. Nema više masno preplaæenog Joea Johnsona koji æe vrh Istoka loviti u Brooklynu s Deronom Williamsom, ali se, za razliku od prošle sezone, vraæa oporavljeni Al Horford, centar iz Dominikanske Republike kojemu su tri sezone u ligi bile dovoljne da postane All-Star igraè, a nakon što je tu prestižnu utakmicu igrao 2010. i 2011., ove ju je godine propustio zbog teže ozljede lijevog ramena. Glavna zvijezda bi ipak, pogotovo dok Horford ne uðe u pravi ritam, trebao biti Josh Smith, kojemu razina igre raste iz sezone u sezonu, i o kojem æe sad napad još više ovisiti. Za Hawkse obrana nije bila problem, bili su pri vrhu lige s 93,2 dozvoljena poena po susretu, ali je napad bio osrednje razine, te tek treba vidjeti kamo æe im brojke krenuti s prošlogodišnjih 96,6 po susretu sad kad igraju bez dosadašnjeg glavnog strijelca. Kad se tome doda èinjenica da je pola igraèa s rostera novo, pretežno pristiglo u glomaznom tradeu Johnsona u Netse, postaje jasno kako su sve prognoze o Atlantinoj nadolazeæoj sezoni krajnje nezahvalne.
Trenutni roster za sezonu 2012/13:
Devin Harris, Al Horford, John Jenkins, Ivan Johnson, Kyle Korver, Anthony Morrow, Zaza Pachulia, Johan Petro, Mike Scott, Josh Smith, DeShawn Stevenson, Jeff Teague, Louis Williams
Došli:
Louis Williams (Philadelphia), Anthony Tolliver (Minnesota), Devin Harris (Utah), Kyle Korver (Chicago), Anthony Morrow (Brooklyn/New Jersey), Johan Petro (Brooklyn/New Jersey), DeShawn Stevenson (Brooklyn/New Jersey)
Otišli:
Joe Johnson (Brooklyn/New Jersey), Marvin Williams (Utah), Kirk Hinrich (Chicago)
Pogled na roster Hawksa nudi uglavnom upitnike. Veæ prvi pogled na rubriku “Došli” otkriva da previše sliènosti s Atlantom kakvu smo dosad znali – nema. Ekipa koju je od svog dolaska simbolizirao Joe Johnson, što je prilièno neopravdano ako se u obzir uzme da su tu igrala još dvojica igraèa All-Star kalibra, od kojih je jedan (Smith) u takvim izborima nepravedno zapostavljen.
Napad te ekipe, kad su sva trojica glavnih igraèa bila zdrava, imao je visok stupanj raznovrsnosti. Horford je mogao, a nadamo se da i još uvijek može, uz odliène skakaèke brojke (9,5 skokova po utakmici u karijeri), generirati napadaèku raznovrsnost vidljivu samo kod elitnih centara. Pogaðanje iz posta, probijanje u reketu, ali i nevjerojatno meki šut s poludistance bili su nepogrešiva opcija Hawksa kad nisu znali gdje bi.
Joe Johnson je, s druge strane, posljednjih sezona odavao dojam èovjeka koji je zadovoljan (što i nije èudno, tko ne bi bio zadovoljan s garantiranih gotovo 20 milijuna dolara godišnje?!) ugovorom kakav nemaju ni LeBron ili Wade, zabijao svojih 18 poena po susretu i na kraju dana pogledao vjeèno rastuæi iznos na bankovnom raèunu. Njegova igraèka klasa nikad nije bila upitna, ali je u svijetu košarke konsenzus da je mogao i morao više. Nije bio, barem za Hawkse, “onaj” igraè, igraè koji æe ih u kljuènim trenucima odvuæi i više nego što ostatak ekipe to momèadi objektivno može oèekivati. A bio je, složit æete se, plaæen i za više od toga.
Igraè koji je, po mnogima nepravedno, živio u Johnsonovoj sjeni jest Josh Smith. Atletski sjajan krilni centar kojeg smo u poèetku karijere pamtili samo po nevjerojatnim zakucavanjima i atraktivnim blokadama, kao da se smirio i shvatio da je predispozicije bolje iskoristiti za kvalitetno pridonošenje igri ekipe. U prošloj je sezoni bilježio najbolje brojke karijere i u rubrici poena (18,8) i u rubrici skokova (9,6), uz standardnih 1,7 blokada po susretu. Ove æe sezone naprosto morati prijeæi granicu od 20 poena, a vjerojatno i 10 skokova. Od igraèa tog kalibra i takvih moguænosti to bi se, posebno u novonastaloj situaciji, moralo oèekivati i smatrati riješenom stvari. Sve æe, nasreæu ili nažalost, ovisno o kutu gledišta, ovisiti o njemu. U karijeri je imao utakmica u kojima je izgledao motivirano kao da mu život o njima ovisi, ali i onih u kojima je “zaboravio” svoje fizièke predispozicije i oslonio se na svoju slabiju stranu, vanjski šut. O tome hoæe li u njegovoj glavi prevladati sila koja ga tjera na agresivnu (pozitivno, jasno) igru ili ona na meku, opuštenu, u stilu Joea Johnsona, mogla bi ovisiti cijela sezona.
Ono što æe Smithu bitno olakšati igru jesu dvije akvizicije iz predsezone koje bi pomogle gotovo svakoj ekipi. Louis Williams, prošlogodišnji, vjerojatno, drugi najbolji šesti igraè lige (iza Jamesa Hardena iz Oklahome) i jedini koji je kao igraè s klupe predvodio svoju ekipu u poenima te Devin Haris, vrsni organizator igre pristigao iz Salt Lake Cityja, trebali bi mu pružiti znatno veæu podršku u igri nego što je to bio sluèaj s Hinrichom i Teagueom kao glavnim razigravaèima. Teague je i dalje tu, ali bi sad mogao imati, za sebe, prirodniju ulogu èovjeka koji æe kao glavnu snagu izvlaèiti svoju brzinu, a ne nešto slabije kreacijske sposobnosti.
Uz to, obrana je dobila vrhunsko pojaèanje u vidu beka-šutera DeShawna Stevensona, èovjeka koji je briljirao u NBA finalu 2011. u dresu Mavericksa, ali je prošlu sezonu odigrao na nešto slabijem nivou. U obrani æe ipak, vjerujemo, ostaviti snažniji utjecaj od Joea Johnsona. Èudno je kad se èovjek kojeg više nema toliko puta spomene u najavi sezone neke ekipe, ali je njegova razmjena u Netse bila od fundamentalne važnosti za izgled rostera Netsa ove sezone. Tako je, uz prethodno nabrojane, došao i Anthony Morrow, po postotku šuta, jedan od najboljih tricaša lige ikad, igraè koji, kad uðe u pravi ritam, može zabiti i preko 40, kao protiv Minnesote sredinom regularnog dijela ove sezone, ali i promašiti 5 zaredom i uništiti ritam igre svoje ekipe. Kad se njemu doda jedan od najboljih tricaša posljednjeg desetljeæa, Kyle Korver, jasno je da bi Hawksi postotak šuta za tri poena iz prošle sezone, koji je iznosio ionako dobrih 37%, èime su bili na petom mjestu u ligi, trebao još skoèiti.
Od važnijih igraèa s klupe, vrijedi još spomenuti i Zazu Pachuliju koji je prošle sezone zbog ozljede Horforda startao u èak 44 utakmice i bilježio velikih 7,9 skokova po susretu, a ove sezone bi Dominikancu trebao služiti kao solidna zamjena i pokušati èuvati skok, posebno obrambeni, dok ovaj odmara. Štoviše, hvatanje skokova se nameæe kao vrlo bitan faktor za popravak rezultata jer, objektivno, ekipa playoff-kalibra teško da može lošije od 23. mjesta u ligi u toj kategoriji. Prošle je sezone od njih lošiji bio samo Boston, koji se èvrsto zacementirao na posljednjem mjestu te kategorije, što je, u najavama prošlogodišnjeg doigravanja, bila èesto spominjana boljka Celticsa.
Prognoza: Šesto mjesto u Istoènoj konferenciji
Ekipa Hawksa jest promijenila gotovo cijelu klupu, otišao je i najeksponiraniji igraè, ali i dalje imaju dvojicu potencijalnih All-Star igraèa te bi im doigravanje i ove sezone moralo biti realan domet. Nešto drastièno više od toga, kao i proteklih sezona, vrlo teško.