Alvin Gentry započinje trenersku karijeru krajem 70-ih i početkom 80-ih kao pomoćni trener na sveučilištima Baylor i Colorado. Odlazi 1986. g. na sveučilište u Kansas gdje je bio pomoćni trener Larryju Brownu s kojim je osvojio nacionalnu titulu. On i Brown odlaze u Spurse prije sezone 1989./1990. Brown kao glavni trener, a Gentry dijeli mjesto na klupi s Greggom Popovichem i R. C. Bufordom kao dio stručnog osoblja. Sljedećih deset godina Gentry provodi kao pomoćni trener u različitim ekipama, a nakratko je bio i glavni trener Heata i Pistonsa. Na kraju se vratio u Spurse kako bi ponovno radio s Popovichem, koji je u međuvremenu postao glavni trener, no okupljanje starih kolega trajalo je svega par mjeseci jer je na Alvinovu adresu stigla pozivnica za mjesto glavnog trenera Los Angeles Clippersa. Odlazi nakon nepune tri sezone te Gentry prihvaća posao pomoćnog trenera u Phoenix Sunsima čiji je glavni trener Mike D’Antoni.
Nakon što je brkati Mike dobio vritnjak 2009. i kratke epizode Terryja Portera, Gentry je postao glavni trener Phoenix Sunsa. U sezoni 2009./2010. vodio je Sunse do 54 pobjede i finala Zapadne konferencije gdje su ih izbacili budući prvaci Los Angeles Lakersi. Trenirao je Sunse još nepune tri sezone, nažalost neuspješno, ali ne njegovom krivicom. Momčad je imala mnoštvo problema s ozljedama, a Amar’e Stoudemire spakirao je kofere i otišao put New Yorka. Ponovno se vraća na poziciju pomoćnog trenera, ovaj put u stožeru Doca Riversa, kojemu je uvelike pomogao u osmišljavanju napadačkog sustava. Nakon samo godinu dana ponovno mijenja radno mjesto i odlazi u Golden State Warriorse, gdje mu Steve Kerr zadaje istu zadaću kao i Rivers godinu dana prije. Gentry je manje-više prosječan napad Warriorsa iz sezone prije svojeg dolaska (napadački rejting iznosio je 107,5; broj poena na 100 posjeda) u godinu dana pretvorio u jedan od najefikasnijih napada lige (111,1). Warriorsi su zabijali najviše koševa po susretu, imali su najbolji postotak za tri poena, najbolji postotak effective field goala (slično kao obični postotak šuta, samo što u obzir uzima činjenicu da trica vrijedi 50% više nego običan koš) i true shootinga (spaja šut za dva, tri i slobodna bacanja u jedan postotak). Izvrsni rezultati s Warriorsima bili su najbolja preporuka Pelicansima da potpišu Gentryja u nadi da ih odvede još jednu stepenicu više.
Razlog zbog kojeg sam ponudio malo opširniju Gentryjevu biografiju jest zbog imena koje možete vidjeti u prethodnom odlomku. U karijeri je surađivao s nekim od najznačajnijih trenera što se uvelike odrazilo na njegovo promišljanje i shvaćanje košarke. Kada je preuzeo mjesto glavnog trenera Sunsa, njegov stil ponajviše je sličio D’Antonijevom. Nije to bio Mikeov run and gun, jer su Sunsi šutirali nešto manje trica i igrali malo slabijem tempom, ali su u obje kategorije bili pri samom vrhu lige. To je bio slučaj u Alvinove prve dvije sezone dok je momčad još bila zdrava i na okupu. Jednom prilikom nadovezao se na D’Antonijev Seven seconds or less i svoj sustav nazvao 12 second or under. U sezoni 2009/2010. napadački rejting Sunsa iznosio je 115,3, koji je bio četvrti najviši u povijesti lige. Gentry dolazi u Clipperse zbog jednog jedinog razloga – da poboljša njihov napad na postavljenu obranu. Poseban naglasak na kretanje bez lopte bio je od krucijalne važnosti. Clippersi su pokazali napredak u igri na postavljenu obranu i napadačkoj učinkovitosti (prvi po broju zabijenih koševa po susretu – 107,9 te prvi po napadačkom rejtingu – 112,1). Naravno, takvi rezultati posljedica su znatno bržeg tempa kojim su Clippersi igrali te sezone – s 19. mjesta od godinu prije skočili su na 7. No, Gentryjeve ideje dovedene su do savršenstva u igri Golden State Warriorsa.
Mantra je sljedeća: protok lopte i neprestane kretnje igrača. Pomogao je stvoriti jedan od najubojitijih napada lige. Brz ritam, guranje lopte u leđa (najsvježiji primjer igra Andrea Iguodale protiv Cavsa u finalu), visoke pick and roll akcije, vrhunski spacing, svih pet igrača sudjeluje u izgradnji napada… Sve su to postulati napadačke sheme koja je dovela Warriorse do vrha NBA svijeta, a velika zasluga pripada Gentryju. Iz svega, Gentry ne izlazi samo s naslovom NBA prvaka, već i s nekim novim suradnjama (Jerry West, Steve Kerr, Ron Adams) koje su mu nesumnjivo još više proširile vidike.
Kako će utjecati na Pelicanse
Ono što nas najviše zanima jest kako će Gentry implementirati svoj sustav u igru New Orleans Pelicansa i na koji će se način to odraziti na njihovu najveću zvijezdu, Anthonyja Davisa. Ako promotrimo posljednje tri momčadi u kojima je Gentry imao ulogu napadačkog gurua, primijetit ćete da sve tri ekipe imaju, ili su imale, vrhunske razigravače: Steve Nash, Chris Paul i Steph Curry. Povlasticu treniranja igrača ovakve klase na poziciji „jedinice“ u New Orleansu neće imati. U Pelicansima ga kao glavni organizatori čekaju Jrue Holiday i Tyreke Evans koji nisu sposobni kreirati napad u maniri spomenutog trojca. Tyreke Evans ni blizu ne posjeduje šut (28% za tri kroz karijeru) kakav imaju J. J. Redick i Klay Thompson ili je imao Jason Richardson, ali to nadomješta agresivnim i brojnim ulascima pod koš što često rezultira urušavanjem obrane (6,6 asista prošle sezone). S druge strane, Holidayjev šut za tri nije upitan (38%), posjeduje izvrsne fizičke predispozicije za poziciju razigravača što mu olakšava kreaciju i pregled igre (7 asista po susretu), ali i završavanje oko obruča. Gentry će naslijediti solidnu momčad koja je prošle sezone izborila doigravanje, ali ipak nedoraslu ekipama u kojima je prethodno radio. Sunsi, Clippersi, a pogotovo Warriorsi, imali su vrhunske dodavače na gotovo svakoj poziciji, koji su imali dovoljno vještine i razumijevanja da njegov sustav učine besprijekornim.
Ostavlja dojam trenera koji je skloniji prilagoditi se momčadi nego, primjerice, D’Antoni. Od novinara koji su ga pratili i intervjuirali do trenera koji su s njim radili, dolaze samo riječi hvale na njegovu spremnost prilagodbi tipu igrača koje trenera i njihovim vještinama. To je jedan od razloga zašto su ga Pelicansi i zaposlili. Zasigurno računaju na njegovu fleksibilnost i napadačke inovacije. Otkad je Anthony Davis u Pelicansima, svake godine bili su u posljednjih 10 ekipa po tempu igre. Ništa čudno s obzirom da im je najbolji igrač krilni centar, ali ta će se statistika definitivno promijeniti. U Davisu će Gentry dobiti mlađu i bolju verziju Stoudemirea. Igrača koji pick and roll akcije može završavati jednakom žestinom i efikasnošću, izvanrednog šutera s poludistance (navodno je ove sezone itekako radio i na šutu za tri poena) i vrhunskog blokera. Prošle godine bio je najbolji u ligi po player efficiency ratingu (brojka koja ujedinjuje sve igračeve doprinose momčadi), a već sada istrčava kontre kao Amar’e u najboljim danima. Prema napisima novinara koji prate Gentryjevu karijeru, možemo iščitati da Alvin u mladom Davisu vidi Amar’ea, samo s puno više obrambenog potencijala. Imati u sustavu, kakav on preferira, jednog Davisa koji je izvrstan u pick and rollu, koji može pomoći spacingu svojim sve boljim šutom (41,4% iz skok-šuta prošle sezone) i tako gladan za znanjem i uspjehom, mora biti itekako primamljivo. Da se napusti tako dobra situacija kakvu je imao u Oaklandu, nešto posebno mora vrebati iza ugla i tu najveći udio ima Davis. Gentry će se prilagoditi svojem najboljem igraču i istražiti sve načine kako bi maksimalno iskoristio njegov potencijal.
Bit će tu i usporavanja igre i traženja najbolje pozicije za svoje visoko krilo pod košem, nešto zbog čega bi se Mikeu okrenuli brkovi. Treba spomenuti da je Davis puno opasnija napadačka opcija kada lopta kruži te tako dolazi do njega kao egzekutora akcije nego kada mora sam kreirati napad, iako mu ni to ne možemo nazvati slabom stranom. Prošle sezone zabijao je 0,8 poena po napadu kada je sam morao iskreirati šut, dok je u slučaju pokušaja koji su dolazili nakon asistencija zabijao izvanrednih 1,24 koševa po napadu. Kad smo kod usporavanja igre, recimo da su Pelicansi prošle sezone bili 27. prema tempu kojim su igrali (93,7 posjeda po utakmici) te 29. momčad po broju uzetih šuteva između isteka druge i šeste sekunde napada (samo 8,2 šuta po utakmici). Warriorsi su, primjerice, bili prvi s 15,3 šuteva po utakmici što nije baš iznenađujuće kad su vam bekovi Steph Curry i Klay Thompson. Glavno oružje kojim će Gentry probati ubrzati igru bit će Holiday i Evans koji će sigurno dobiti nalog da guraju loptu u leđa i u najmanjoj prilici. Davisovu moć u tranziciji već smo naglasili i nesumnjivo ćemo biti svjedoci većeg broja furioznih kontri Pelicansa u režiji Holidaya, Evansa i Davisa nego prethodnih sezona. Još je prošle sezone 25% svih Davisovih pokušaja došlo kao rezultat Evansovih probijanja, a ta brojka će se najvjerojatnije i povećati.
Ono što zasigurno brine Gentryja jest Holidayjevo zdravlje. U zadnje dvije godine propustio je 90 utakmica, što je rezultiralo Evansovom ulogom playmakera. Njegovo zdravstveno stanje uvelike će utjecati na način igre Pelicansa pod Gentryjem, koji jedno od glavnih oružja vidi u pick and roll igri Davisa i Holidaya. A šok na šok uslijedio je nedavnom ozljedom Evansa koji će morati operirati desno koljeno, što će rezultirati izostankom u periodu od 6 do 8 tjedana. Rezervni razigravač Norris Cole također je na listi ozlijeđenih čime je pozicija razigravača Pelicansa spala na „ostatke ostataka“. Čelništvo je reagiralo dovođenjem Natea Robinsona i Boa McCalebba. Prednost će zasigurno, barem na početku, imati Nate koji će ponovno imati ulogu strijelca s klupe. Ali, s obzirom na brojne ozljede, ne bi začudilo kada bi Nate i započeo poneku utakmicu kao u sezoni 2012./2013. u dresu Bullsa nakon ozljede Derricka Rosea. Gentry je već najavio da bi Davis mogao provesti više vremena na pozicije „petice“ što bi značilo da bi Omer Asik preselio na klupu (što donosi pod znak upitnika njegov novi ugovor), a Davisovu poziciju preuzeo bi Ryan Anderson kao stretch „četvorka“ što bi omogućilo izvrstan spacing (pogotovo kad je u igri još Eric Gordon) i ogroman prostor za pick and roll igru Davisa i Holidaya, gdje bi Davisova napadačka raznovrsnost dolazila do punog izražaja. Zapravo, ovako bi Pelicansi mogli i započeti prvu utakmicu sezone pošto je Omer Asik ozlijeđen i još se ne zna sa sigurnošću hoće li biti spreman za početak sezone. Neovisno o ozljedi Asika, Anderson će igrati važnu ulogu u novom sustavu Pelicansa, slično kao i Channing Frye za vrijeme Gentryjeva boravka u Phoenixu. Na listi ozlijeđenih još su Alexis Ajinca i Pondexter što trenera Gentryja stavlja u još nezavidniji položaj.
Mini playbook
Gentry je dok je trenirao Sunse imao nekoliko vrsnih pick & roll akcija. Volio je koristiti tzv. Hook akciju koju je vrlo efikasno vrtio Steve Nash s Robinom Lopezom i Marcinom Gortatom. Cilj je akcije bio isprazniti jednu stranu terena tako da ona ostane slobodna za picka &roll ili pick & pop akciju, a to se postizalo blokom na igraču bez lopte, koji otrčava na drugu stranu terena, a potom blokom na igraču koji čuva razigravača. Dakako, postoje i brojne varijacije, gdje bi Nash samo natrčao na dump off dodavanje igrača, koji bi ponovno otrčao na slabu stranu terena (strana bez lopte) te tako ponovno oslobodio prostor. Anthony Davis trebao bi briljirati kao egzekutor ovakvih akcija. Još jedna poznata akcija Sunsa je Fist Up Short, gdje dva igrača borave na liniji za tri poena, a centar i razigravač vrte pick igru uz prethodnu rotaciju krilnog igrača prema košu, a zatim i od koša.
Jedna od Gentryjevih trademark akcija je Elbow Cyclone u koji bi se izvrsno trebao uklopiti Tyreke Evans zbog svoje prodornosti. Igrač s posjedom dodaje na visoki post gdje centar ostavlja loptu igraču u prodoru. Naravno, krucijalni je moment blok koji radi igrač koji je prvi imao posjed, ali i rotacija jednog od šutera. Kada se lomio rezultat Gentry je načešće posezao za flare akcijama zbog izvanrednih šutera koje je imao u ekipi. Već sam spomenuo brzi ritam u kojem su igrale momčadi gdje je Gentry bio glavni ili pomoćni trener. Kako bih bio malo recentniji, a i pokazao na koji bi točno način Gentryjeve momčadi završavale napad u samo nekoliko sekundi evo poznate akcije Phoenix Drag Screen Warriorsa iz prošle sezone, gdje se akcija završava u polutranziciji, nakon 6-8 sekundi. Naravno ključan je inicijalni pick & roll na još nepostavljenu obranu, a potom ostaje sve na sposobnostima (ili šut) igrača s loptom (najčešće Curryja). Ovu akciju, varijacije na istu, ali i druge možete pogledati u ovom videu što će vam još jasnije pokazati brzinu završavanja akcija kod prošlogodišnjih Warriorsa.
A što s obranom?
Ipak, veći problem od napada bit će obrana Pelicansa pod vodstvom Alvina Gentryja. Obrana Phoenix Sunsa, niti kada ih je odveo do finala Zapada, nije bila na nekom vanserijskom nivou, a dok je bio u Clippersima i Warriorsima njegov glavni i jedini zadatak bio je napad. S obzirom da su Pelicansi zaposlili trenera toliko usredotočenog na napad, čovjek bi rekao da im taj segment igre itekako šteka, što zapravo nije slučaj. Prošle sezone bila su osma momčad po napadačkom rejtingu. Daleko od toga da prostora za napredak nema, ali kada uzmete u obzir da je Davis prošle sezone propustio 14 utakmica, Gordon i Ryan Anderson po 21, a Holiday čak 42, podatak iz prošle rečenica izgleda dosta dobro. Obrana je manjkava, prošle sezone bili su 22. po obrambenom rejtingu, ali igrači koje Gentry ima na raspolaganju zasigurno mogu bolje. Davis je vrsna atleta koja ima sposobnost čuvati sve pozicije, Holiday i Evans, koji ima problema u obrani kada čuva igrača koji nije u posjedu, solidan su bekovski obrambeni par, a Quincy Pondexter i Dante Cunningham dokazana obrambena rješenja na krilnim pozicijama. Pelicansi tu ništa nisu prepustili slučaju. Zaposlili su Darrena Ermana, kojeg možda najbolje znate kao tipa koji je u vrijeme dok je Mark Jackson trenirao Warriorse potajno snimao razgovore trenera momčadi i igrača. Prije i poslije zavrzlame u Oaklandu radio je u Boston Celticsima iz kojih je i došao u Pelicanse. Gdje god je bio, kako igrači (Curry, Thompson, Marcus Smart…), tako i treneri (Brad Stevens, Brian Scalabrine), oduševljeni su njegovim radom i načinom na koji je pomogao timskoj, ali i individualnoj obrani igrača. Rajon Rondo ga od milja naziva minijaturni Thibodeau. Veliki dio ljeta radeći s Anthonyjem Davisom na njegovoj obrani, a AD je izjavio kako se nakon svakog treninga osjećao sve spremnije i spremnije. Iako šira NBA publika vjerojatno nije niti čula za njega, Erman je vrlo važno pojačanje za Pelicanse.
Baš mi je žao što Pelicansi muku muče s ozljedama jer me itekako zanima što bi simpatični Gentry napravio s ovom ekipom. Da je sve u najboljem redu napisao bih nešto u stilu: „Budite uvjereni da ćemo gledati bolje Pelicanse, kako u napadu tako i u obrani“. Ali kako će im puno igrača propustiti trening kamp, a za učenje novog sustava treba mnogo strpljenja, ali ponajviše drila, teško je procijeniti kako će Pelicansi reagirati sljedeće sezone (pogotovo na početku) na nove prohtjeve.