Friday, March 29, 2024

ZADNJE OBJAVE

Najava sezone: Jeleni vrijedni (straho)poštovanja

Travanj je 2014. godine. Iza Milwaukee Bucksa bila je još jedna sezona iz noćne more, zapravo najgora ikada-završili su na dnu slabe istočne konferencije sa samo 15 pobjeda, što je najniža brojka u povijesti franšize iz Wisconsina. Tadašnja glavna nada Bucksa, glavni centar Larry Sanders prvo je kraljevski plaćen (44 milijuna za 4 godine), da bi se potom ozlijedio, zatim bio optužen za zlouporabu narkotika, zaslužio suspenziju iz momčadi zbog osobnih problema, da bi godinu završio odlaskom iz NBA lige zbog bipolarnog poremećaja. Momčad je bila općenito slaba, loša i nezanimljiva, izuzev atletskog čuda iz Grčke, 211 cm visokog Giannisa Antetokounmpa. Bila je tu još nekolicina solidnih igrača (Khris Middleton, John Henson, Brandon Knight, Ersan Ilyasova, Zaza Pachulia) koji do tada nisu činili skladnu cjelinu.

Tog se ljeta počelo sve mijenjati. Prvo su drugim izborom drafta uzeli mladog strijelca sa sveučilišta Duke Jabarija Parkera, da bi nedugo potom pod kontroverznim okolnostima na trenersko mjesto doveli Jasona Kidda koji je iznenada dao otkaz u Brooklynu, navodno zbog nesuglasica s glavnim menadžerom momčadi Billyjem Kingom i zahtjevanja veće uloge za sebe. Dok je malo kome bilo jasno što to Kidd radi i zašto odlazi iz sigurne playoff momčadi u najgoru momčad lige, Kidd je vjerovao u potencijal mladih Bucksa. Bacio se na posao, stvorio obrambeno izuzetno nezgodnu momčad punu visokih igrača i katapultirao Buckse u pozitivan omjer na krilima Antetokounmpa, korisnog Hensona, preporođenog Middletona i nikad boljeg Brandona Knighta kojemu je zamalo izmaknuo prvi All Star nastup. I ponovo, kad su svi mislili kako je Knight Milwaukeejev čovjek budućnosti, vjerojatno uplašeni njegovim velikim novčanim potraživanjima u posljednjoj sezoni ugovora poslali su ga u Phoenix Sunse u velikoj zamjeni kojom su dobili Michaela Carter-Williamsa, Tylera Ennisa i Milesa Plumleeja. Nakon zamjene nešto su rezultatski popustili, no ipak su uspjeli doći do lijepog 6. mjesta Istoka (omjer 41-41) gdje su junački pali od Chicaga 4-2. Veliki uspjeh imaju zahvaliti Kiddovoj trenerskoj hrabrosti, vrlo brzoj igri u tranziciji i sjajnoj obrani (4. u ligi po obrambenoj učinkovitosti i 8. po primljenim poenima), usprkos činjenici što je Parker propustio skoro cijelu sezonu zbog ozljede.

giannis-antetokounmpo

U novu sezonu Bucksi kreću osokoljeni ljetnim uspjesima, prvenstveno konačnom potvrdom izgradnje prekrasne, 500 milijuna dolara vrijedne nove dvorane zbog čega neće morati napustiti Milwaukee. Ta dvorana će napokon zamijeniti prastari BMO Harris Bradley Center izgrađen 1988., a trebala bi biti izgrađena najkasnije do ljeta 2018. godine. Uz to, Bucksi su uspjeli dovesti važnog poznatog i sjajnog slobodnog igrača-novi centar je Greg Monroe, koji je potpisao trogodišnji ugovor vrijedan 50 milijuna dolara. Nakon toga, pokrenuta je glasna medijska kampanja pod nazivom Fear the Deer („Bojte se jelena“) u kojoj je osmišljen kompletan rebranding Bucksa, od novog dizajna parketa i fantastične treće garniture dresova do posebnog dizajna dvorane kad nastupaju u toj garnituri, uključujući i prigušenu rasvjetu koja bi trebala stvarati nelagodu kod gostujućih igrača.

Da ne bi sve ostalo samo na šminki, Kidd je odlučan stvoriti snažan obrambeni identitet momčadi koja vrvi iznimno visokim i spretnim igračima na svakoj poziciji koji su mladi i mogu trčati koliko treba. Početna petorka Carter-Williams (200 cm) – Middleton (205 cm) – Antetokounmpo (211 cm) – Parker (205 cm) – Monroe (213 cm) je istovremeno najviša i jedna od najmlađih u cijeloj NBA ligi. Ako treba tražiti nedostatak, to je upitan obrambeno-napadački balans momčadi u kojoj su istovremeno na parketu Carter-Williams (notorno loš šuter i sklon gubljenju lopti), Parker (osrednji u obrani i neiskusan) i Monroe (jedan od lošijih visokih igrača u obrani reketa). Ipak, na klupi ima dovoljno materijala za miksanje zanimljivih postava, od Hensona (u Ljetnoj ligi briljantan), preko nepredvidljivog, ali nezgodnog O.J. Mayoa, atletski sjajnog Plumleeja, korisnog tricaša iz kuta Chrisa Copelanda i mladih nada Rashada Vaughna i Damiena Inglisa do uvijek korisnih Greivisa Vasqueza i Jerryda Baylessa. Bucksi su nesumnjivo puno bolji nego prošle sezone (barem na papiru), ali treba vidjeti koliko će boljeti gubitak Jareda Dudleya, miljenika navijača i Kiddove „Katice za sve“ koja je šutke odrađivala sve prljave poslove.

Bucksi su daleko od gotovog proizvoda – neiskusni su, napadački su limitirani i nemaju superzvijezdu u rangu najvećih u ligi, no prvi put od onih sjajnih Cassell-Sprewell-Robinson momčadi iz ranih dvijetisućitih konačno imaju momčad s perspektivom koja se neće zadovoljiti pukim sudjelovanjem u doigravanju i „časnim“ dvoznamenkastim porazima od elite konferencije. Dovođenje Monroea pokazuje ambiciju i spremnost financijskog praćenja tih ambicija, a projekt nove dvorane kupio je toliko potrebno vrijeme za razvoj potencijala ove momčadi upravo u Milwaukeeju. Sada samo treba izaći na parket i igrati – a sve dok su u momčadi MCW i Greek Freak, svaki kontranapad Bucksa bit će prilika za skakanje iz stolica.

Lijepo je biti navijač Milwaukeeja, a to nismo bili u prilici često reći.

Latest Posts

NE PROPUSTITE