Friday, March 29, 2024

ZADNJE OBJAVE

Najava sezone: Napadačka elita NBA lige

Kažu da odbrana osvaja šampionate, ali vrhunski napad je jednako kvalitetna osnova i indikator dobre ekipe, posebno u pace and space eri košarke koja je gotovo u potpunosti zavladala NBA ligom. Ekipe postaju sve kreativnije, petorke sve više šuterski nastrojene i sve više ekipa u svakom momentu na terenu ima makar 4 igrača koji mogu u kontinuitetu pogoditi šut za tri poena. Cilj je da se igra što brže i povuče tempo kada je god moguće, jer stvaranje “haosa” i nepredvidivih situacija više odgovara ekipi sa loptom nego onoj koja se brani. Uostalom, i odbrane postaju sve bolje, pa svaka statičnost i nedostatak spacinga u napadu biva kažnjena. Jednostavno, jako je teško biti konkurent za titulu ukoliko nemate top 10 napad u ligi – i to je tako odavno. U posljednjih 15 godina, samo 3 šampionske ekipe nisu bile u najboljih 10 ekipa po ofanzivnoj efikasnosti na kraju regularnog dijela sezone (od te tri ekipe, Boston je 2008. godine bio 11., kao i Lakersi 2010.)[1]

Jednu stvar je važno razjasniti prije nego krenemo o najboljim ofanzivnim ekipama lige – broj poena po utakmici nije mjerilo kvaliteta napada jedne ekipe. Posmatrati napadačku snagu nekog tima kroz broj postignutih poena je postao prevaziđen analitički metod, jer broj poena po utakmici zavisi od ukupnog broja posjeda po utakmici, koji varira od ekipe do ekipe. Mjerilo koje se uzima kao relevantno za ocjenjivanje ofanzivne snage je ofanzivni rejting (OffRtg) – broj postignutih poena na 100 posjeda. Zato je moguće da neka ekipa postiže 99 poena po utakmici, a da ima efikasniji i bolji napad od one koja postiže 103.

Kada smo to razjasnili, prelazimo na 10 ekipa koje će, po mom mišljenju, predstavljati ofanzivnu elitu ove sezone:

10. Chicago Bulls (prošle sezone završili kao 10. po OffRtg)

Bullsi su uspjeli da “uskoče” na moju listu top 10 ekipi, ispred Wizardsa i Grizzliesa. Ove dvije ekipe bi mogle sezonu završiti medju najboljih 10 ekipa, jer imaju adute za tako nešto. Washington je promijenio ofanzivnu koncepciju ove predsezone, ekipa igra mnogo brže, sa više širine, šutiraju mnogo više trojki (Kris Humphries je šutnuo 28 trojki u 7 mečeva predsezone!), John Wall ima dozvolu da ubrza tempo kada god je u prilici, Bradley Beal igrama u predsezoni pokazuje da mu ovakav koncept više odgovara, pa bi ova promjena mogla biti uspješna. Wizardsi su predsezonu završili kao najbolja ofanzivna ekipa sa OffRtg od 106.8 poena. Međutim, predsezona je jedno a regularni dio sezone nešto sasvim drugo, pa ostaje da vidimo kako će napad Wizardsa izgledati, posebno jer se Nene Hilario uskoro vraće na teren, pa ćemo vidjeti koliko će to uticati na zamisao da se igra sa 4 šutera na parketu. Ukoliko Humphries i Drew Gooden nastave da pogađaju trojke u respektabilnim procentima, Washington će biti bolja napadačka ekipa nego prošle godine. Koliko bolja, ostaje da vidimo. Memphis je, sa druge strane, jedna od najboljih ekipa Zapada i svake godine, zahvaljujući genijalnosti Mike Conleya, Zach Randolpha i Marc Gasola, stvori solidan napad uprkos očiglednom nedostatku šuta na spoljnim pozicijama. Međutim, prošle sezone su bili 13. napadačka ekipa lige, a u off sezoni nisu nadomijestili nedostatak šuta (dovedeni Matt Barnes i Brandon Wright) tako da im neće biti lako da unaprijede poziciju ove sezone.

Vratimo se na našu 10. napadačku ekipu – Bullsi su doživjeli promjenu na trenerskoj poziciji i Fred Hoiberg je zamijenio izvjesnog namćorastog radoholičara, najboljeg defanzivnog trenera na svijetu. Hoiberg će doprinijeti kvalitetnijem napadu Bullsa, ekipa će igrati brže (već je primjetan veći broj posjeda u odnosu na prošlu sezonu), trošiće se manje vremena na postavljanje akcija i tražiće se veći spacing. Hoiberg je već najavio određene promjene, pa će Nikola Mirotić zamijeniti Joakim Noahu u prvoj petorci, što će poboljšati napad, jer je Noah bio praktično neupotrebljiv u ofanzivi prošle sezone.[1] Od velikog značaja je i zdravlje Derrick Rosea, jer je on praktično jedini pravi playmaker kojeg imaju, a treba očekivati da ulogu pick and roll ballhandlera sve više preuzima i Jimmy Butler. Ukoliko ostanu zdravi, Bullsi mogu i više od 10. mjesta u ovoj kategoriji.

9. Toronto Raptors (3)

Raptorsi su prošle sezone, pomalo iznenađujuće, imali 3. napad lige, ali je veliko pitanje da li to mogu da ponove. Naime, njihova ofanzivna koncepcija se ne sastoji od neke posebne kretnje lopte ili sjajnog šuta za tri poena. Raptorsi su sezonu završili kao 28. ekipa lige kada je u pitanju procenat asistiranih koševa, i 3. ekipa po procentu napada završenih iz izolacije. Takav napad je funkcionisao u regularnom dijelu sezone (najviše zahvaljujući Kyle Lowry i dobrim 1 na 1 igračima poput DeMar DeRozana i Lou Williamsa) ali je u playoffu doživio totalni kolaps. Logično je da njihova efikasnost ove sezone doživi određeni pad mada će dolazak DeMarre Carolla, igrača koji zna da pogodi šut spolja i da se kreće bez lopte[2], pomoći.

8. New Orleans Hornets

Dolazak Alvin Gentrya u New Orleans obradovao je mnoge poznavaoce NBA lige, jer se čini da su Gentry i Anthony Davis odličan spoj. Naime, Gentry je bivši pomoćnik Mike D’Antonia i jedan od najcjenjenijih ofanzivnih stručnjaka u ligi – nemjerljiv je njegov uticaj na Warriorse prošle sezone, a i Phoenix Sunsi su pod njegovim vođstvom igrali odličan napad. Hornetsi su prošlu sezonu završili sa 9. ofanzivnim rejtingom u ligi pod Monty Wiliamsom, pa se čini da bi ofanzivni napredak ove sezone mogao biti još veći. Međutim, treba smanjiti očekivanja jer su Hornetsi desetkovani povredama. Jrue Holiday je na ograničenoj minutaži (15 minuta po utakmici u narednom periodu), starteri Tyreke Evans i Omer Asik su povrijeđeni, kao i Norris Cole, Quincy Pondexter i Alexis Ajinca, važni igrači u rotaciji. Zato će Gentry biti pred ogromnim izazovom na startu sezone – kako od Davisa, Ryan Andersona, Eric Gordona i 15 minuta Jruea Holidaya napraviti dobru napadačku ekipu? Ako izuzmemo ovu četvorku, Hornetsi nemaju ni jednog prosječnog ofanzivca u timu. Zato ne treba da čudi ako Hornetsi oktobar završe oko 20-og mjesta po napadačkom rejtingu, i to gotovo isključivo nošeni Davisovom genijalnošću i Gentryevom umu. Ipak, kada se svi oporave i ako ne bude novih povreda, ovo će biti sjajna napadačka ekipa. Petorke sa Davisom na petici (koji je, pored toga što zna sve sa loptom, sada počeo da šutira i pogađa trojke) će biti užitak za gledanje.

7. Atlanta Hawks (6)

Hawksi vjerovatno u ovu sezonu ulaze malo slabiji nego prošle sezone – Carroll je u Raptorsima, a u ekipu su stigli Tiago Splitter i Tim Hardaway Jr. Teško da ćemo ikada više imati prilike da gledamo košarkašku poeziju igrača Atlante iz prva dva mjeseca 2015. godine, ali to i nije potrebno da bi Hawksi imali odličan napad ove sezone. Igrači poznaju sistem Mike Budenholzera i budite sigurni da se napadačka filozofija neće mijenjati. Hawksi imaju razloga za optimizam, Al Horford je majstor košarke koji odlično saradjuje sa Paul Millsapom, Kyle Korver je i dalje tu a Jeff Teague je, pored svojih nedostataka, dobar playmaker koji zna završiti u tranziciji, zavrtjeti pick i pogoditi trojku. U Splitteru su, pored dobrog defanzivca, dobili i dobrog asistenta na visokom postu i pick and roll igrača a ostaje da vidimo koliko će Carroll nedostajati u ofanzivnoj koncepciji. Ako Thabo Sefalosha i Kent Bazemore budu pogađali trojke na dovoljnom nivou da se odbrane ne smiju povlačiti koji metar unazad, Budenholzerov sistem će moći da funkcioniše. Korver je jedan od ključnih razloga zašto je napad Atlante bio na visokom nivou prošle sezone, pa treba pažljivo ispratiti njegov povratak na teren nakon operacije.

6. Cleveland Cavaliers (4)

Cavaliersi su prošle sezone imali perioda kada su bili najbolja ofanzivna ekipa u ligi i imaju potencijal da to budu i ove sezone. Međutim, to je nemoguće ostvariti bez startnog playmakera, a Kyrie Irving se još uvijek oporavlja od povrede. Uz to, LeBron James će se truditi da sačuva što je više energije moguće za playoff, Kevin Love još ulazi u ritam.. Sve to navodi da će Clevelandu trebati vremena da sklopi sve kockice, ali Cavaliersi imaju dovoljno talenta da sastave odličan napad i u pomiješanom sastavu. Mo Williams je bolji igrač od Matthew Dellavedove i odradiće solidan posao u Irvingovom odsustvu, a ne treba očekivati da Blatt forsira napadačku koncepciju iz playoffa – usporiti tempo, izolovati LeBrona na bloku i uništavati protivnike na skoku. Sada je tu Love, koji će šutem širiti teren, a vidjećemo da li će ove sezone imati veću ofanzivnu ulogu. U svakom slučaju, ako LeBron odigra 60+ utakmica, Cavaliersi su bez problema top 6 napadačkih ekipa lige, a pitanje je da li će na slabijem Istoku morati da forsiraju svake večeri, pa se čini da je 6. mjesto realno.

5. San Antonio Spurs (7)

Znamo što da očekujemo od Spursa – savršen protok lopte, precizne kick outove za šutere i sjajne “ATO”[1] akcije. Ipak, nije sve tako jednostavno i trebaće određeno vrijeme da se sve posloži kao treba, jer su se Spursi ovog ljeta drastično reloadovali. LaMarcus Aldridge je fenomenalan igrač i ima predispozicije da se uklopi u Popov sistem, ali će vjerovatno morati da prođe određeni period adaptacije na igru Spursa. Aldridge je odličan post up i pick and pop igrač, što su vrlo korisne vještine za bilo koju ekipu, ali da bi San Antoniova mašina besprekorno funkcionisala biće potrebno da završava pick and roll akcije, da asistira na postu i da se dosta kreće bez lopte. Aldridge je odličan igrač u post up izolacijama, što će biti potrebno (posebno u playoffu), ali će jedan dio takvih posjeda morati da zamijeni za druge ofanzivne varijante na koje su Spursi navikli. Spursi imaju jednog šutera manje od kad je Marco Bellineli otišao u Kingse da Boogie Cousinsu omogući makar malo širi teren za manevar, pa će biti zanimljivo kako će Gregg Popovich prilagoditi igru s obzirom na manje šutera za tri poena, a više midrange specijalista (Aldridge i David West). San Antonio i dalje ima elitne šutere u ekipi (Patty Mills, Danny Green), samo će ove sezone teren biti malo uži u slučaju da nekoga od njih ne krene šut. Kawhi Leonard će biti sve bolji, Tim Duncan je vječno mlad, a ostaje da vidimo koliko je ostalo u Tony Parkeru. Evropsko prvenstvo nije bilo ohrabrujuće, Parker nije bio dovoljno eksplozivan, niti su ga služili njegovi karakteristični trikovi u reketu pomoću kojih je odličan finisher, ali to ne mora da znači puno. Ako Parker bude na nivou od prije dvije sezone, Spursi će ponovo biti nezaustavljiva ofanzivna mašina. U njih i Popa ne valja sumnjati, pa nam ostaje da vjerujemo u još jednu sezonu sa 50+ pobjeda.

4. Houston Rockets (12)

James Harden je sam vukao Rocketse do 11. ofanzivnog rejtinga prošle sezone, i pored toga što su Dwight Howard, Terrence Jones, Patrick Beverley propustili veliki broj utakmica regularnog dijela sezone. Situacija je sada drugačija, zdravstveno stanje je bolje pa je za očekivati i efikasnije Rocketse. Dosta će pomoći i Ty Lawson, koji je nevjerovatno brz i snalažljiv u reketu, a uz to i odličan pick igrač koji zna da pogodi trojku. Ako uspije da se sredi i fokusira na košarku, rasteretiće Hardena i poboljšati napad Houstona. Rocketsi neće odustati od svog hiperagresivnog stila igre – frenetičan tempo, šutiranje trojki i iznuđivanje faulova. Dwight će sigurno pauzirati određeni broj utakmica ove sezone, a Clint Capela je bolja zamjena od Joel Dorseya, prošlogodišnjeg rezervnog centra. Josh Smith je imao dobru rolu u Rocketsima, ali kombinacija Jones-MotiejunasDekker je mnogo bolja varijanta. Houston juri titulu ove sezone, ima odličnu ekipu i sve preduslove da postane elitna ofanzivna ekipa.

3. Golden State Warriors (2)

Šampion će ponovo imati fantastičan napad. Čini se da je Steph Curry još bolji nego prošle sezone, ostatak ekipe će uhvatiti ritam, postave sa Draymond Greenom su nevjerovatne u oba smjera, tako da je još jedna izvrsna regularna sezona na vidiku, osim u slučaju katastrofalne sreće sa povredama. Na samom vrhu ofanzivne efikasnosti odlučuju nijanse, pa su tako Warriorsi prošle sezone završili na drugom mjestu, samo 0.1 poena slabijim ofanzivnim rejtingom od Clippersa, tako da su razlike između ekipa na samom vrhu praktično zanemarljive. Ipak, mali pad je moguće očekivati. Igrački kadar je gotovo nepromijenjen, David Lee je zamijenjen Jason Thompsonom, sve ostalo je manje više isto, tako da je kontinuitet nešto što ide na ruku šampionima, ali je ekipu napustio Alvin Gentry, ključni čovjek ofanzivne genijalnosti Warriorsa prošle sezone. To se može osjetiti u efikasnosti, a ne pomaže ni činjenica da će početak sezone propustiti i Steve Kerr zbog dvostruke operacije leđa. Uz to, pitanje je da li će Warriorsi sezonu otvoriti onako dominantno kao prošle sezone, kada su bili željni uspjeha i pobjeda. Sada su šampioni, njih jure sve ostale ekipe, pa neće biti lako zadržati istu motivaciju tokom regularnog dijela sezone. Moguće je i da produktivnost napada ostane na istom nivou (preko 109 poena na 100 posjeda) a da se Golden State na ovoj listi spusti stepenicu niže nego prošle sezone, s obzirom na dvije napadačke ekipe koje slijede.

2. Oklahoma City Thunder (11)

Billy Donovan se čini kao odličan spoj sa ovakvim rosterom Oklahome. Kevin Durant je ponovo zdrav, imao je odličnu predsezonu, i to je dovoljan razlog za ozbiljan skok efikasnosti Thundera u odnosu na prošlu godinu. Uz to, Donovan forsira stil igre koji odlično odgovara ovakvoj ekipi. Oklahoma će igrati agresivno, na dosta igre u tranziciji (Russell Westbrook neće imati ništa protiv toga), pokušavaće da što prije iskoristi svaku nespremnost protivničkih odbrana tako što će se i u half court napadima brže postavljati i organizovati. Uz to, očekuje se sa Donovan svojim setovima unese kreativnost kakvu Oklahoma nije imala za vrijeme Scott Brooksa, a što im je nedostajalo kada krene doigravanje. Ipak, ono što ne treba zaboraviti je da je Oklahoma, uprkos slaboj raznovrsnosti u napadu, godinama u vrhu ofanzivne efikasnosti (čak su i prošle sezone, sa samo 27 Durantovih utakmica, bili 11.). Jednostavno, kada imate Duranta i Westbrooka u svom timu, naizmjenične izolacije, dosta 1-3 pickova i još koji set će vas dovesti do makar top 7 u ofanzivnoj efikasnosti, a sada bi Donovan mogao da donese dodatno poboljšanje. Igrački kadar je napadački odličan, Enes Kanter će uništavati protivničke rezerve[1], nekoliko snajperista je tu da raširi teren u svakom momentu što je u kombinaciji sa zdravim Ibakom koji pogađa midrange, trojke i završava akcije iz picka, ubitačna kombinacija. Teško je očekivati da ovo ne bude top 5 napadačkih ekipa sa zdravim nosiocima igre. Uostalom, i kada svaka akcija padne u vodu, ostaviti loptu KD i RW da izmisle koš nije najgora opcija na svijetu.

1. Los Angeles Clippers (1)

Clippersi su posljednje dvije sezone najbolja ofanzivna ekipa lige, i tu će ostati na kraju ove. Matt Barnes više nije tu, ali je ekipa pojačanjima dobila na dubini rostera.[1] Gotovo cijela klupa je izmijenjena, pa će možda biti potrebno vremena da se ekipa uigra, ali ne treba sumnjati u ofanzivni potencijal ove ekipe. Paul Pierce je solidna strech 4 opcija, a i kada bude igrao trojku neće remetiti flow prvoj postavi, naprotiv – služiće kao bolji floor spacer od Barnesa. Wesley Johnson u napadu služi isključivo kao trojkaš, jer njegove sposobnosti sa vođenjem lopte i napadom iz driblinga su vrlo problematične. Niko ne zna kakvu će sezonu Born Ready imati, ali se čini da ovaj trio može unaprijediti Barnesovu produkciju u napadu koja, treba naglasiti, nije bila zanemarljiva jer Barnes pogađa otvorene šuteve i odlično se kreće bez lopte. Pablo Prigioni i Josh Smith donose poboljšanje na pozicijama 1 i 4 u odnosu na prošlu sezonu, a osnova ekipe je nepromijenjena. Chris Paul, J.J. Redick, Blake Griffin i DeAndre Jordan su zajedno na terenu prošle sezone imali ofanzivni rejting od 118 poena, što je najviše od svih kombinacija 4 igrača koji su odigrali preko 500 minuta u ligi.[2] Griffin je vjerovatno najbolja passing četvorka u ligi, tako da Clippersi sa njim i Paulom imaju dva playmakera na terenu. Naravno, Paul je mozak napadačkog sistema Clippersa i pitanje je da li će ponovo odigrati 82 utakmice kao prošle sezone ali su Clippersi u stanju su da prežive i sitniju povredu Paula ili Griffina (što je bio slučaj prethodne dvije godine) a da ostanu u vrhu ofanzivne efikasnosti. U slučaju da ostanu zdravi, Clippersi imaju napadačku osnovu i širu rotaciju nego prošlih sezona da naprave ozbiljan rezultat.

[1] www.nba.com

[2] Treba sačekati Noahu. Mnogi izvještaji kažu da je zdravstveno mnogo bolje nego prošle sezone, ostaje da vidimo da li će mu to vratiti staru formu, kada je bio jedan od najbolji asistenata na svojoj poziciji i defanzivni adut.

[3] Mada treba naglasiti da je Carroll igrač koji je gotovo sve svoje šuteve za tri poena prošle sezone postigao nakon asistencije. On nije igrač koji kreira sebi, i razlika između sistema Atlante i Toronta će ovdje biti osjetna

[4] Akcije nakon timeouta

[5] Na stranu činjenica da neće nikoga zaustaviti u odbrani.

[6] Paul Pierce, Lance Stephenson, Wesley Johnson, Josh Smith, Pablo Prigioni, Luc Mbah a Moute, Cole Aldrich, Branden Dawson

[7] Da podsjetimo, Clippersi su prošle sezone bili najbolja ofanzivna ekipa sa OffRtg od 109.8 poena

Latest Posts

NE PROPUSTITE