Monty Williams nema više pravo na kiks. U rukama ima skupu momčad predvođenu Anthonyjem Davisom čiji talent ne smije biti potraćen, i zato je pred New Orleansom imperativ rezultata koji se zove playoff. Vrijeme je da Davisu pokažu da mogu biti uspješna franšiza koja će maksimizirati njegov potencijal.
Trenutni roster za NBA sezonu 2014/15:
Eric Gordon, Tyreke Evans, Jrue Holiday, Omer Ašik, Ryan Anderson, John Salmons, Luke Babbitt, Alexis Ajinca, Jimmer Fredette, Darius Miller, Jeff Whitey, Russ Smith, Patric Young, Austin Rivers,, Anthony Davis
Otišli: Anthony Morrow, Brian Roberts, Jason Smith, Al-Farouq Aminu, Greg Stiemsma
Došli: Omer Ašik, John Salmons, Jimmer Fredette, Russ Smith, Patric Young
Prošle sezone u želji da ekspresno iskoriste talent Davisa nakrcali su roster igračima koji mogu odmah pomoći. Problem je nastao na dvije razine. Prvo, unakazile su ih ozljede. Pogledajte koliko su im petorica najvažnijih igrača propustili utakmica:
Anthony Davis odigrao 67 utakmica, Tyreke Evans 72, Eric Gordon 64, Jrue Holiday 34, Ryan Anderson 22.
Ova petorka je trebala biti glavno oružje Pelikana kroz sezonu, ali budući da su ukupno propustili ukupno 151 (!) utakmicu postali su samo san trenera Montyja Williamsa. Drugi veliki problem javio se kod plaća igrača. Nisu zadržali fleksibilnost. Nakrcali su se osrednjim igračima sa skupim ugovorima – Tyreke ima 11 „milja“ još 3 godine, Jrue 10 još 3, Anderson ima 8 još 2, Eric 15 još 2, a još uvijek najboljem igraču Davisu nisu dali novi ugovor.
A kada nemaš fleksibilnost ne možeš ni manevrirati rosterom kako bi htio i ne možeš biti baš aktivan igrač na tržnici. Uspjeli su ipak ovoga ljeta dovući Omera Ašika iz Rocketsa putem tradea kao šestog ključnog igrača u rotaciji, ali klupa izgleda jako tanko, s graničnim NBA igračima koji su skupljeni s „otpada“ ili rookiejima.
Playbook
Krenimo od kraja, od klupe koja bi hipotetski govoreći (nikada na parketu ne igra svih 5 igrača s klupe, bez startera) trebala izgledati ovako: Russ Smith – Jimmer Fredette – Evans-Anderson – Alexis Ajinca. Smith je u budućnosti siguran backup play, ali ne znamo koliko odmah može pomoći kao ni vječni talent na toj poziciji Austin Rivers. Što se može izvući iz Fredettea i na kojoj poziciji? Nije dobar dribler da bi igrao playa, nije prošao ni u Bullsima s “Korver akcijama” i u obrani ga treba sakrivati. Evans je šesti igrač zbog balansa startera i klupe, kao i Anderson, a Ajinca je krakati centar koji može smetati u reketu visinom, a u napadu ovisi o otvorenim šutevima s poludistance. Od još nekih bitnijih karika tu je Darius Miller na krilu, Luke Babbitt kao stretch four i Jeff Whitey, bijeli centar, radnik pod obručem. S Evansom i Andersonom ova postava bi mogla biti solidna, ali kako će išta obraniti to ne znamo i tu će Williams morati osmisliti pametne rotacije s Ašikom i Davisom da pomognu klupi kad je na parketu. Pelikani su ovoga ljeta izgubili dva bitna igrača s klupe, Briana Robertsa, pouzdanog backup playa i Anthonyja Morrowa koji je imao dobre šuterske periode i na konto toga dobio ugovor s Thunderom. Velika je odgovornost na Fredetteu i Smithu da nadoknade njegov učinak.
Evansa smo stavili na klupu zbog balansa, jer netko tko zna s loptom mora pomoći drugoj postavi, a Evans ako još uvijek nešto zna onda zna driblati, još uvijek je vrlo vrlo dobar slasher i najbolji kada ima loptu u rukama. Kao startnog small forwarda predviđamo Johna Salmonsa koji se po stare dane pretvorio u beživotno tijelo, ali Pelikani boljega nemaju. Tyreke tako postaje šesti igrač i upada nakon 5 min igre na parket s Holidayom, Gordonom, Davisom i Ašikom i ovo je potencijalno vrlo zanimljiva postava. Pouzdan play koji može zabiti i kreirati, spot up Gordon, Davis na laktu ili pick and pop opasnost, a s Ašikom vrtiš visoki pick and roll kako je to radio James Harden u Rocketsima, dok Evans igra kao sekundarni playmaker i penetrator kojemu baciš loptu ako sve stane. Obrana ne pati jer imaš jednog od boljih kombinacija u ligi u reketu s Davis-Ašik tandemom, Evans se donekle može hrvati sa swingmanima, a Holiday je vrlo dobar defenzivni play. Ali nekoliko problema ipak imaš.
Prvi je trener koji će, ako je suditi po zadnjoj sezoni, opet forsirati iskakanja visokih igrača nakon picka što zahtjeva jako puno rotacija u obrani a nisam siguran da to trojac u pozadini može sve pokriti i pravilno se rotirati što je jedna od kompleksnijih stvari u obrani i zahtjeva uigranost i automatizam, ali to je i vrlo riskantna obrana koja ostavlja reket prazan. Davis je pohvalio na pripremama američke reprezentacije Thibodeauovu obranu picka u kojoj visoki igrač ostaje u zoni, upravo suprotno od onoga što Williams traži od svojih centara. Williams osim toga i dalje traži identitet u obrani, prije dvije godine je recimo forsirao zonsku obranu pa su primali kišu trica. Drugo, Ašik je tu igrač manje u napadu osuđen na napadačke skokove i kupljenje odbijanaca, i on automatski dovlači jednog čovjeka za sobom kada god ti poželiš napasti obruč. Ako Evans napada Ašikov čovjek je u blizini jer je i Omer tu, ako Davis napada driblingom opet je tu Omerov čovjek da pazi u pozadini. Treće, i Evans, i Gordon i Holiday su dobre napadačke opcije ali i igrači koji stagniraju ili su u regresu, ili su skloni ozljedama. Pelikani imaju dvojicu koji se vraćaju nakon teških ozljeda, Holidaya i Andersona i pitanje je koliko će im trebati da vrate formu, dok Evans godinama stagnira kao igrač, a Gordon će sigurno opet propustiti 20-ak utakmica.
Spomenuti problem zvani “Ašik – igrač manje u napadu” može se riješiti većom minutažom Ryana Andersona, „tate“ svih stretch četvorki, ali u tom slučaju, bez Ašika, obrana bye-bye. Koliko se manjak velikog tijela i visine u reketu u obrani može maskirati efikasnim napadom ostaje vidjeti. Anderson donekle dakle rješava Ašikov problem, sada na parketu imaš bolji spacing i svi lakše žive: Holiday sa slash and kick igrom, Evans kao penetrator, Davis može igrati 1 na 1.
Ako ništa drugo, Ašik će sigurno popraviti obranu kada je na parketu. Čovjek je prije 2 sezone praktički sam držao obranu Houstona s obrambenim rupama oko njega, i ako obrana s Davisom i Ašikom ne bude među 15 u ligi, odmah nakon 10 utakmica, onda Williamsu treba momentalno uručiti otkaz. U napadu imaju dovoljno opcija, pitanja su samo oko ozljeda i povratka u formu pojedinih igrača. A ako napad na halfcourt stane i začepi se, ova momčad je atletski vrlo dobra za trku i igranje u visokom tempu.
Najveća prednost ove momčadi je Anthony Davis i on bi se mogao preporoditi ove sezone kada se neće morati previše raubati na centarskoj poziciji radeći sve prljave poslove. Dečko koji može sve: držati zadnju liniju obrane, igrati u napadu kao roll ili pop opcija, izvrstan skakač i bloker, istrčava tranziciju bolje do bekova. Puno toga je an njegovim leđima i ako Pelikani misle ostati konkurentni za playoff moraju od njega izvući skoro pa MVP razinu. Drugi plus ove momčadi je napadačka raznolikost – Holiday pick and roll i penetracija, Gordon spot up šuter s kreatorskim genom kojeg su zasjenile ozljede, Evans slasher i sekundarni play, Anderson stretch četvorka, Davis čovjek za sve što treba.
Problema svejedno ima, a prvi je trener. Monty Williams ne ulijeva povjerenje iako je Popovichev čovjek i učenik. Gledao sam ih malo u predsezoni i nije mi se svidjelo što je Davis često zadužen za obavljanje prljavih poslova u napadu umjesto da je centralna točka oko kojega se sve vrti, igraju jako jako sporo a imaju igrače za brži tempo, miksa s obranama i nikako da pogodi pravu itd. Drugi minus je klupa. Imati samo 6 pouzdanih igrača u rotaciji je ipak premalo, i mogu se samo nadati da će netko od ovih „Pokemona“ poput Fredettea, Millera ili Ajince donijeti nešto s klupe.
Prognoza: ne vidimo ih kao playoff momčad jer imaju jako puno upitnika nad svojim glavama i jednostavno nemaju širinu i dubinu na rosteru za izdržati ubitačni tempo utakmica, na Zapadu.
Naš autor Toni Lazarušić ima i svoj blog koji možete čitati ovdje.