Nakon što su se sa stilom prošle sezone vratili na pobjedničke staze Blazersi tu ne misle stati. Napunjeni optimizmom vjeruju da mogu izazvati na dvoboj najbolje ekipe Zapadne konferencije, a evo što mi mislimo o njihovim šansama da u tome i uspiju.
Trenutni roster za sezonu 2014/15:
Damain Lillard, Steve Blake, Wesley Matthews, C.J. McCollum, Allen Crabbe, Will Barton, Nicolas Batum, Dorrell Wright, LaMarcus Aldridge, Victor Claver, Thomas Robinson, Robin Lopez, Chris Kaman, Meyers Leonard, Joel Freeland.
Otišli: Mo Williams, Earl Watson
Došli: Steve Blake, Chris Kaman
Pred kraj sezone prije dvije godine Blazersi su na jako čudan način izgubili playoff utrku. Izgubili su posljednjih 13 utakmica u nizu i tako ostali bez cilja kojeg su jurili cijelu sezonu, a trener Terry Stotts je prvu sezonu u Portlandu zaključio omjerom 32-50, užasnom obranom i tek prosječnim napadom što je bila kap koja je prelila čašu u slučaju LaMarcusa Aldridgea koji je sve glasnije počeo negodovati i dovoditi u pitanje svoju budućnost u Trail Blazersima. Zadnja sezona bila je čista suprotnost. Portland je lakoćom ušao u doigravanje s omjerom 52-30, drugim najboljim napadom u ligi i prosječnom obranom.
Što se dogodilo? Lažnog centra J.J. Hicksona zamijenili su pravim – Robinom Lopezom, Damian Lillard je bio godinu dana stariji i napadački još ubojitiji, baš kao i Nicolas Batum i što je najvažnije možda napomenuti kada su Blazersi u pitanju – bili su zdravi. Udarna petorka Lillard, Wesley Matthews, Batum, Aldridge, Lopez propustila je samo 13 utakmica, i to je svih 13 utakmica propustio Aldridge, četvorka je odigrala sve 82 utakmice. Uz zdravlje i iskustvo zajedničkog igranja nadovezala se i odlična forma, poglavito ona šuterska. Osim najboljeg napada u ligi nakon Clippersa, Portland je bio četvrta momčad po broju ubačenih trica, treća najbolja momčad što se skoka u napadu tiče, deveta momčad po broju dodavanja, sedmi po postotku šuta za tricu.
U playoffu su s 4:2 u prvoj rundi porazili Rocketse u jednoj od uzbudljivijih serija prošle sezone, i to spektakularnom tricom za pobjedu Lillarda u šestoj utakmici. U polufinalu konferencije ispali su od Spursa koji su ih lakoćom secirali i ogolili njihove obrambene probleme (obrana pick and rolla koja je pokazala nedostatke, u Portlandovom slučaju, u nepokretljivosti visokih igrača i potpunom nesnalaženju Damiana Lillarda u obrani te napadačke akcije) i nedostatak dubine na rosteru, odnosno nedostatak opcija na klupi.
Ljeto su dočekali s idejom da upravo riješe taj problem ali upitno je koliko su uspjeli. Napustio ih je praktički šesti igrač, Mo Williams, a njega će zamijeniti igrač s gotovo istim karakteristikama Steve Blake, a ovo „s istim karakteristikama“ i nije neka utjeha jer ni jedan ni drugi nisu igrači koji rade veliku razliku na parketu i uglavnom služe kao „lešinari“ na perimetru s minimumom napadačke kreacije za druge. Potpisan je i Chris Kaman, koji je dobio iznenađujuće visok ugovor od 4,8 milijuna dolara (Kamanov agent Rob Pelinka je jedan od utjecajnijih agenata u ligi pa se i ne trebamo čuditi iznosu) iako se radi o sada jedva pokretnom veteranu koji se u zadnje vrijeme više voli baviti reality showovima nego košarkom, i koji će u Portlandu obavljati rolu dežurnog potrošača lopti kada glavna postava bude na odmoru, što također nije utjeha za navijače franšize iz Oregona. Važno je da su koru ekipe Blazersi ipak zadržali i što imaju pozitivni momentum iz prošle sezone.
Rotacija i playbook
Četiri triple-threat opcije u startnoj petorci glavni su razlog zašto su Blazersi prošle sezone imali tako učinkovit napad. Lillard, Matthews, Batum, Aldridge, svaki od četvorice može protivničku obranu kazniti šutom, dodavanjem ili napadanjem obruča, još kada od svakog do njih dobiješ idealno zdravstveno stanje i formu koja se poklopila kod sve četvorice jasno je zašto je Portland bio napadačka sila lani.
Terry Stotts bio je 12 godina pomoćnik Georgeu Karlu, NBA treneru poznatom po svojoj napadačkoj filozofiji igre, a zanat je dodatno usavršavao kod Ricka Carlislea u Dallasu, još jednom napadačkom guruu od trenera, i u Teksasu je Stotts bio član šampionske generacije Mavsa iz 2011. godine. S takvim znanjima o slaganju napadačkih setova i s kadrom koji je imao Stotts nije mogao pogriješiti i organizirao je raznovrstan napad koji je u sebi imao tri bitne postavke. Prva i osnovna bilo je korištenje LaMarcusa Aldridgea na laktu reketa odakle je on najubojitiji, dakle u šutu s poludistance koju u karijeri šutira s 42% uspjeha. Aldridge je elitna četvorka u NBA ligi, što je lani dokazao s 23 poena prosječno i vrlo neugodan za čuvanje jer je visok 211 cm i težak 110 kilograma pa te može napadati šutom (ima sjajan repertoar fadeaway šuteva i šuteva preko ramena) ili protivnike uništi snagom ispod obruča. Zanimljivo je da usprkos 23 poena prosječno od lani nije bio pretjerano efikasan u potrošnji prve napadačke opcije. Trošio je 30% napada Blazersa dok je bio na parketu, a imao je ispodprosječne postotke, a najviše zahvaljujući velikom broju šuteva koje uzima preko ruke. Međutim, tih nekoliko postotaka nije previše smetalo Blazersima zato što je Aldridgeova igra s poludistance otvarala druge dvije postavke u napadu: Lillardovu pick and roll igru i Batumovu igru s loptom.
Damian Lillard je još od sveučilišnih dana poznat kao vrhunski razigravač i kreator iz pick and rolla. Već spomenuta Aldridgeova poludistanca otvarala je prostor pick igri Lillarda s Lopezom nakon čega bi Lillard hranio svog centra zicerima, sam napadao obruč, ili šutirao s poludistance. Pomaganje i rotiranje protivničkih obrana u tom slučaju bilo je rizično zato što je na u korneru čekao Matthews na trici, Batum igrao off-ball igru prema obruču ili čekao u drugom korneru, a Aldridge bio usidren na lijevoj poludistanci. Lillard se također okoristio takvom igrom s 20,7 poena prosječno, 5,6 asistencija i šutom za tricu 39%.
Treća postavka ticala se preuzimanjem lopte od strane Batuma koji se pretvarao u sekundarnog playmakera, i on je iz igre s loptom u rukama forsirao drive and kick igru tražeći povratnim loptama ubojice s perimetra Lillarda i Matthewsa, Aldridgea na dugoj dvici ili je sam završavao napade oko obruča. Batum je tako rasteretio kreacije napada Lillarda koji se mogao posvetiti svojoj specijalnosti – zabijanju trica. Francuz je sezonu završio u sjajnom all round učinku od 13 poena, 7,5 skokova i 5,1 dodavanja.
Specijaliziranu rolu imali su i Matthews i Lopez. Prvi kao elitna catch and shoot opcija koji je tricu pogađao s 39,3% uspjeha i ukupno je ubacivao 16 poena prosječno. Lopez se orijentirao na poene oko obruča iz odbijanaca nakon skoka u napadu, pospremanje zicera koje bi mu namještali Batum i Lillard i tek poneki šut s poludistance.
Napadački i dalje imaju prostora za napredovati, ako je to moguće s obzirom na lanjsku vrlo plodnu ofenzivnu godinu. Aldridge može ipak malo bolje selektirati šut i podijeliti par postotaka potrošnje napada s Lillardom koji je bio na granici potrošnje druge i treće napadačke opcije, i s Batumom koji sebi može kreirati šut penetracijom ili iz driblinga. Zdravlje startera će opet igrati veliku ulogu u njihovom napadačkom učinku baš kao i Lillardov napredak u slasherskoj igri i napadanju obruča što mu je slabiji segment u napadu.
Obrambeno je ova momčad bila malo ispod ligaškog prosjeka, po obrambenom rejtingu (broj primljenih poena na 100 posjeda) imali su 17. obranu lige i dopuštali 107,4 poena na 100 posjeda (prosjek je na 106,7). Obrana bi morala biti bolja definitivno. Lillarda će se uvijek morati skrivati vrlo vjerojatno iako bi morao postati bolji barem timski obrambeni igrač, ali u paru Matthews-Batum imaš praktički idealan par bočnih stopera koji na perimetru mogu ugušiti bilo koji tandem protivničkih swingmana, ako što ih možeš baciti i na protivničke najbolje driblere odnosno playmakere. Upravo zahvaljujući ovom dvojcu Portland je lani protivnicima dopuštao samo 35,5% za tricu, što je bila 11. najbolja obrana perimetra. Obrana pick and rolla će zbog spomenutih minusa u nedostatku atleticizma visokih igrača i razumijevanja obrambenih shema Lillarda ostati problem, kao i zaštita obruča jer Aldridge godinama izbjegava obavljati prljavi posao, a Lopez je sjajan energy guy i fajter ali ne i elitni defenzivni centar zbog nedostatka atleticizma.
Klupa Portlanda vrlo vjerojatno neće ni ove godine briljirati i to je potencijalni problem u slučaju ozljede nekoga iz startne petorke. Nekoliko zanimljivih igrača tu ipak ima i oni bi uz kombinaciju postava sa starterima koji bi uključivali Batuma, Lillarda ili Aldridgea mogli dobro funkcionirati. Blake će donijeti dodatnu spot up opasnost, Kaman produkciju visokog igrača ali nužno mu je limitirati volumen lopti koji će trošiti. Vidjet ćemo koliko Trail Blazersi mogu izvući iz C.J. McColluma, tipičnog gunnera s klupe kakav im treba u rotaciji da drži napad drugih postava iznad vode, u njemu bi možda mogli pronaći šestog igrača. Tu su još od lani Dorrell Wright, nekada jedan od najboljih šutera za tri u ligi koji je malo manje uspješan zadnjih godina, i Thomas Robinson krilni centar, specijalist za obrambene poslove koji na parket donosi ludu energiju. Ako od igrača s klupe poput Willa Bartona, Meyersa Leonarda, Victora Clavera, i ostalih, Stotts izvuče nešto bit će to bonus.
Prognoza: playoff ekipa