Najava drafta: Šuteri

Nastavljamo s prezentacijom igrača. Danas je na redu najdeficitarnija pozicija u NBA ligi, šuteri. Prošlogodišnji draft je iznjedrio nekoliko kvalitetnih igrača na ovoj poziciji, a kao najbolji se istaknuo šuter Washington Wizardsa, Bradley Beal.

Niti ove godine se ne nazire neko velike ime ili igrač koji će garantirati 20 i više poena po utakmici na poziciji šutera, većinom će to biti specijalci za određene segmente igre.

1. Victor Oladipo (Indiana) – 28,4 minute, 13,6 poena (5,1 – 8,4 ili 59,9% ukupan šut, 0,8 – 1,9 ili 44% za tri, 2,7 – 3,6 ili 74,6% s linije slobodnih bacanja), 6,3 skoka, 2 asistencije, 2,2 ukradene lopte i 2,3 izgubljene lopte

Najbolji obrambeni igrač na ovogodišnjem draftu, fenomenalan skakač za svoju poziciju i jedan od najboljih kradljivaca lopti na sveučilištu uz Michaela Cartera–Williamsa (po statistici koja se računa za prosječnih 40 minuta provedenih na terenu). Njegov presing na loptu, mogućnost uspješnog čuvanja igrača na poziciji od 1 do 3 čini ga izuzetnim potencijalom za NBA ekipe, te će ga svi treneri obožavati zbog obrambene raznovrsnosti i nevjerojatnom voljom za rad (primjer, postotak slobodnih bacanja je podigao sa 61% na 75%, te tricu s 30% na 44%).

Posjeduje odlične fizičke predispozicije, visina 193 cm, težina 97 kg i raspon ruku od 206 cm, žilav igrač koji nemilosrdno maltretira svoje protivnike po cijelom terenu, ne postoji nemoguće situacije za njega, te uvijek daje 100% zbog manjka talenta. Napad mu se većinom svodi na poene iz tranzicije (čak 28% poena), te skupljanje otpadaka (popularno smetlarenje) i cutova, te čak 2/3 njegovih šuteva dolazi iz reketa koje realizira s izuzetnim postotkom od čak 71%. Ove sezone ¾ šuteva koje je uzeo su iz catch and shoot akcija ili otvorenih prilika koje su mu pripremili suigrači.

Na NBA razini imat će velikih problema sa zabijanjem poena zbog skok šuta koji je poprilično klimav i kreacije šuta koja je iznimno loša jer kao što vidimo ni na sveučilišnoj razini nije imao veliku odgovornost u napadu. Također, na NBA razini je trica nešto udaljenije, a njegova mehanika šuta i rotacija lopte prilikom šuta nije na zadovoljavajućoj razini. Kontrola lopte mu je na zabrinjavajućoj razini, a mora poraditi na promjeni i kontroli brzine jer uvijek ide 100% što dovodi do zabijanja u reket i nepotrebnog gubljenja lopti (košarkaški IQ mu je nizak), te svaki njegov četvrti posjed rezultira izgubljenom loptom. Imaj jedan upitnik u obrambenom dijelu, a taj je, previše napravljenih prekršaja (u prosjeku 2,5 po utakmici) što dovodi do situacije da je u prosjeku igrao manje od 30 minuta.

NBA usporedba: Avery Bradley/Tony Allen/Andre Iguodala

2. Ben McLemore (Kansas) – 32,2 minute, 15,9 poena (5,4 – 10,9 ili 49,5% ukupan šut, 2 – 4,7 ili 42% za tri i 3,2 – 3,7 ili 87% s linije slobodnih bacanja), 5,2 skoka, 2 asistencije, 1 ukradena lopta i 2 izgubljene lopte

Najbolji šuter svoje generacije kombiniran s odličnim atletskim sposobnostima i prototip je modernog šutera. Ima prekrasnu mehaniku šuta i mogućnost konstantnog zabijanja trica. On je još jedan igrač kojeg će treneri obožavati trenirati jer igra timsku košarku, nesebičan je i posjeduje solidnu vještinu za asistenciju, te ima odlične predispozicije od visine 196 cm, raspon ruku od 203 cm i rada nogu za postati jako dobar obrambeni igrač.

Također, svoje obrambene igrače terorizira odličnim čitanjem igre i fenomenalnim ulazom za cutove i ally oop akcije. Osim šuta i odličnog korištenja blokova u stilu Raya Allena, odličan je u tranzicijskoj košarci iz kojih zabija na sve načine, bilo trica ili ulaz, a ima odličan prvi korak na kojemu treba još poraditi.

Najveći problem mu je kreacija šuta iz driblinga u izolacijskim akcijama, a ima lošu kontrolu lopte, posebno lijevom rukom, te zbog mladosti još nije naučio kontrolirati svoju brzinu. Osim kreacije šuta, veliki problem mu je završavanje akcija oko obruča na postavljenim napadima i mali broj slobodnih bacanja, što se može pripisati težini od samo 86 kg, te mora dobiti na mišićnoj masi zbog obrambenog dijela igre za koji ima odličan potencijal. Također, na sveučilištu Kansas je jako malo sudjelovao u pick and roll i izolacijskim akcijama koje su temelje igre jednog šutera u NBA ligi.

NBA usporedba: Danny Green/Jason Richardson/Ray Allen

3. Kentavius Caldwell–Pope (Georgia) – 33,9 minuta, 18,5 poena (5,8 – 13,4 ili 43,3% ukupan šut, 2.6 – 7 ili 37,3% za tri i 4,2 – 5,3 ili 79,9% s linije slobodnih bacanja), 7,1 skok, 1,8 asistencija, 2 ukradene lopte i 2 izgubljene lopte

Kentavius je igrač koji je bio prva, druga i treća opcija u svom timu. Gotovo se svaki napad vrtio preko njega, imao je u prosjeku kombinirano 5 pick and roll i izolacijskih akcija što je duplo više u odnosu na prethodni dvojac, McLemore i Oladipo.

Najjače oružje mu je odličan skok šut kojeg koristi svaku treću akciju kada igra na postavljeni napad, te je drugi po prosjeku poena s 1,118 iz skok šuta. Posjeduje jako dobre fizičke predispozicije s visinom od 196 cm, težinom od 93 kg i rasponom ruku od 203 cm, te odličnu maksimalnu brzinu koja ga je odlično služila u tranzicijskom dijelu iz kojeg je ostvarivao petinu svojih slobodnih bacanja, a prosječno je na liniju izlazio nešto više od pet puta.

Također, već spomenute pnr akcije su mu bile najčešće korištene, a posebno je bio dobar na ulazu s desne strane picka iz kojih je prosječno zabijao 1,27 poena po posjedu. U NBA ligi će se trebati prilagoditi jer u njoj ima igrača koji mu mogu atletski parirati što nije bio slučaj, ali će svaki kvalitetni trener pronaći način da koristi Popea jer može može biti pouzdana catch and shoot opcija jer ima jako brz izbačaj.

Kao što smo spomenuli, fizičke predispozicije daju nadu da se može razviti u odličnog obrambenog igrača i jedan je od najboljih skakača na svojoj poziciji na sveučilišnoj razini jer hvata skoro 20% promašenih šuteva, a nije od onih igrača koji bježe od kontakta, te se voli potući za svaku poziciju u obrani.

Nedostatci su mu jako loše završavanje oko obruča iz tranzicije s realizacijom od 53,7%, te mu realizacija šuta iz tranzicije nije na zadovoljavajućoj razini. Previše se oslanja na šut za tri poena jer mu čak 52% šuteva dolazi iza te linije. Kao i većina igrača sa sveučilišta mora poraditi na mišićnoj masi i eksplozivnosti prilikom ulaza, a nije poznat ni kao dobar dodavač i kreator za ostale suigrače jer u prosjeku bilježi više izgubljenih lopti nego asistencija. Obrambeno se voli kockati, te mu je draže napraviti ukradenu loptu nego odigrati pristojnu obranu na svom igraču, ovaj segment možemo pripisati mladosti i to se uz pravog trenera može vrlo lako ispraviti.

NBA usporedba: Courtney Lee/Richard Hamilton

4. Shabazz Muhammad (UCLA) – 30,8 minuta, 17,9 poena (6,3 – 14,3 ili 44,3% ukupan šut, 1,3 – 3,3 ili 37,7% za tri, 4 – 5,6 ili 71% s linije slobodnih bacanja), 5,2 skoka, 0,8 asistencija, 0,7 ukradenih lopti i 1,6 izgubljena lopta

Strašna atleta koja može pokriti obje bočne pozicije (mi smo se odlučili staviti ga na poziciju šutera jer je visok 198 cm, premda ga većina svrstava na poziciju niskog krila zbog nevjerojatnog raspona ruku od 211 cm), igrač koji je prošao kalvariju od potencijalnog prvog izbora drafta do trenutnog stanja koje govori da će biti biran izvan top 10 sveučilišnih igrača iz ove sezone.

Prirodni je scorer i killer koji se rijetko viđa, odlično koristi blokove za realiziranje catch and shoot akcija, ima prekrasnu mehaniku šuta i jako dobro koristi svojih 100 kg u post up akcijama iz kojih može terorizirati niže šutere, te vrlo lako dolazi na liniju slobodnih bacanja. Obožava clutch situacije i u tim trenucima uvijek želi imati loptu u rukama, a ima i nos za napadački skok jer u prosjeku hvata 2,7 lopti pod protivničkim obručima. S obzirom na njegovu visinu i raspon ruku ima potencijal za biti jedan od boljih obrambenih igrača.

Njegovi problemi su da ekipi može koristiti jedino kao važna napadačka opcija, ima probleme u kreiranju šuta iz driblinga i loše koristi svoju desnu ruku zbog koje mu pada efikasnost i mogućnost manevriranja u napadu, te kontrolu loptu mora poboljšati. Kao i svaki strijelac, mora popraviti selekciju šuta koja nas u nekim trenucima podsjeća da gledamo J.R. Smitha. Obranu ne voli igrati i mora poraditi na radu nogu, često djeluje nezainteresirano za taj segment, a treneri se žale na njegov govor tijela koji često govori da ga baš briga za košarku. Nije čuo za riječ asistencija, te često ulazi u bezizlazne situacije koje dovode do izgubljenih lopti.

Jednu stvar se kod njega rijetko ističe koja je možda uzrok njegovih problema, naime, sa 6 godina mu je dijagnosticiran Touretteov sindrom.

NBA usporedba: Corey Maggette/Nick Young/Carmelo Anthony

5. Jamaal Franklin (San Diego State) – 33,2 minute, 16,6 poena (5 – 12,3 ili 40,4% ukupan šut, 1,3 – 4,6 ili 28% za tri, 5,4 – 6,8 ili 79% s linije slobodnih bacanja), 9,4 skoka, 3,3 asistencije, 1,6 ukradena lopta i 3,4 izgubljenih lopti

Još jedna fenomenalna atleta na poziciji šutera koja bez problema dolazi na liniju slobodnih bacanja, te je u tom segmentu drugi na sveučilišnoj razini s 18,5%. Najveća snaga mu je raznovrsna igra, odlično razumijevanje igre (donosi odlične odluke u ključnim momentima utakmice) u situaciji kada igra bez lopte, odlično koristi nepažnju svog obrambenog igrača za cutove, ally oop akcije i jedan je od najboljih skakača na svojoj poziciji.

Na drugom kraju terena, onom obrambenom, pokazuje veliku energiju, borbenost, raznovrsnost u čuvanju svih igrača na vanjskim pozicijama jer ima raspon ruku od 204 cm koji je koristio jako dobru u presijecanju linija dodavanja (mora se posvetiti teretani i popraviti kilažu jer je trenutno na 87 kg, a visok je 196 cm da bi mogao čuvati igrače tipa Paul George, Kevin Durant ili Carmelo Anthony).

Veliki problem Franklina je što nitko ne zna kako će se njegova igra prenijeti na NBA razinu jer se bazira na snagu. Šut mu je izrazito loš, a u izolacijskim akcijama se previše oslanja na šuteve s poludistance i iza linije za tri poena koje realizira ispodprosječno, te spot up akcije također rješava s tek 30%-tnom efikasnošću. Uglavnom, napadačka igra mu je katastrofalna, dok u obrambenom dijelu bi trebao kao što smo i prije napomenuli, na mišićnoj masi.

NBA usporedba: Marquis Daniels/Jeff Green/Kawhi Leonard

Neki igrači koji bi mogli biti iznenađenje pred kraj prve runde i u drugoj rundi draft.

Archie Goodwin (Kentucky) – 18. godina, 31,8 minuta, 14,1 poena (4,8 – 10,8 ili 44% ukupan šut, 0,5 – 1,9 ili 26,6% za tri, 4,1 – 6,4 ili 63,7% s linije slobodnih bacanja), 4,6 skoka, 2,7 asistencija, 1,1 ukradena lopta i 3,1 izgubljena lopta

Jedan od najmlađih igrača na draftu, odlične atletske predispozicje, igrač koji kod odličnog trenera i uz kvalitetan rad bi kroz nekoliko sezona mogao biti prava senzacija u ligi.

Tim Hadaway Jr. (Michigan) – 21. godina, 34,9 minuta, 14,2 poena (5,2 – 12,2 ili 42,9% ukupan šut, 1,8 – 5,1 ili 35,8% za tri, 2 – 2,8 ili 69,5% s linije slobodnih bacanja), 4,5 skoka, 2,4 asistencije, 0,7 ukradenih lopti i 2 izgubljene lopte

Inteligentan igrač, jako dobar šuter i scorer koji mora poraditi na konzistentnsti, te igrač od kojeg se može napraviti ubojiti napadač.

Seth Curry (Duke) – 22. godine, 32,3 minute, 17,5 poena (5,6 – 12,1 ili 46,5% ukupan šut, 2,7 – 6,2 ili 43,8& za tri, 3,5 – 4,3 ili 81% s linije slobodnih bacanja), 2,5 skoka, 1,5 asistencija, 0,9 ukradenih lopti i 1,2 izgubljena lopta

Iz porodice Curry koja nam je dala dva vrhunska igrača i strijelca, stariji brat, Stephen Curry obara rekorde Raya Allena u NBA ligi. Najefikasniji scorer na pozciji šutera s prosjekom od 1,142 poena po posjedu, rijetko gubi loptu, a čak osam šuteva uzima s poludistance koje realizira s 44,6% što ga svrstava na drugo mjesto. Njegov problem je visina od 188 cm, težina od 81 kg i raspon ruku od 191 cm, te kao takav nije u stanju igrati pozciju šutera na NBA razini, a za razigravača nema te spsobnosti kao stariji brat Stephen.