Najbolje ekipe bez naslova: Seattle SuperSonics

POWER SLAM, TOMAHAWK JAM, YEAH BABY, IN THE LISTERS FACE…

Key Arena u ekstazi a Shawn Kemp se naslađuje Altonu Listeru u facu. Divota. Jedno od najpoznatijih zakucavanja „The Rainmana“ u povijesti NBA lige, jedno od najzabavnijih što je karakteriziralo ovu momčad kroz jedno cijelo desetljeće.

Seattle SuperSonics, sezona 1995./96., Gary Payton jedan od najboljih obrambenih igrača lige, Shawn Kemp je zabavljao sve NBA navijače svojim ludim zakucavanjima. Seattle ovaj put izgleda zrelo. Već je prošlo 17 godina otkad su navijači u Key Areni osjetili slast igranja NBA finala u njihovom gradu. Seattle je momčad koja je dominirala 90-ih, ali nekad i ne morate imati momčad koja je najbolja na papiru kako bi osvojili naslov. Puno stvari je važno koje možda i nisu vezane za samu igru. Psihička priprema, povezanost tj. kemija među igračima a to je ono s čim je George Karl imao problema. 1990. na draftu kao 17. izbor SuperSonicsi su izabrali Shawna Kempa. Mladića koji nije igrao na koledžu zbog toga što nije imao dovoljno bodova na završnim ispitima u srednjoj školi. Kemp se mučio u prvoj sezoni, jer je bio najmlađi ali je imao želju učiti od starijih suigrača kao što su Ricky Pierce i Nate McMillan. Nisu ušli u doigravanje pa je tako Seattle imao i drugi izbor prve runde na draftu 1991. Izabrali su Garyja Paytona. Za razliku od Kempa koji je bio povučeniji i koji je samo htio raditi, Payton je bio malo drugačiji. Volio je pričati i izazivati druge igrače na terenu. Tako je i u rookie sezoni odmah počeo s velikim Michaelom Jordanom. Tijekom predsezone u rookie sezoni, Payton je govorio razne stvari Jordanu koji je bio na klupi, Payton je samo pričao i pričao a ovaj je sjedio na klupi. No, kada je došla sezona i njihov pravi susret, Jordan je bio nemilosrdan. Prije podbacivanja prišao je Paytonu i rekao: „mladiću, zapamti da nisam zaboravio što si uradio u predsezoni“, i zabio mu je 35 koševa… Mladom Paytonu sve je to bilo iskustvo a njegov trash talk nikad nije stao.

Uz Paytona i Kempa Seattle je počeo graditi ekipu koja se mogla boriti s najjačima. Trebalo je nekoliko sezona da se momčad uigra, da Kemp i Payton sazru, a onda je zabava mogla početi. 1993-94 ligu je napustio Michael Jordan, savršena šansa. Najbolji omjer lige, 63-19.

U doigravanju su ispali od Denver Nuggetsa u prvoj rundi. Imali su vodstvo 2-0 i svi su mislili da je priča već gotova. Na površinu su počeli izlaziti problemi između veterana i mlađe generacije, Rickyja Piercea i Garyja Paytona oko broja šuteva, sve je to kulminiralo u tome da su Nuggetsi uspjeli pobijediti tri utakmice zaredom i proći dalje. Bili su nositelji i ispali su od osme momčadi što se dogodilo prvi put u NBA povijesti. Iduću sezonu ista priča, najbolji omjer na zapadu ali ovaj put ispadaju od Los Angeles Lakersa. Dvije savršene prilike neiskorištene, nije bilo Michael Jordana koji bi im možda pokvario planove u finalu, ali George Karl nije imao rješenja u doigravanju. Posao mu je ovisio o niti, imao je fantastičnu momčad, jedna od najboljih obrambenih u ligi. Poslije već spomenutog dvojca Kemp i Payton, protivnike su mučili pomalo zaboravljeni Nijemac Detlef Schrempf koji je nakon početnih nekoliko sezona mučenja u Dallasu pronašao svoju igru u Indiani Pacersima, a zatim u SuperSonicsima. A tu je i Hersey Hawkins koji je u svojih prvih deset godina karijere propustio samo sedam utakmica. Fantastični šuter došao je te 95.-96. sezone u Seattle kako bi im pomogao da dođu do željenog cilja. Imali su i Sama Perkinsa, koji bi se savršeno uklopio u današnji sustav igre kao krilni centar koji šutira trice. Nije bio sam, takav je bio i Frank Brickowski koji nije bio starter ali davao je doprinos s klupe. Bio je puno poznatiji sa svojim sukobima s Dennisom Rodmanom ali nešto više o tome kasnije.

Odlična obrana i napokon popravljena kemija u momčadi vodili su ih do omjera 64-18. Gary Payton je osvojio nagradu za najboljeg obrambenog igrača lige. Imao je u prosjeku 19,3 koša, 7,5 dodavanja, 4,2 skoka, 2,9 ukradenih. Shawn Kemp je pravio double double brojke, 19,6 koševa i 11, 4 skoka. U ovoj sezoni statistički SuperSonicsi su imali drugu najbolju obranu i osmi najbolji napad. Igrali su brzo te su naravno koristile šuterske sposobnosti svojih igrača kako bi što više raširili teren.

Prva prepreka u doigravanju su im bili Sacramento Kingsi.

Prvu utakmicu ove serije SuperSonicsi su lagao pobijedili rezultatom 97:85. U prvoj četvrtini napravili su prednost 24:13 i nisu je ispuštali do kraja utakmice. Meni kao mladom ljubitelju NBA košarke bilo je jako zanimljivo gledati velikog Garyja Paytona u akciji. Većinom je koristio igru leđima kako bi zabijao koševe, a obrana je jedna posebna priča. Igrali su jako brzo, mogli smo vidjeti puno kontra napada, pogotovo s vođom Paytonom koji je imao četiri ukradene i dvije blokade. Uz to je i upisao 29 koševa, podijelio devet dodavanja i šest skokova. Nisu imali Shawna Kempa ali nije bilo problema. Detlef Schrempf sjajni šuter je bio najbolji poslije Paytona s 22 koša. Mitch Richmond kod Kingsa je imao 18 koševa, ali je imao očajnu šutersku večer. SuperSonicsi su dopustili samo da zabije četiri šuta od 13 pokušaja. Obrana je bila jako pokretna, pogotovo je bilo zanimljivo bilo gledati kako se tada igrala obrana jer zonska obrana nije bila dopuštena.

Očekivalo se kako će Seattle lagano doći i do druge pobjede, pogotovo jer se Kemp vratio. No, Sacramento je uspio šokirao domaćine, a publika se pribojavala kako bi opet moglo doći do novog ispadanja od autsajdera. Mitch Richmond je ubacio 37 koševa i Kingsi su uspjeli odnijeti pobjedu u gostima rezultatom 90:81.

Seattle je ovaj put imao ujednačenu ekipu veterana, mladih igrača i zvijezda. Pobijedili su iduće dvije utakmice u gostima i napokon su prošli tu prvu rundu. Sljedeća prepreka su bili prvaci iz 1995. Houston Rocketsi predvođeni Hakeemom Olajuwonom. U prvoj utakmici Gary Payton i Shawn Kemp su bili nezaustavljivi, Peyton je imao 28 koševa i sedam dodavanja i dvije ukradene, Kemp 17 koševa, a Sam Perkins je također s klupe dodao 17. Houston nije ništa mogao, a na ruku im nije išla očajna partija Olajuwona koji je upisao samo šest koševa. Legendarna imena su bila u ovoj ekipi Rocketsa. Clyde Drexler koji je došao u Houston u potragu za prstenom i osvojio ga je odmah u prvoj sezoni 1995. Robert Horry, Sam Cassell i više poznatiji kao voditelj Kenny The JetSmith. Puno velikih imena u seriji. Prva utakmica je završila velikom pobjedom Seattlea 108:75

Druga utakmica je završila rezultatom 105:101, a ovo će biti upamćena kao jedna od povijesnih utakmica. U ovoj utakmici je oboren rekord po broju trica u doigravanju , koji je kasnije izjednačen od strane Dallas Mavericksa 2011. i kasnije srušen od Golden State Warriorsa da bi prošle godine Cleveland Cavaliersi zabili 25 trica. Seattle šutirao ubacio 20 trica uz samo 27 pokušaja. Najviše ih je ubacio Nate McMillan, pet uz pet pokušaja. To su bili svi njegovi koševi.

U iduće dvije utakmice koje su se igrale u Houston, trojka Payton, Kemp i Schrempf su izmučili prvake i napravili im metlu. Seattle se prošetao Houstonom i došao je do konferencijskog finala gdje su ih čekali John Stockton, Karl Malone i ostatak Utahe. Prvi puta nakon 1993. Seattle ulazi u konferencijsko finale i mogli su vidjeti svjetlo na kraju tunela koje je značilo ulazak u NBA finale. Prvu utakmicu bili su maestralni, 30 koševa razlike, 102:72 pobjeda SuperSonicsa. Kako je i normalno većina starijih se prisjeća finala Bullsa i SuperSonicsa, ali mnogi zaboravljaju koliko su problema Sonicsi imali s Utahom. Imali su problema kako prilagoditi obranu protiv njih. Nije bilo lako čuvati Stocktona koji je lagao pronalazio suigrače u reketu, a ako bi to zatvorili Malone bi lagano uzeo mid-range šut. Ovaj put je bilo drugačije. Seattle je čak uspio uzeti i vodstvo u seriji 3-1. No Malone i Jeff Hornacek su bili fantastični u petoj i šestoj utakmici. Shawn Kemp je tek u posljednjim trenutcima uspio osigurati pobjedu SuperSonicsima 90:86 i odlazak u napokon željeno finale, gdje su ih čekali Chicago Bullsi koji su imali rekordan broj pobjeda u regularnoj sezoni 72, uz samo deset poraza. „Ovo je bila najbolja serija koju sam ikad vodio. Doslovno je bilo izjednačeno šest utakmica i 45 minuta“, izjavio je sretni George Karl poslije pobjede protiv Jazzera.

NBA FINALE 1996.

Jordanovi Chicago Bullsi relativno lako su se prošetali do finala. Izgubili su samo jedan susret u polufinalu protiv New York Knicksa. Porazili su Miami Heat (3-0), New York Knickse (4-1) i Orlando Magic (4-0). Očekivao se veliki dvoboj između najboljeg obrambenog igrača te godine i najvećeg svih vremena, ali trener George Karl nije htio riskirati Paytona jer je ovaj već ima ozljedu lista. Seattle se držao u prvoj utakmici prve tri četvrtine, no onda u zadnjoj raspad sistema. 28:13 pobjeda Bullsa u posljednjoj četvrtini u kojoj je veliku ulogu imao i Toni Kukoč. Što se tiče Kukoča nakon serije protiv Miamija malo je bio u lošijoj formi, da bi ponovno pokazao svoju magiju u finalu koje je odigrao maestralno. Pobjeda Bullsa u prvoj utakmici 107:90. Puno izgubljenih lopti u redovima SuperSonicsa, 17, dok su Bullsi imali samo sedam.

U drugoj utakmici Sonicsi su sjajno krenuli imali vodstvo 27:23, Jordan je imao loš šut i gosti su gledali da nekako uspiju ukrasti pobjedu u gostima. Druga i treća četvrtina dominantno je pripala Bullsima koji se su uspjeli odvojiti, da bi Seattle u zadnjoj četvrtini nešto pokušao ali nisu imali dovoljno snage koja bi ih dovela do pobjede. Payton se opet mučio sa svojim šutem koji je bio 6-15 kao i Kemp koji je imao šut 8/18. Jordan je bio na 9/22, ali Bullsi su ugrabili pobjedu 92:88.

Treća utakmica je od početka išla u jednom smjeru, Bullsi su lagano pobijedili 108:86 i na korak došli do osvajanja. Utišali su domaće navijače u trećoj utakmici svojom sjajnom igrom. Jordan je imao šut 11/23 uz 36 koševa što je bila njegova najbolja utakmica u seriji. Svoj show u trećoj utakmici imao je i Dennis Rodman koji je ušao u glave svim prisutnim ljudima u dvorani, od igrača SuperSonicsa, do sudaca  i kod isfrustriranih gledatelja.

SuperSonicsi su bili na koljenima, gube u seriji 3:0, ne mogu nikako zaustaviti Bullse. Nisu igrali svoju igru, pokušali su se adaptirati Bullsima zbog fantastičnih pojedinaca Jordana i Scottieja Pippena. Ali nekad se u vama probude ono najbolje kada ste na dnu, kad vam svi okrenu leđa, kad nitko u vas više ne vjeruje. SuperSonicsi nisu imali što izgubiti, mogli su samo dati sve od sebe a tako je i bilo. Također Gary Payton je odlučio preuzeti odgovornost nad čuvanjem Jordana. Bilo mu je žao što ga nije čuvao prve tri utakmice, ali trener Karl mu nije dopustio zbog ozljede. U iduće tri utakmice Chicago je zabijao ispod 90 koševa, Jordan je imao je igrao dobro, ali u usporedbi sa samim sobom Jordan je bio loš. Njegov prosjek u prve tri utakmice je bio 31 poena, 46% šuta, 50% za tri poena, a u iduće tri kad ga je Payton preuzeo, 23,7 points, 36,7% šuta, 11,1% za tri poena, Sonicsi su ostvarili dvije pobjede, 107:86 i 89:78.

U šestoj utakmici iako je dobro čuvao Jordana koji je imao „samo“ 22 koša uz šut 5/19, Chicago je uspio doći do pobjede 87:75 a Jordan do svog prstena. Iako je Seattle puno bolje šutirao, jednim dijelom presudio je Rodman koji je imao 19 skokova, a ukupno su imali 51 skok dok su SuperSonicsi imali samo 35. Payton je izjavio u svom intervjuu kako vjeruje da je ona momčad mogla poslije osvojiti naslov, da su imali ono što je imao Chicago a to je zajedništvo. Nakon nekoliko godina ova strašna i zabavna ekipa raspala se i igrači su otišli na sve strane. „The Glove“ je poslije osvojio prsten u ekipi gdje je to najmanje očekivao, Miami Heatu. Kemp se poslije mučio se alimentacijom i žalio se zbog lošeg ugovora.

Bez obzira na to što ova momčad nije osvojila naslov ostat će u pamćenja kao jedna od najboljih ekipa svih vremena. Puno je rasprava bilo što bilo da je Payton od početka čuvao Jordana no to nikada nećemo saznati, ali ovo treba biti podsjetnik kako Seattleu fali košarka i kako je sam Payton rekao da mu je najviše žao navijača što im nisu donijeli titulu. Navijačima Seattlea će sigurno ostati u pamćenju „Sleppy Sam“ Perkins, Schrempf, Rainman,  The Glove i ostali, ali sigurno je da navijači u gradu Seattleu zaslužuju novu priliku NBA-u.