Draft je jedna velika lutrija s tim da su šanse za pobjedu mnogo veće nego u pravoj lutriji, ali ne ulaže se usputna kuna, već se ulažu milijuni dolara. Svjedoci smo ekipa poput Bostona i Philadelphie koje su svu svoju budućnost stavile u ruke pickova, a taj poseban slučaj su Sixersi, o kojima neću dugo (jer jednu savršenu analizu Sixersa možete pročitati kod kolege Filipa Bekavca). Kako i kod svake lutrije, postoje pobjednici, a postoje i gubitnici, o velikim gubitnicima uskoro, a o velikom pobjednicima pročitati ćete upravo sada. Ovo je moja lista najboljih pickova koji su napravili karijere koje im mnogi GM-ovi nisu predviđali, što su dokazali svojim nebiranjem istih. Prije svega trebam reći da ću gledati draftove u 21. stoljeću s obzirom da nažalost igre u prošlom stoljeću nisam doživio. Ovo su najbolje krađe draftova 21. stoljeća.
Tony Parker (28. pick)
Krećemo lagano sa 2001. godinom i magijom dvojca R.C. Bufford-Gregg Popovich koji su kao 28. uzeli sjajnog Francuza. Vrijedi spomenuti kako su dvije godine ranije uzeli Manu Ginobilija kao 57. ali to je 1999. i tako ne upada u rejon ovog teksta. Prije par godina postojala je stvarna debata tko je to najbolji point-guard u ligi, Tony ili Chris Paul, a Tony je samo svojim igrama podrivao debatu i gurao je na svoju stranu. Kada gledate Parkera u motion-offenseu Spursa čini se kako bi svatko mogao da radi taj posao, ali šestostruki All-star i četverostruki prvak NBA lige je vitalni dio San Antonia bez kojeg nijedne titule ne bi bilo. Kada bi izuzeli njegovu rookie godinu, svaku sezonu imao je više od 14 poena i više od pet assitencija, a s klupe je počeo samo osam utakmica. Vrsan ofanzivac, nije nikada bio neki obrambeni igrač ali to mu nikada nije smetalo da bude u samom vrhu NBA lige svake godine. Postepeno je razvijao i šut za tri poena, u playoffu su na njega mogli uvijek da računaju, šutem s polu-distance bi kažnjavao zatvaranje ulaza, a zatvaranje šuta kažnjavao bi svojim prodorima koji su nerijetko završavali kao circus-shotovi koji su pronalazili put do koša i to počesto uz faul protivničkog visokog igrača. Treba samo reći da su ispred njega izabrani, od All-star igrača, samo Pau Gasol, Tyson Chandler, Joe Johnson, Zach Randolph i Gerald Wallace, a od njega bolju karijeru napravio je vjerojatno samo Pau Gasol, iako bi se i tu moglo mnogo debate voditi. Ovo je sada liga Russella Westbrooka i Kyrie Irvinga (neki bi rekli i da je John Wall najbolji play Istoka, svakome svoje), a Parker se polako zaboravlja – neopravdano. Parker još ima benzina i ako mu Coach Pop fino uradi minute onda bi Parkera mogli još dugo gledati u ligi. Još treba dodati kako i Kawhia Leonarda smatram stealom ali dosta bi bilo Spursa.
Draymond Green (35. pick)
Green nije All-star, barem ne još uvijek, ali ja odavno nisam vidio igrača koji sasvim legitimno može braniti svih pet pozicija na elitnoj razini. Prošle godine je po meni mogao vrlo lako da bude Most Improved Player, mogao je biti i DPOY ali su mu sve te nagrade nekako izmakle. Pod Steveom Kerrom šutira više trica, legitimni je starter, skače, dodaje, krade lopte, blokira, poentira…nema što ne radi, a Golden State je pokazao koliko im Green znači ovo ljeto kada je dobio zahvalnicu za svoj rad u vidu $82 milijuna isplaćena preko narednih pet godina. U playoffu igrao još bolje te je prebrodio malu krizu u šutu koja ga je držala prve tri utakmice finala da bi dodao po 17, te dva puta 16 poena u druge tri utakmice. Najbolje od svega je to da Green ima – 25 godina. Nadamo se kako ovo nije samo bila contract godina i da će Green nastaviti igrati na vrlo visokoj razini, ali nekako smo se previše puta opekli na te zadnje godine na rookie ugovorima koji su prerasli u probleme sa capom zbog toga što im je produkcija sa contract godine vrhunac karijere. Kao što sam kod Parkera spomenuo igrače koji su išli ispred njega, treba to uraditi i za Draymonda. Od njega bolju karijeru napravili su vjerojatno samo Anthony Davis kao prvi pick, te Damian Lillard kao šesti, a oni su i jedina dva All-stara sa tog drafta. Od ostalih treba spomenuti Bradley Beala koji je komotno mogao biti All-star par puta, Dion Waiters u čijem košarkaškom riječniku ne postoji riječ „dodavanje“, Harrisona Barnesa koji igra sa Greenom u Warriosima i naravno Andrea Drummonda koji će biti fokusna tačka napada Detroit Pistonsa. Sve u svemu, peti pick druge runde a igrač bez kojeg šampionska ekipa ne može igrati obranu…nije loš return, zar ne?
Isaiah Thomas (60. pick)
Čovjek kojega, iz razloga nepoznatog meni, zovu Pizza Guy draftovan je kao zadnji pick druge runde i sa njegovom visinom slabo je tko vidio neku karijeru na horizontu za ovog imenjaka legende Pistonsa. Najbolje brojeve imao je u svojoj trećoj godini u Sacramentu kada je bio startni point-guard sa 20 poena i oko šest asistencija u prosjeku, a poslije te sezone na zaprepaštenje svih navijača Kingsa, njihov drugi najbolji igrač je odlučio da zamijeni glavni grad Californije sa glavnim gradom Arizone, Phoenixom. Phoenixova uprava je malo poludjela pa je u svojoj rotaciji imala tri vrhunska combo guarda koja su mogla i da vrte point i da igraju poziciju beka šutera, pa je tako na polusezoni Thomas vrući Phoenix zamijenio prohladnim Bostonom gdje je nastavio da igra protiv drugih petorki i tu se približio brojevima svoje najbolje sezone (imao je 19 poena i pet asistencija u prosjeku). U tri utakmice nove sezone sa klupe predvodi napad Celticsa, ima 22.3 poena uz 6.3 asistencije te igra malo ispod pola sata po utakmici. On baš i nema tu sreću da je bio među najboljima na svom draftu, iako je naravno prije njega bilo velikih promašaja. Ispred njega su redom Kyrie Irving, Klay Thompson, Kawhi Leonard i još neki igrači koji su sad vrlo dobri NBA igrači, a među navedenim nema ni Jimmy Butlera koji je bio 30. pick i kao takav zaslužio je svoje mjesto u ovom tekstu.
Jimmy Butler (30. pick)
Jimmy Butler je tek treći član ove draft klase koji je u svojoj karijeri bio All-star a Most Improved Player iz prošle godine je u dresu Bullsa skroz preuzeo ulogu Derricka Rosea i sada možemo legitimno reći kako je Butler najbolji igrač Bullsa. Prosječno 39 minuta na parketu, 20 poena, šest skokova, tri asistencije, dvije ukradene lopte, uz 46% realizacije iz igre…šta na ovo treba dodati? Za igrača koji je bio nekako smatran solidnim igračem sada je uradio taj skok ka većem statusu koji sada uživa u svlačionici Bullsa. Ono što treba spomenuti je to da je Butler odigrao savršenu contract godinu i za svoju izvanrednu igru dobio jednu lijepu nagradu – $95 milijuna podijeljenih preko narednih pet sezona. Lijepo je legao interes Los Angeles Lakersa ponajviše samom Butleru koji je još mogao i da bira u koju će slavnu NBA franšizu, ali odlučio se da ostane u onoj koja ga je draftovala. Samo za ovu sezonu zaraditi će malo više od $15 milijuna a svake sezone plaća mu skače za 7.5%. Da nije sve u napadu dokazuje i svojom igrom u obrani koja mu je zaradila mjesto u drugom najboljem defanzivnom timu dvije godine zaredom. Ova sezona je presudna za mladog beka sa Marquette sveučilišta te tek sada treba dokazati da on može konstantno da ima ovakve brojeve, te da prošla godina nije bila samo još jedna od onih contract godina nakon koje igrači prestaju da igraju na onom nivou, na kojem su igrali da bi dobili svoju ogromnu platu.
Ones for the future
Vrijeme je da se pogledaju zadnja tri drafta pa da vidimo tko bi mogao biti steal za budućnost. Nažalost, neku dublju analizu ne bih baš mogao pisati jer smo od njih malo vidjeli, ali mogli bi vrlo lako biti krađe svojih draftova. Krećemo sa 2013. i jednim od najgorih draftova ikad, ali još uvijek se u non-lottery dijelu prve runde može naći dobrih igrača. Dennis Schroder kao 17., igra veliku ulogu sa klupe za Hawkse pod Mikeom Budenholzerom, kao 21. i 27. pickovi dolaze dva vrlo perspektivna centra, Gorgui Dieng kao 21. i Rudy Gobert kao 27. Gobert je vjerojatno zasad bolji igrač i ima legitimnu šansu biti najbolji defanzivac godine. Također, na draftu 2013. bio je i Matthew Dellavedova kojeg baš i ne možemo smatrati stealom, ali je sigurno mnogo više pokazao u NBA ligi nego neki od pickova druge runde. Naredne godine kao 13. pick druge runde u oči „bode“ perspektivni Jordan Clarkson ali i prije njega ima vrlo solidnih NBA igrača. K.J. McDaniels imao je par highlighta za Philadelphiu, Spencer Dinwiddie je imao dobre utakmice za Pistonse, Nikola Jokić je stvarno puno pokazao za Nuggetse dosada, a u Undrafted sekciji nas „čekaju“ Langston Galloway i Tarik Black. Za 2015. baš i ne možemo puno reći, ali neki od igrača potencijalno mogu biti krađe. Montrezl Harrell igra lijepe minute za raspadnute Rocketse, Kevon Looney kao zadnji pick prve runde ima vrlo visok plafon razvoja ali je zbog ozljede pao Warriorsima na 30. mjesto. Za ostale moramo čekati da malo vremena prođe, da bi vidjeli kako će igrati u NBA ligi i da vidimo kako će se uklopiti u svoje timove. Moj pick za krađu je sigurno Tyus Jones kao 24. pick i Jerian Grant kao 19. pick.
Postoji mnogo više krađa s obzirom na to da se 60 igrača bira svake godine ali ovo su neki od mojih favorita. U nekoliko narednih dana očekujte part 2 u kojem ću spomenuti neke od najvećih propasti drafta a dati ću vam jedan teaser – prvi u redu tih bustova je propali košarkaš Darko Miličić.