Portland Trail Blazersi su birali u skladu sa svojim potrebama, prema evaluaciji potencijala i talenta na način koji su smatrali ispravnim, što je u principu u redu, previdjeli su samo najvećeg košarkaša ikada. Sarkazam na stranu, nije lako evaluirati mlade osobe i pokušati predvidjeti njihov razvoj. Da je Houston kojim slučajem uzeo Jordana možda ne bi postao najveći svih vremena. Prva violina tog kluba je tada bio Ralph Sampson i teško da bi odmah Michael dobio odriješene ruke kao što je to bio slučaj u Bullsima.
Centar je bio primarna nužnost za Blazerse. U to vrijeme Pacifičkom divizijom su vladali L.A. Lakersi i Kareem Abdul-Jabbar, put do titule je išao kroz L.A. Tadašnji startni centar Mychal Thompson bio je dobar, školovan centar međutim nije imao dovoljnu masu. Blazersi su ga planirali pomaknuti na četvorku i draftirati čistu peticu. Drugi razlog je ležao u prostoj činjenici da su upravo bekovske pozicije bile najveća snaga tadašnjih Blazersa. Jim Paxson u All-Star izdanju i nadolazeća superzvijezda Clyde “The Glide” Drexler uz netom potpisanog Kikija Vandeweghea na krilu, jednostavno rečeno – puna kuća.
Sam Bowie je bio odgovor na potrebe Blazersa i jedini logičan izbor. U skautskom izvješću prije drafta ovako su Bowieja opisali brojni skauti koji su pratili njegovu sveučilišnu karijeru:
Centar koji dobro skače i ima izražen osjećaj za blokadu. Krasi ga odličan šut za tri poena, dobro se kreće terenom za visokog igrača te ima izvrstan stav prema timskoj igri. Nenadmašan osjećaj za asistenciju s obzirom na poziciju na kojoj igra. Upitnik predstavlja lijeva noga koju je slomio tijekom treće godine i zahtijevala je dugotrajan oporavak, međutim ove sezone ne pokazuje znakove smetnje i izgleda da je noga zarasla u potpunosti.
Portland je trebao centra uz kojeg bi stasala mlada, potentna bekovska linija. Bowie je, usprkos svojim ozljedama, imao relativno dugu NBA karijeru i u deset godina na parketima u prosjeku je bilježio 11 poena, 7,5 skokova i 2 blokade. Eventualno se može debatirati da li je Portland izabrao pravog centra ne uzevši Charlesa Barkleyja, Sama Perkinsa, Otisa Thorpea ili Kevina Willisa, ali napravili su racionalnu odluku temeljenu na tadašnjim potrebama svoje momčadi iako su postojali zdravstveni upitnici.
Jedini problem s tom odlukom je što su preskočili najvećeg u povijesti zanemarivši zdravstvene probleme čovjeka na kojem su planirali budućnost franšize.
Sam Bowie o liječničkom pregledu u Portlandu prije drafta 1984.:
Još uvijek se sjećam jednog malog čekića kojim su mi udarali lijevo koljeno i ja bih rekao da ne osjećam ništa. Ali duboko u sebi znao sam da boli. Ako se ono što sam napravio može nazvati laganje i krivim postupkom, na kraju dana, kada imate obitelj i voljene koji vas trebaju učinio sam ono što bi učinio svatko od nas. Ponosan sam na svoju karijeru. Na kraju krajeva nepobitna činjenica je ovo: Sam Bowie je izabran na draftu ispred Michael Jordana i to je ono što morate prihvatiti.
Ray Patterson je pobijedio u bacanju novčića, a Portland je napravio jedini logičan potez i to je ono što je teško prihvatiti, samo pitajte fanove Trail Blazersa.