Dva brata. Jedan ugovor. Jako puno novca.
U početku bijaše samo košarka…
1974. godine je televizija izgledala znatno drukčije nego danas. Te godine su u Kongu ramblali u džungli Foreman i Ali, Zapadna Njemačka je osvojila Svjetsko prvenstvo u nogometu, a serije Kung Fu i Kojak the ćelavi detektiv su vladale televizijskom shemom u Americi. Teško je bilo zamisliti da se netko može uistinu obogatiti na televizijskim pravima, ona su više bila nužnost nego znatan izvor prihoda. Dva brata su imala drukčiju viziju budućnosti televizijskog programa.
Ozzie i Daniel Silna, sinovi latvijskih imigranata, vlasnici uspješne tekstilne kompanije su kupili ABA ekipu poznatu pod imenom Carolina Cougars , te su premjestili franšizu istog trenutka u St.Louis , tada najveće televizijsko tržište bez profesionalne košarkaške ekipe. Ime je promijenjeno u Spirits of St.Louis. “Duh svetog Louisa” se zvao avion kojim je Charles Lindbergh preletio Atlantik. Patriotsko ime koje podsjeća na velike američke pothvate, izgledalo je da je tim braće Silna predodređen za uspjeh.
Imali su fantastičnog igrača Marvina Barnesa koji ih je odmah odveo do drugog kruga doigravanja. Drugi krug nije mala stvar, pitajte Kevina Garnetta koji je s Timberwolvesima zaustavljen u prvoj rundi doigravanja sedam godina zaredom. Iduće sezone, među Duhove je sletio čovjek čije ime svi znaju bez obzira vole li više Bibliju ili košarku , 208 centimetara visoki Moses Malone.
Kraj ABA lige, početak NBA-a kakvog znamo danas
U ljeto 1976. godine, National Basketball Association je odlučila da će se spojiti s ABA ligom jer su već bili izraubani od natjecanja s malenom, novom i uzbudljivom ligom u koju su odlazili najzanimljiviji talenti, čija je lopta bila šarenija od obične narančaste, gdje je postojala trica i gdje je bilo dopušteno, ali i poželjno zakucavati. NBA je imao taj luksuz i kapital da apsorbira ABA ligu s obzirom na to da su imali duži run na televizijskim prijemnicima te znatno veći broj franšiza (18). Neki poznavatelji sporta tvrde kako je ABA mogla preuzeti ogroman dio tržišnog kolača konkurentima u obliku čelnika NBA, a te nostalgično žale što je do preuzimanja uopće došlo, dok drugi smatraju da je preuzimanje potpuno osvježilo NBA ligu i da ju je dovelo do ovog uzbudljivog stadija u kojemu je gledamo i gutamo danas. NBA je pripojio četiri ekipe - Nuggetse, Pacerse, Spurse i Netse. Virginia Squiresi su prestali postojati prije sastanka. Glavobolje NBA i ABA dužnosnicima su dali Kentucky Colonelsi i, naravno, Spiritsi braće Silna. ABA im je ponudila tri milijuna dolara svakom kako bi svoje klubove spremili u garažu gdje neće smetati povijesnom spajanju te gdje će ih prekriti prašina. Colonelsi iz domovine Kentucky Fried Chickena su pristali na deal. Braća Silna su odbili dogovor jer su imali nešto drugo na pameti.
ABA je htio privesti spajanje kraju i brzopleto je pristao na uvjete koji su vjerojatno bili potpuno fer 1976. godine kada se nisu vrtile ogromni novci za televizijske prijenose jer je i dalje relativno malen broj kućanstava imao televizore, a i oni koji su ih imali nisu pretjerano gledali košarku na njima. Prenosile su se samo veće tekme jer nije bilo dovoljno termina. Prava, programski krojena televizija je tek bila u drugom desetljeću svog života, nije bilo ni dovoljno programa, a pogotovo nije bilo specijaliziranih prema tipu programa kao što su informativni, dječji, sportski itd. ABA je pristao na sljedeće: Braća Silna će dobiti keš za svakog igrača svoje ekipe izabranog na NBA draftu. Taj iznos se popeo na 2.2 milijuna dolara. Povrh toga, braća Silna će u džep spremiti i novac namijenjen četiri ABA ekipe koje su završile u NBA-u, i to sedminu novca od “vizualnih prava” za te ekipe. I to od svake. I to zauvijek. Da ne bude zabune, to su Nuggetsi, Pacersi, Spursi i Netsi. Koji se svake godine odvajaju od sedmine svog novca za televizijske prijenose!
Cash flow
U početku su braća Silna dobivala “siću” , oko 200 tisuća dolara godišnje, ali osamdesete su promijenile dosta toga. Rivalstvo Bostona i Los Angelesa, Larryja Birda i Magica Johnsona, rađanje superzvijezde u liku Michalela “Tate” Jordana te All Star natjecanja, zakucavanja, trice , sve je to dovelo do sveameričke popularnosti sporta. Ulazak europskih zvijezda u NBA, ali i povećanje kvalitete u devedesetima je uzrok za globalnu popularnost. Svi su profitirali od rastuće popularnosti sporta, ali svi ostali su morali raditi za taj profit, braća Silna su sjedili u hladu, pili najskuplje koktele i uzimali poveći ček svake godine. Do 2007. godine procjenjuje se da su “zaradili” oko 180 milijuna dolara. Do danas procjene sežu i do 300 milijuna dolara. Deset posto tog novca je dobivao Donald Schupak, odvjetnik braće. Da, čovjek se tako preziva, a NBA ekipa ga je vjerojatno tako i zvala iza njegovih leđa.
Ne postoji stvar kao što je savršena priča. NBA ekipe uključene u deal nikako nisu bile zadovoljne kada je televizija počela pratiti svaki korak NBA zvijezda i svaku utakmicu kao da je finale. U početku je iznos koji su morali predati braći Silna bio zanemariv, ali su se iznosi n-terostručili. Liga je pokušavala pronaći način kako poništiti ugovor, ali ugovor je bio toliko čvrst da jedna ogromna korporacija (jer NBA JEST korporacija) i svi njezini pravni savjetnici nisu pronašli lijeka. Možda ste primijetili, ali u članku nema fotografija braće Silna. Pri Google pretrazi možete naići samo na nekoliko fotografija simpatičnih starčića s nosom za posao, češće fotografije koje se pojavljuju su one nezadovoljnih NBA dužnosnika.
Prošle godine su napokon postigli dogovor kako bi “najslađi i najveći ugovor svih vremena” bio raskinut. NBA je braći Silna uplatio unaprijed oko 500 milijuna dolara kako bi raskinuli ugovor. NBA može vjerovati da su dobili bitku, ali braća Silna su im održali lekciju u sportskom biznisu te su ih olakšali za osamstotinjak milijuna dolara. Stick it to the man. Naši junaci.