Trade deadline ili zadnji rok za zamjene igrača između klubova je neslužbeni početak zadnjeg dijela regularne sezone, on bude otprilike sredinom veljače i nakon tog roka ekipama ostane 28-30 utakmica do kraja. Nakon trade deadline s ekipom kojom imaš ideš do kraja i tu više nema povratka. To je vrijeme kada većina muškaraca razmišlja što i kako sa svojim boljim polovicama na Valentinovo, ali ne i GM-ovi, skauti, novinari, te mnogi igrači koji se danima prije spominju u glasinama. Svake godina mnogi GM-ovi misli da su baš za tog jednog igrača udaljeni koji će im pomoći u lovu na naslov, playoff, a neki kreću u rebuilding pa rasprodaju svoje najbolje igrače. Probat ćemo nabrojati najznačajnije zamjene zadnjih 30-ak godina.
- Dominique Wilkins i Danny Manning (1994)
(Dominique Wilkins plus pick prve runde drafta 1994. ili 1995. za Danny Manninga) Po mnogima je ovo najgori trade svih vremena. Te 1994. Michael Jordan se privremeno umirovio i pola Istoka je s pravom smatralo da je to njihova godina kada će dohvatiti veliko finale. Među tim momčadima su bili i Hawksi koji su s omjerom 36-16 držali prvo mjesto na Istoku. Unatoč svemu oni su odlučili zamijeniti legendu kluba Wilkinsa, igrača koji je te sezone odigrao zadnji od 9 uzastopnih All-Star utakmica i tako postali prva ekipa u povijesti koja je vodeća u svojoj konferenciji, a zamijenili su prvog strijelca svoje ekipe koji je iako s 34 godine na leđima imao prosjek od 24.4 poena. Zaista je sramota što mu nisu dali šansu za taj naslov. Zamijenili su ga za Manninga koji je bio 7 godina mlađi, ali kojem je kao i Wilkinsu istjecao ugovor na kraju te sezone i koji naravno nije ostao u Hawksima nego je potpisao za Sunse. Osim što su uništili jedino pravu priliku za naslov legendarnom The Human Highlight Filmu, ostali su bez ičega na kraju sezone zato sto su ih Pacersi izbacili u polufinalu Istoka, a Manning kao što smo već napisali otišao u Sunse.
- Gary Payton i Ray Allen (2003)
(Gary Payton i Desmond Mason za Ray Allena, Kevin Olliea, Ronald Murraya i pick prve runde drafta 2003.) Rijetke su direktne zamjena dva buduća Hall of Fame igrača, ali ovo je bila jedna od tih. Paytonu je istjecao ugovor na kraju 2003. i od početka sezone se naslućivalo da bi mogao napustiti Sonicse. Bio je u lošim odnosima s tadašnjim vlasnikom Sonicsa Howard Schultzom inače vlasnikom Starbucksa, tako da su odlučili zamijeniti legendu kluba. Payton je već imao 35 godina i dobili su čak 7 godina mlađeg šutera Bucksa Allena. To je inače bio jedan od rijetkih dobrih poteza Schultza kao vlasnika. S druge strane nam nije jasno što su Bucksi mislili s ovom zamjenom. Imali su Sama Cassella na poziciji playa, a Payton ih je napustio na kraju sezone kao što su svi očekivali i morali su krenuti na rebuilding, a samo dvije sezone prije toga su igrali sedmu utakmicu finala Istoka. Navodno vlasnik Bucksa Herb Kohl nije želio plaćati Allenu velike novce, ali pravu istinu nećemo saznati. Allen je ostao u Sonicsima do 2007. uz samo jedan playoff nastup, ali su ipak pobjednici ove zamjene.
- Mark Jackson u Pacerse iz Nuggetsa (1997)
(Mark Jackson i LaSalle Thompson za Vincent Jacksona, Eddie Johnsona, pickovi 2. runde drafta 1997. i 1998.) Pacersi su priznali vlastitu pogrešku kada su napravili trade za povratak Jacksona iako su ga pred sezonu 1996/97 mijenjali u Nuggetse. Momčad Pacersa predvođena Reggie Millerom je nekoliko godina bila blizu vrha lige, ali tu sezonu 96/97 su bili iznenađujuće loši i tek na desetom mjestu Istoka, sto je tadašnjeg GM-a Pacersa Donnie Walsha natjeralo na trade da vrati Jacksona u grad. Te sezone nisu izborili playoff, ali su vratili kemiju i dobili Jalen Rosea koji je u prvom Jackson tradeu došao i kasnije postao jako bitan igrač i 2000. dobio nagradu za igrača koji je najviše napredovao. Pred sezonu 1997/98 na mjesto trenera je stigao Larry Bird i te sezone su ostvarili 58 pobjeda i odvukli Bullse do 7. utakmice finala Istoka. U idućoj štrajkom skraćenoj sezoni su imali omjer 33-17 i opet izgubili u finalu konferencije, ovaj put od Knicksa u šest utakmica. 1999/00 su napokon u petom pokušaju u devedesetima prošli u veliko NBA finale gdje su pružili jako dobar otpor i u šest utakmica izgubili od moćnih Lakersa. Jacksonove brojke u tom nizu nisu bile posebno impresivne, ali ipak je postizao oko 10 koševa i 8 asistencija i teško da bi stigli tako daleko bez iskusnog playmakera
- Shaquille O’Neal i Shawn Marion (2008)
(Shaquille O’Neal za Shawn Mariona i Marcus Banksa) Ova zamjena je bila neslužbena smrt filozofije Phoenix Sunsa i trenera Mike D’Antonia koja se zvala Seven Seconds or Less ili manje od sedam sekundi što je označavalo super brzu igru Sunsa sredinom 2000-ih. To je bio za mnoge iznenađujući potez tadašnjeg GM-a Sunsa Steve Kerra, zato što je Marion još bio u naponu snage i igre, a Shaq je već bio u vidnom padu forme, imao je dosta ozljeda, višak kilogram i 36 godina. Shaqove brojke, posebno u sezoni 08/09 su bile dobre, ali bilo je vidljivo da je eksperiment s brzim Sunsima i tada već sporim Shaqom bio neuspješan. 2008. su ispali u prvom krugu, a 2009. nisu niti ušli u playoff i O’Neal je poslan u Cleveland. Sunsi su se iduće sezone 2010. vratili bržoj igri i odmah se plasirali u finale Zapada gdje su ih pobijedili Lakersi.
- Carmelo Anthony u Knickse iz Nuggetsa (2011)
(Carmelo Anthony, Chauncey Billups, Shelden Williams, Anthony Carter i Renaldo Blackman za Danilo Gallinarija, Wilson Chandlera, Raymond Feltona, Timofey Mozgova, pick prve runde drafta 2014, pickove druge runde drafta 2012. i 2013. koje su Knicksi imali od Warriorsa i 3 milijuna Dolara u gotovini) Ovaj trade je jednostavno bio glup. Ne znamo kako to drukčije reći. Nuggetsi su dobili vise od maksimuma za igrača kojem istječe ugovor i želi otići. A Knicksi? Dali su pola momčadi, tu pogotovo mislim na krila Gallinarija i Chandlera, solidne zamjene Feltona i Mozgova za igrača koji je superstar, ali koji bi im najvjerojatnije došao na kraju te sezone, a ne bi morali ništa dati. Zamislite samo Mela i Galla na pozicijama 3 i 4 kako bi punili koš protivnika plus Chandler s klupe. Mogli su biti prvi vrhu Istoka godinama. Ovako su uz Mela dobili Billupsa koji je davno bio prošao svoj zenit, a ostale igrače koji su došli u toj nesretnoj zamjeni nećemo niti komentirati. S ovom zamjenom Knicksi su si uništili budućnost zbog brzopletosti uprave koja je još jednom povukla loš potez.
- Tim Hardaway u Heat iz Warriorsa (1996)
(Tim Hardaway i Chris Gatling za Kevin Willisa i Bimbo Colesa) Miami je u to vrijeme bio još relativno mlada i neuspješna franšiza. Dolaskom Pata Rileya za kormilo stvari su se počele mijenjati. Prvo je doveden All–Star centar Alonzo Mourning, onda je doveden i Hardaway koji je blistao u brzoj Run TMC košarci Warriorsa, ali za kojeg se mislilo da su najbolji dani iza njega. Smatra ga se izumiteljem crossover driblinga kada je protivnike znao izbacivati iz ravnoteže i koji su nekada padali na parket. Te 1996. su odmah dohvatili playoff ali su ispali od Bullsa. Iduće četiri sezone su imali legendarne dvoboje protiv ljutih neprijatelja Knicksa gdje su sve četiri serije otišle do odlučujuće utakmice. Takve grube utakmice su danas nezamislive, bilo je i pravih tučnjava, ali Knicksi su bili spretniji i 3 puta zaredom od 98-00 izbacivali Heat, uz jedinu pobjedu Heata u polufinalu Istoka 97. Hardaway je odigrao i dva All–Star susreta i pogodio mnogo bitnih šuteva na kraju utakmica. Do velikog finala nisu došli, ali način na koji je igrao Hardaway je bio dovoljan da mu se umirovi dres, a to je priznat ćete najveće priznanje koje možete dobiti od kluba.
- Dikembe Mutombo u Sixerse iz Hawksa (2001)
(Dikembe Mutombo i Roshown McLeod za Theo Ratliffa, Toni Kukoča, Nazr Mohammeda i Pepe Sancheza) Početkom 2000-ih Sixersi predvođeni fenomenalnim Allenom Iversonom su postali momčad kojoj je falila druga zvijezda za napad na vrh Istoka. Problem je bio u tome sto Iverson nije bio igrač koji će funkcionirati s drugim igračem kojemu treba lopta u rukama. U ligi nije bilo boljeg suigrača za Iversona u to vrijeme od Mutomba koji je te sezone osvojio nagradu za najboljeg obrambenog igrača četvrti puta i kojemu ne treba lopta da bi bio učinkovit. Treba dodati da tadašnji trener Sixersa Larry Brown obožava igrače kao Dikembe. Dali su dosta dobrih igrača za Mutomba, 7 godina mlađeg centra Ratliffa te Kukoča, ali to im se na kraju isplatilo zato što su dohvatili veliko finale 2001. Iverson se mogao posvetiti zabijanju koševa, te osvajanju MVP nagrade uz prosjek od 33 koša u playoffu gdje je Mutombo imao prosjeke od oko 14 koševa, 14 skokova i 3 blokade.
- Jeff Hornacek u Jazz iz Sixersa (1994)
(Jeff Hornacek, Sean Green i pick druge runde drafta 1995. za Jeff Malonea i pick prve runde drafta 1994.) Početkom 90-ih Jazzeri su pod vodstvom Karla Malonea i Johna Stocktona postali respektabilna momčad koja je većinom pobjeđivala u preko 50 utakmica po sezoni, ali falio im je još jedan igrač da rastereti legendarni dvojac, ali ne egocentrična zvijezda koja troši puno lopti. Tih godina ste na Zapadu uz Jazzere imali snažne Rocketse, Spurse, Sonicse i Sunse, uz solidne Lakerse i Blazerse. Za prolazak do finala nije bilo lagane serije. Tog savršenog trećeg igrača su našli u Hornaceku. Horni kako su ga zvali je mogao pogađati trice što je dalo više mjesta Maloneu pod košem što je rezultiralo s većim brojem pobjeda, pogotovo u playoffu. U idućih pet godina su četiri puta igrali finale Zapada i dva puta veliko NBA finale gdje ipak nisu mogli preko Bullsa, a bili su blizu. Pogotovo 1998. Horni se umirovio nakon sezone 2000. s 37 godina. I naravno da mu je dres s brojem 14 umirovljen.
- Andrew Bogut i Monta Ellis (2012)
(Andrew Bogut i Stephen Jackson za Monta Ellisa, Ekpe Udoha i Kwame Browna) Na prvi pogled ova zamjena možda i nije tako atraktivna ako gledamo Bogutove brojke u dresu Warriorsa, ali zamjena Ellisa je značila promjena u filozofiji Warriorsa i početak sve češćih pobjeda i naslov prvaka prošle sezone nakon sto su u 18 sezona prije ovog tradea samo jednom vidjeli doigravanje. Da Ellis nije otišao Stephen Curry vjerojatno ne bi postao MVP lige, a Bogut im je dao stabilnost i izvrsne igre kao vođa obrane, iako ga je publika gromoglasno izviždala na prvoj domaćoj utakmici i glasno su uzvikivali želimo Montu. Ellisov odlazak je otvorio prostor za napredak sada već All–Star igraču Klay Thompsonu koji je visok oko 2 metra, a Steph i Monta su dosta niži i ne mogu čuvati visoke bekove što Thompson može. Još jedan plus je što su Jacksona koji je s Bogutom stigao odmah poslali u Spurse za pick drafta koji je postao Festus Ezeli, mladi centar koji brzo napreduje. Mi nismo pronašli niti jednu lošu stvar u ovoj zamjeni koja je bila jedna od bitnijih dodataka u ovom savršenom stroju Warriorsa.
- Kevin Johnson u Sune iz Cavsa (1988)
(Kevin Johnson, Tyrone Corbin, Mark West, pick prve runde drafta 1988, pickove druge runde drafta 1988. I 1989. za Larry Nancea, Mike Sandersa i pick prve runde drafta 1988.) Ovo je još jedna klasična zamjena staro za novo gdje je između dva glavna sudionika razmjene 7 godina razlike. Uglavnom je rijetkost da lottery pick drafta kao što je bio Johnson bude zamijenjen u rookie sezoni. Cavsi su imali Mark Pricea na poziciji playa pa je to donekle razumljivo, ali čemu onda izbor Johnsona na draftu, a mogli su uzeti na Horace Granta ili Reggie Millera, ali to su Cavsi pa se ne treba previše čuditi. Ovaj trade nije rezultirao naslov prvaka za Sunse, ali je omogućio Johnsonu da postane po mnogima jedan od najboljih i najatraktivnijih organizatora igre 90-ih. K.J. je imao nekoliko sezona s preko 20 koševa i 10 asistencija u prosjeku. Još jedan plus zamjene je i pick koji su dobili, a pretvorili su ga u izvrsnog šutera Dana Majerlea. Njih dva plus Charles Barkley su došli do finala 1993. kada je Jordan imao seriju života i postizao u prosjeku 41 koš. Završilo je 4-2 za Bullse. Nakon toga su dva puta zaredom gubili od Rocketsa 7. utakmicu polufinala zapada. Za kraj moramo spomenuti legendarno zakucavanje K.J-a preko Hakeema Olajuwona u playoffu 1994.
- Clyde Drexler u Rocketse iz Blazersa (1995)
(Clyde Drexler i Tracy Murray za Otis Thorpea, Marcelo Nicola i pick prve runde drafta 1995.) Rocketsi su 1995. branili naslov prvaka, ali rezultati nisu bili impresivni, bili su oko 5-6 mjesta Zapada kada su povukli obarač i napravili trade za tada već veterana Drexlera koji je bio 8 puta All-Star igrač, ali čiji Blazersi više nisu bili tako dobri kao početkom desetljeća kada su dva puta bili u velikom finalu. Clyde i Hakeem su bili suigrači na sveučilištu Houston početkom osamdesetih u tzv. Phi Slama Jama košarkaškom sveučilišnom bratstvu koje je dobilo nadimak po igri iznad obruča i atrakcijama tako da kemiju nije trebalo dugo čekati. Trade je ispao pun pogodak. Rocketsima je trebala još jedna prava zvijezda uz Hakeema da obrane naslov sto su i učinili kao prva momčad u povijesti s pozicije šestog nositelja. Drexler je u tom playoffu, kada su kao slabiji nositelji redom izbacili Jazzere, Sunse i Spurse na Zapadu, te pomeli Magic s 4-0 u velikom finalu igrao kao u najboljim danima na prosjeku od preko 20 koševa, 7 skokova i 5 asistencija. Nakon tog legendarnog playoffa je odigrao još 3 sezone uz dva All-Star nastupa prije nego se umirovio 1998, a 2006. je primljen u Hall of Fame.
- Rasheed Wallace u Pistonse iz Hawksa (2004)
(Rasheed Wallace za Bob Suru, Zeljka Rebraču i pick prve runde drafta) Pistonsi su u ljeto 2002. postavili temelje za momčad koja će šest puta zaredom igrati finale Istoka. Potpisali su Chauncey Billupsa, Rip Hamiltona i draftirali Tayshaun Princea uz Bena Wallace, koji je došao ranije u tradeu Granta Hilla u Magic, a zadnji kotačić je doveden kada su napravili zamjenu za talentiranog i problematičnog Wallacea. Ta petorka je ubrzo postala legendarna medu navijačima Pistonsa, ali i mnogih neutralnih ljubitelja košarke. Kasnije te sezone su stigli do velikog finala protiv super ekipe Lakersa za koje su igrali The Big Diesel, Black Mamba, Mailman i the Glove i koji su bili veliki favoriti. Tako nisu mislili Pistonsi koji su momčadskom igrom i velikim zajedništvom s lakih 4-1 porazili Lakerse i još jednom dokazali da pojedinci ne osvajaju naslove. Rasheed se odlično uklopio i nije stvarao nikakve probleme, osim sto je dobivao tehničke pogreške u regularnoj sezoni, ali to mu nisu zamjerali. Kao npr. kada kaže Ball don’t lie ili lopta ne laže za promašeno slobodno bacanje kod sumnjivog faula. Ostao je u Pistonsima do 2008. igrajući veliko finale iduće sezone protiv Spursa i tijesnog poraza u 7 utakmica. Nakon toga su igrali još 3 finala Istoka, ali preko Heata, Cavsa te Celticsa nisu mogli.
Bonus 1. Pau Gasol u Lakerse iz Grizzliesa (2008)
(Pau Gasol i pick druge runde drafta 2010. za Kwame Browna, Javaris Crritentona, Aaron McKiea, prava na Marc Gasola i pickovi prve runde drafta 2008. i 2010.) Ova se zamjena dogodila 20 dana prije trade deadlinea tako da smo ju uvrstili pod bonus, ali zamjena je toliko značajna za povijest lige da smo ju morali uključiti. Ta zamjena je dokazala i promijenili legacy ili ostavštinu Bryanta koji je dokazao da može osvojiti naslov(e) bez Shaqa, a stariji Gasol nije mekani Europljanin. Pomogla je i Grizzliesima tako što im je dala mlađeg Gasola koji je također postao vrhunski igrač, iako ga se u početku smatralo debelim bratom Gasol. Lakersi su u sezoni 07/08 napokon izgledali dobro, prvi puta nakon 2004. su bili prvi vrhu, ali im se ozlijedio mladi centar Andrew Bynum pa su Lakersi doveli Gasola. U prve tri sezone s Kobe-Pau kombinacijom su došli do NBA finala gdje su 2008. izgubili od Celticsa 4-2, 2009. su osvojili naslov protiv Magica 4-1, da bi 2010. pobijedili Celticse 4-3 u jednom od napetijih finala ikada i barem malo ublažili i osvetili sve one poraze u finalima kroz povijest od zelenih iz Bostona.