Wednesday, June 19, 2024

ZADNJE OBJAVE

Napredak Netsa – lijepi hustle

Ah, kako se daleko čini dan kada nas je Billy King totalno ukopao pričajući o NBA šampionatu u Brooklynu uz pomoć poluraspalih veterana i apsolutnog manjka ikakve opipljive budućnosti.

Fast forward oko tri i pol godine kasnije, i jasno je kako su Danny Ainge i kompanija lijepo zajebali Kinga i Mikhaila Prokhorova dajući im bukvalno 20 centi na dolar. Međutim, da li je situacija uopće toliko crna? Kao fan Brooklyna, gledao sam sve utakmice ove sezone (sve uživo, osim pobjede protiv Pacersa, koju sam gledao dan kasnije na League Passu), i razloga za optimizam ima, i to mnogo više nego što se očekivalo.

Netsi možda ne igraju za playoff, ali pod Kennyjem Atkinsonom su uspjeli da ukomponuju i jako lijepu, Spurs-like igru sa puno dodavanja i ball movementa, ali i ono što obično volimo vidjeti kao fanovi NBA ekipe, a to je trud i hustle.

Prije sezone, kao svoj oficijelni slogan, Netsi su odabrali Brooklyn Grit, što bi se moglo shvatiti kao Brooklyn Hustle (grit znači šljunak, ali u prenesenom značenju znači isto što i hustle u suštini), a to je bila ideja ove ekipe. Mi nismo najtalentiraniji, nismo najbolji šuteri, skakači, nismo najveće atlete, ali mi smo tu i pobijediti nas neće biti lako. To je bila ideja koja se sasvim dobro prenijela na parket, a neki igrači koji su je najbolje „donijeli“ u igru su zasigurno Trevor Booker i Sean Kilpatrick, kao i rookie koji će imati dosta prostora ove sezone, Isaiah Whitehead. Kada gledate Netse, vidi se ogromna želja da se već otpisana ekipa svaku noć dokazuje protiv ekipa koje su i prije sezone utakmice s Netsima pisali kao pobjede.

Međutim, postoji i druga strana, a to je strana koju je donio trener Kenny Atkinson iz Atlante. Netsi su trenutno u top pet po broju dodavanja, izgledaju kao ekipa koja radi na tome da izvuče najbolji šut i da se što više smanje šutevi van flowa napada, gdje se vidi ruka Mikea Budenholzera (pod kojim je naravno radio Atkinson u Hawksima) koji je to sve izvukao u svom vremenu u San Antoniju. Naravno, postoji par situacija gdje se lopta baci Brooku Lopezu u niski post i čeka se što će on uraditi sam, ali većinom su to dosta lijepo izgrađene akcije koje crta ili zove Kenny Atkinson. Ono što je mene posebno impresioniralo su inbound akcije koje su isto staple Atkinsonovog vremena u Atlanti.

Vratio bih vas u prosinac prošle godine, kada je u tada redovnom segmentu NBACro sajta nazvanom „Random mišljenja“, moj kolega Toni Lazarušić pisao o SLOB (sideline-out-of-bounds), BLOB (baseline-out-of-bounds) te ATO (after-time-out) setovima Hawksa i Celticsa. Te akcije se obično sastoje u screenova postavljenih kako bi se omela obrana i navela na pomisao kako se akcija crta za jednog igrača, dok drugi prolazi iza leđa obrane i dobija lagan šut. Kada je na parketu Lopez, ili možda Jeremy Lin, obično se obrana navodi na njih, dok recimo Booker ide iza leđa i nerijetko dobija lagano polaganje.

Jako je lijepo gledati Netse ove godine zbog povećanja broja posjeda (6.2 više posjeda po 48 minuta, po poznatom ESPNovcu Johnu Schuhmannu), velikog broja dodavanja (kao što sam već spomenuo, top pet lige), i zbog run&gun principa sa dosta ispucanih trojki. Kroz ovaj sistem koji je namentuo Atkinson najviše su profitirali igrači koje sam već spomenuo, ali jednostavno moram ponovno – Sean Kilpatrick i Trevor Booker. Booker je postao „maskota“ onoga što je Brooklyn imao za ideju, i on je najveći hustler (u najboljem mogućem značenju te riječi!!) koji radi sve ono što je recimo popularni analitičar i košarkaški znalac Coach Nick sa YouTube kanala „BBALL BREAKDOWN“ pripisao Larryju Nanceu Jr. u Lakersima. Dakle, Booker neće zabiti 30 poena, neće pogoditi deset trica, niti će dominirati u bilo kojem načinu i segmentu igre. On će uraditi svoje, pokupiti svojih 10-ak skokova, utjecati na igru u obrani, postavljati jake blokove i neće dati ekipama da tako lako kupe skokove u obrani. Do sada, Booker ima 9,1 poena, 9,0 skokova (uz 1,5 skok u napadu), 2,3 ukradene lopte te 0,8 blokada po utakmici. Naravno, to nisu brojevi nekog All-Stara, ali jednog Bookera treba svaka ekipa, da radi ono što nitko drugi ne želi.

Svaka čast Bookeru, ali tko je očekivao ovo od Kilpatricka?!

Sean Kilpatrick je ušao u ligu na mala vrata, dobio šansu od Netsa nakon neuspjeha u mnogim timovima (Warriors, Timberwolves, Pelicans i Nuggets, redom) i počeo je odmah da je opravdava. Da li će se ova igra odužiti do kraja sezone, ne možemo nikako znati, ali Kilpatrick se jasno isprofilirao kao dobar rani kandidat za šestog igrača godine, toliko da je Atkinson potegnuo za rookijem Whiteheadom nakon ozljede Lina, kako bi Kilpatrick operirao s one pozicije s koje je najefektivniji – s klupe. Procenti šuta mu nisu preimpresivni, ali u prosjeku je na oko 15 poena, ima četiri skoka, 2,5 asistencije i po jednu ukradenu loptu, te je jako pouzdan scorer sa klupe. Atkinson mu je našao mjesto u rotaciji i Kilpatrick nerijetko dobija nacrtane akcije samo za njega i njegov šut za tri poena. Doduše, pokazao je ove sezone da nije samo šuter, već i dobar u penetraciji i napadanju obruča, ali sve unutar flowa napada.

Ako ste gledali Netse (ako niste, brže-bolje na League Pass ili kakvu streaming stranicu sa reprizama utakmica), vidjeli ste stvari koje sam spominjao ovdje.

Pazite, jako je bitno uskladiti očekivanja između organizacije i fanova. Ne vjerujem da je ijedan fan Brooklyna ušao u ovu sezonu očekujući playoff, a nije ni bilo neke pompe oko ovog tima koji je bio znak ozbiljne promjene kulture. Čak i naša najveća zvijezda nije neki ogroman glamur. On nije neki bek koji će ubaciti 30 poena, podijeliti 12 asistencija, neće imati triple-double, a nije ni neki visoki igrač ala Karl Anthony Towns nad kojim će vlažiti NBA analitičari i fanovi neutralci. Naša najveća zvijezda je Brook Lopez, oličenje klasičnog „nepokretnog“ NBA centra koji je doduše dodao šut za tri poena (i to sasvim dobar, 11-39 ukupno ove godine), ali svejedno je to isti onaj Brook koji se čini jako nezgrapno kada je na parketu. Pogledajte ostale igrače ove ekipe. Sve su to ili neki veterani dovedeni za ovaj tranzicijski period, ili mladi igrači koji nisu dobijali šansu u drugim ekipama, ili jednostavno hard working role igrači koji nisu spremni da odustanu ni pod koju cijenu.

Tu je jedan Justin Hamilton kao igrač koji je odjednom validan član rotacije i napada jedne NBA ekipe, Joe Harris kojeg su otpisali Cavsi, ali je našao svoju NBA karijeru u Netsima, Randy Foye koji je prošao sve i svašta u svojoj NBA karijeri te još par drugih igrača. A još se čeka na bolje igre Rondae Hollis-Jeffersona te debi Carisa LaVerta.

Ova ekipa se nije toliko promijenila što se tiče kvalitete igrača. Jedino što jeste promijenjeno je kultura, a kultura je često potcijenjena stvar u NBA ligi. Vratimo se malo na početak teksta, gdje sam opisao Brooklyn Grit. Dobro su se prevarile ekipe mišlju da će lako sa Netsima, jer ono što nemamo u talentu, izuzetno je vidljivo da imamo u srcu i želji za borbu.

Na kraju dana, GM Sean Marks nije najavljivao neke titule i napade na Cavse, Pacerse, Celticse ili koga već. On nije ustvari ništa najavio, ali se između redaka moglo čitati da se od ove ekipe može očekivati visoka razina beskompromisne borbe na parketu i da odustajanja neće biti čak ni u teškim porazima. Pogledajte situaciju sada, nakon osam utakmica Brooklyn je uknjižio tri pobjede i pet poraza, a za ta tri poraza su se protivnici dobro namučili da slome ove Netse. Jedina totalno neuspješna utakmica bila je ona protiv Bullsa, dok je u teškom porazu protiv Knicksa Netse jednostavno stala trica u drugom poluvremenu.

Dakle, nakon osam utakmica, napredak od prošle, katastrofalne sezone bez ikakvog identiteta, je itekako vidljiv. Meni bi bio ogroman uspjeh pobijediti 30 utakmica, i ovi Netsi su mi pokazali da oni to mogu. Naravno, „podrepiti“ će se pokoji poraz od 10, 20, 30 razlike, međutim ova sezona i omjer u istoj će svakom pravom fanu Netsa biti najmanje bitan. Vjerujte, puno više volim vidjeti Bookera kako skače u vatru za 50-50 loptu čak i porazu, nego manjak volje u nekoj neozbiljnoj pobjedi.

U svakom slučaju, tko ima vremena i želi da gleda vrlo lijepu košarku, gledajte Netse. To nije ona ekipa koja je prošle godine bila mučenje za gledati, ova ekipa ima jednu zabavnu crtu koju sve više ljudi primjećuje ove sezone.

Latest Posts

NE PROPUSTITE