Koliko puta smo samo za nekog sportaša, većinom Afroamerikanca, čuli da mu je sport bio jedini izlaz iz svijeta kriminala. Ponekad su te priče i prenapuhane, no ne i u slučaju Natea Archibalda.
Odrastao je u južnom Bronxu u New Yorku, jednom od najozloglašenijih kvartova u Americi. Bio je najstariji od sedmero djece u obitelji koja je živjela u dvosobnom stanu. Kad je imao 14 godina stvari su postale još gore jer ih je otac napustio i Nate je postao glava obitelji. Bande, droga i kriminal bili su iza svakog ugla i stajali su života mnoge njegove prijatelje. No njega je zanimala samo košarka.
Archibald: “Čudno je kako ljudi koji se drogiraju uvijek pokušavaju navući druge na nju. Kao da žele da još netko propadne s njima. No, za mene je postojala samo košarka”. Problem je bio jedino njegova građa. Malen, mršav i sramežljiv dječak bio je talentiran, no bez imalo samopouzdanja. Nije uspio upasti u srednjoškolsku momčad DeWitt Clinton u drugom razredu. Zov ulica je bio sve glasniji. No pojavljuje se jedan čovjek kojem Nate može zahvaliti što je dospio do NBA lige.
Spasitelj Floyd Layne
Na Nateovu sreću, zapazio ga je izvjesni Floyd Layne, sportski direktor jednog sveučilišta na Manhattanu. Bio je prijatelj trenera DeWitt Clinton momčadi i zamolio ga da Nateu da još jednu šansu. Dogodine je upao u petorku, da bi kao maturant bio izabran u prvu petorku grada New Yorka. No zbog slabih ocjena nije dobio sportsku stipendiju nekog poznatijeg sveučilišta. Tako je mladi Nate prvo otišao na državni studij Zapadne Arizone, da bi potom dobio stipendiju sveučilišta Texas-El Paso gdje je u tri sezone imao prosjek od 20 koševa po utakmici.
Posebnu pozornost na sebe je skrenuo nakon završetka sezone kad je na pet ekshibicijskih utakmica najboljih sveučilišnih igrača zabijao 40 koševa u prosjeku. To je bilo dovoljno da ga Cincinnati Royalsi izaberu drugim pickom druge runde iznimno snažnog NBA drafta 1970. (Dave Cowens, Pete Maravich, Bob Lanier, Calvin Murphy, Rudy Tomjanovich…)
Mentor Bob Cousy
Tadašnji trener Royalsa, današnjih Sacramento Kingsa, bio je legendarni playmaker Celticsa Bob Cousy koji je sezonu prije mijenjao velikog Oscara Robertsona u Buckse i u Nateu je vidio njegovu zamjenu. No u ono doba bez televizijske eksponiranosti i interneta, košarkaške zvijezde nisu bile globalno prepoznatljive. Kad su Cousy i GM Royalsa Joe Axelson trebali upoznati Natea u hotelu u Memphisu prošli su kraj njega zamijenivši ga za hotelskog nosača.
Sa 185 centimetara i 72 kilograma po ničemu se nije isticao od “normalnih” ljudi te je s pravom dobio nadimak “Tiny” (sitan). No, bio je iznimno brz i već kao rookie (16,0 koševa i 5,5 asista) pokazao je o kakvom se talentu radi. Archibald: “Cousy mi je bio kao drugi otac. Bio mi je uzor kad sam odrastao, bio je vrhunski playmaker i uvijek si je uzeo vremena da me nauči svemu što zna. Mogli smo satima pričati o košarci”.
Kad sljedeće godine usprkos odlične igre nije izabran na All-Star susret, razljućen Nate nakon All-Stara zabija 34 koša u prosjeku (11 puta preko 40, najviše 55 koševa). U tom ritmu nastavlja i sljedeće godine kad postaje prvi i jedini igrač u povijesti koji je predvodio ligu u koševima i asistencijama. Čak 18 puta je otišao preko 40 koševa, te tri puta preko 20 asista, a utakmicu karijere odigrao je u 140:132 pobjedi protiv Pistonsa kad je zabio 41 koš uz 21 asistenciju. No ni takva superzvijezda nije uspijela dovesti Royalse do playoffa.
Na vrhuncu moći počeli su ga stizati problemi izvan terena. Dok je on postao ponajveća NBA zvijezda, obitelj mu se raspadala. Jedan brat mu je uhićen zbog oružane pljačke, drugi zbog droge. Kad je jednom usred sezone stigao u posjetu, našao je jednog od braće bez svijesti predoziranog kokainom. Dvojica braće kasnije su došla živjeti u Nateovu kuću u Kansas Cityju da se maknu od opakih ulica New Yorka, dok je treći prošao naporan rehabilitacijski program za odvikavanje od droga pod Nateovom kontrolom.
Nedugo zatim počeli su i problemi s ozljedama. Ozljeda Ahilove tetive uništila mu je sezonu 1973/74, no već sljedeće sezone se vratio u prvu NBA petorku po prvi put izborivši playoff. Nakon još jedne sjajne individualne sezone bez momčadskog uspijeha mijenjan je u novopridošle New York Netse i počinje najteže razdoblje njegovog života. Nakon samo 34 utakmice u dresu Netsa teško ozljeđuje stopalo i završava sezonu. Onda je mijenjan u Buffalo Bravese (današnji Clippersi) gdje mu je prije početka sezone pukla Ahilova tetiva tako da u dresu Bravesa nije odigrao ni jednu utakmicu. U velikom tradeu devet igrača mijenjan je u Boston Celticse. U Bostonu se nastavljaju problemi. Bio je zapušten, pretežak, trom. Nikako se nije slagao sa bekovskim partnerom Jo-Jo Whiteom i igračem-trenerom Daveom Cowensom.
Archibald je bio očajan i vrlo blizu odluke o povlačenju s košarkaških terena. No, Celticsi su upravo doveli rookieja Larryja Birda, imali su Cowensa i Cedrica Maxwella i trebali su samo pravog playmakera. Archibald se isprva nije vidio u toj ulozi. Socijalno osviješten, Nate se svakog ljeta vračao u južni Bronx da bi pokušao savjetima pomoći problematičnim klincima. No, u to ljeto 1979. situacija je bila obrnuta. “Došao sam nakon najfrustriranije sezone u karijeri i ti klinci su me počeli savjetovati. Uvijek su govorili – ne brini Tiny, glavu gore, možeš ti to. Celticsi te trebaju. To im nikad neću zaboraviti”, rekao je Archibald.
S Birdom do naslova
Nate se vratio u formu, izgubio suvišne kilograme i postao savršen playmaker za Birdove Celticse. Konačno u snažnoj momčadi mogao se posvetiti organiziranju napada i sprovođenju trenerovih ideja u djelo. Celticsi su preko noći postali hit lige, i već sljedeće sezone su otišli do kraja. Fizički savršeno pripremljen bio je MVP All-Star utakmice i izabran je u drugu petorku lige. Nate je zrelom igrom utišao sve kritičare i osvojeni naslov bio je kruna njegove briljantne karijere. “Kad mi je bilo najteže, trener Cousy mi je rekao da budem strpljiv, da ću jednog dana doći u momčad u kojoj ću moći igrati košarku na način na koji bi se on morala igrati i gdje ću dokazati ljudima da sam pobjednik.”
Sljedeće godine u finalu Istoka protiv Ervingovih Sixersa Nate se ozljeđuje i Celticsi bez njega gube s 3-4 u pobjedama. Nakon prosječne sezone i ispadanja od Bucksa, Celticsi dovode Dennisa Johnsona, a 35-godišnji Nate odlazi u Milwaukee. Tamo nakon 46 utakmica i nove ozljede kaže konačno zbogom košarci. Jedan od najvećih “malih” igrača u NBA povijesti izabran je u Hall of Fame 1991., da bi konačnu potvrdu svoje veličine dobio pet godina kasnije izborom među 50 najvećih igrača u povijesti.
Dobročinitelj Nate
Ni nakon završetka košarkaške karijere Nate nije zaboravio svoje korijene i vratio se u New York gdje je vodio košarkaške kampove za siromašnu djecu. Bio je sportski direktor ogromnog centra za beskućnike u Harlemu. Za svoj rad s mladima dobio je posebno priznanje njujorškog gradonačelnika. Kasnije postaje trener u NBDL razvojnoj ligi i velika želja mu je jednog dana se okušati kao glavni trener neke NBA momčadi.
Streetball legenda Rucker parka
Mitsko njujorško betonsko igralište u Rucker Parku iznjedrilo je mnoge vrhunske košarkaše. Mnogi od njih, poput Earla Manigaulta, Pee Wee Kirklanda, Joe Hammonda ili Czara Simmonsa zbog pogrešnih odluka i načina života nikad nisu stigli do NBA lige. Od onih koji jesu, Nate Archibald je bio najbolji. I kad je postao vrhunski NBA igrač, živio je za ljeta kad bi se vraćao u rodni grad i na betonu igrao za svoju dušu. Julius Erving: “Nikad neću zaboraviti kad sam gledao Tinyja u Ruckeru. Bio je nezaustavljiv, zabijao je na sve moguće načine.”
Bio je to Nateov način da ostane povezan sa svojom zajednicom, i da bude blizak klincima koji ga inače nikad ne bi imala priliku gledati u NBA dvoranama. A utakmice su bile strašne. Dečki koji nisu dospjeli do NBA lige živjeli su za oglede s profićima. Svi su željeli svojih pet minuta slave, da se mogu hvaliti da su pobijedili Natea Archibalda. No, rijetkima je to pošlo za rukom…
Nevjerojatna sezona 1972/73
U svojoj trećoj NBA sezoni Nate Archibald je ostvario jednu od najimpresivnijih statistika NBA povijesti. Predvodio je ligu u čak 10 statističkih kategorija. To su: broj koševa (2719), prosjek koševa (34,0), broj asistencija (910), prosjek asistencija (11,4), ukupno minuta (3681), minuta igre u prosjeku (46,0), ubačaja iz igre (1028), pokušaja iz igre (2106), ubačenih slobodnih bacanja (663) i ispucanih slobodnih bacanja (783).
Nažalost, loš skor njegove momčadi te sezone (36-46) utjecao je na to da je u poretku za MVP-a lige završio tek na 3. mjestu, iza dvojice centara iz pobjedničkih momčadi – Celtica Davea Cowensa i Bucka Abdul-Jabbara. No, ponajveći američki sportski časopis “The Sporting News” izabrao ga je za svog MVP-a te sezone.
Nate o svom najjačem oružju
Ljevoruki ultrabrzi Archibald posjedovao je možda i najefikasniji ulaz u NBA povijesti. Upitan da li se bojao ulaziti pod koš među ljude 25 centimetara više i 40 kilograma teže Nate je odgovorio: “Bilo je mnogo dominantnih ljudi u ligi u moje vrijeme, počevši s Wiltom Chamberlainom. No, ako imate dobar kut, možete uči i zabiti pored svakog. Kad uđete pod koš, postoje samo četiri stvari koje se mogu dogoditi. Možete bili blokirani, faulirani, možete zabiti ili dodati nekome za lagani koš. Tri od te četiri stvari su pozitivne. Znao sam da su drugi veći i snažniji, no uvijek sam vjerovao da sam najbrži, i da ako steknem početnu prednost mogu uvijek zabiti.”
Naslov u Bostonu
Nakon što je veći dio karijere proveo u gubitničkim Kingsima, Tiny je 1981. okrunio svoju karijeru NBA naslovom s Boston Celticsima. Bekovski par Archibald – Chris Ford, krila Larry Bird – Cedric Maxwell te centar Robert Parish uz klupu Kevin McHale, Gerald Henderson, Rick Robey i ML Carr te su godine u finalu Istoka preokrenuli vodstvo Sixersa 1-3, da bi u finalu s 4-2 svladali Houston Rocketse. 33-godišnji Tiny u potpunosti je podredio svoj način igre dobrobiti momčadi i bio je pravi vođa napada, produžena ruka trenera Billa Fitcha. “Iako su moje brojke u Celticsima izgledale skromno, bio je pravi užitak tamo igrati. Igrati s igračima koji posjeduju istu želju za pobjedom kao i ja. Konačno sam mogao igrati pravog playmakera, a ne samo ulaziti pod obruč. Kad igrate sa Birdom, Parishom i McHaleom sve je lakše. Bili su nezaustavljivi.”
Osobni karton
Ime: Nathaniel
Prezime: Archibald
Nadimak: Tiny
Datum rođenja: 2. rujan 1948.
Mjesto rođenja: New Yorku
Pozicija: Bek
Visina: 185cm
Težina: 73kg
Sveučilište: Texas – El Paso
Draft: 19.pick drafta 1970. (Cincinnati Royals)
Hall of Fame: Uvršten 1991. godine