NBA draft: Centri

Treća sezona da se lovim u koštac s mogućim nadolazećim zvijezdama lige. Pogledalo se kroz sezonu dobar broj NCAA utakmica, kompletan March madness, pa dosta scout reportova i pročitan je ne mali broj tekstova. Saznat ćete koji su najbolji sveučilišni igrači, tko bi mogao iznenaditi i na kraju krajeva tko je moj osobni najdraži igrač s ovogodišnjeg drafta (to vas najmanje zanima). Ovi tekstovi su jedan dobar temelj za možebitno ruganje s ekipom bilo da sam pogodio neki vrag ili još bolje po njih promašio, a bilo je svega,Trey Burke novi Ty Lawson, dok ostalo se još može nekako progutati. Ma može govno, koliko blesav moraš biti da Anthony Bennetta usporediš s Charlesom Barkleyjem?? Sve možete ovdje pročitati, 2013 godina – razigravači, šuteri, krila, centri. 2014 – bekovi, krila, centri. Ajmo krenuti s draftom 2015 sada kada ste vidjeli history.

1. Karl-Anthony Towns (Kentucky)

Puno tinte kroz sezonu je potrošeno na usporedbu Townsa i Jahlila Okafora, te njihovoj borbi za prvi izbor na draftu. Towns je kao najkompletniji igrač s niti jednom ozbiljnom manom dobio utrku s Okaforom. Mladić iz Dominikanske Republike ima vrhunske predispozicije za NBA centra, visina od 213 cm, raspon ruku od 221 cm i kvalitetno raspoređenih 113 kg ga već sada čine spremnim za napore NBA lige. Neće vas očarati brzinom i eksplozivnošću već više Al Horford stilom igre u oba pravca. Poprilično je okretan i koordiniran, te se odlično kreće po terenu (ne izgleda ružno kao Kendrick Perkins dok trči kontru kao da ima dvije betonske ploče na nogama).

Glavna prednost mu je raznovrsnost u oba pravca bilo na poziciji visokog krila ili centra. Najčešće je korišten u low postu (43% njegovih dodira s loptom) odakle realizira s 51% uspješnosti i tu je pokazao odličan rad s obje ruke (posebno u hook šutevima) i soft touch oko obruča. Ovdje je bio problem što je 18% posjeda završavalo s izgubljenom loptom, a jedan dio možemo pripisati vrlo zgusnutom reketu jer je konstantno igrao s još jednim visokim na terenu, Dakari Johnson ili Willie Cauley-Stein koji nisu bilu u stanju pogoditi ništa s udaljenosti veće od 2 metra. Također, osim horoga često je koristio šut iz okreta koji osim što lijepo izgleda redovno prolazi kroz mrežicu.

Za razliku od svih visokih s ovog drafta Towns se odlično snalazi na vrhu reketa odakle ga se može koristiti kao razigravača, screenera ili u pick and pop akcijama jer ima vrhunski šut s poludistance, te ga se vrlo lako može upariti s još jednim visokim igračem koji bi mogao operirati pod košem (twin towers, old school are back) s kim bi Towns igrao high-low akcije. Moramo dodati da je Towns kao srednjoškolac bio perimetar orijentiran power forward i pokazao je da ima range za 3 poena pogodivši čak 46% od 5,5 šuteva.

Obrana je priča za sebe. Vrhunski bloker s prosjekom od 4,4 blokade na 40 minuta, peti najbolji prosjek na sveučilištu ove godine. Towns je dovoljno pokretan da radi presing na pick igru protivnika i da se stigne vratiti zatvoriti prilaze obruču, a već sada ima snagu i visinu da efikasno brani centre i pokretljivost da “lovi” visoka krila do linije za tri poena. Treba dodati da je među najboljim skakačima na ovogodišnjem draftu s prosjekom od 13 skokova na 40 minuta.

Sigurno se sada pitate ima li ovaj dečko ikakve mane. Naravno, često leti u prazno na pump-fakeove, previše koristi ruke kada izlazi na perimetar i zna se vrlo loše postavljati u tim situacijama što dovodi do velikog broja prekršaja, prosječno je imao 5,7 osobnih na 40 minuta što je treći najgori rezultat. Manjak eksplozivnosti ga na sveučilišnoj razini nije puno stajao jer je jako inteligentan igrač (realizacija oko obruča mu je 66% na half courtu), te bi ovo mogao biti problem jer mu treba puno vremena i prostora da završi akciju. Spomenuli smo prekršaje, Towns je bio izbačen šest puta s utakmice zbog osobnih grešaka i tako je poprilično osakatio svoju momčad. Kritizirali su ga zbog manjka borbenosti posebno u borbi za post poziciju, pa zabijanje poena kroz kontakt, ali većinu ovih mana možemo pripisati nezrelosti jer Towns tek ima 19 godina. Možemo zaključiti kako su eksplozivnost (bolji odraz ima s jedne noge nego s dvije što je odlika krilnih igrača), slabije završavanje akcija kroz kontakt neke ozbiljne mane, no to sigurno Timberwolvese neće sputati da ga uzmu kao prvi izbor na draftu.

NBA usporedba: Al Horford

https://www.youtube.com/watch?v=ai99J2NNGM0

2. Jahlil Okafor (Duke)

Zvijer u low postu kakvu dugo nismo vidjeli, ACC igrač sezone, All-America prva petorka, prvak s Dukeom kao glavna napadačka poluga. Ogromna beba s visinom od 211 cm, rasponom ruku od 226 cm, standing reacha 280 cm i nevjerojatno velikim šakama u kojima lopta izgleda kao neki agrum. Jahlil je za NBA ligu bio spreman još u srednjoj školi samo po pravilima lige mora odraditi jednu sveučilišnu sezonu. On je savršeno okretan, agilan za nekoga s ovakvim predispozicijama, a potezi ispod koša su nešto najljepše što ćete imati priliku vidjeti.

Okafor svoj kruh zarađuje guranjem pod obručima, ovakvu guzičetinu nije jednostavno pomaknuti, kada se postavi za poziciju u post, a tada kreće program. Jedan na jedan ga gotovo nitko na sveučilišnoj razini nije mogao držati zato su svi pribjegavali metodi udvajanja Jahlila čim dobije loptu blizu koša, ali na njihovu žalost on fenomenalno čita igra, vrlo je strpljiv s loptom u rukama i lako može pogoditi svog suigrača na slabijoj obrambenoj strani, košarkaški IQ mu je na neviđeno visokoj razini, treneri u napadačkim setovima mogu od njega tražiti bilo što kada primi loptu na lijevom bloku.

Ako ga ostavite na svom centru tipa, Kaleb Tarczewski, Jahlil pokaže zavidnu finesu, predivan rad nogu, brzinu, okretnost za nekoga ovako velikog, vrhunski čita i reagira ovisno o tome kako mu je obrambeni igrač postavljen. Prezentira sve vrste poteza u postu, od spin movea uz zavidnu kontrolu tijela do pump-fakeova s kojima redovno izlevati protivničke centre i u 18% post up situacija izvuče slobodna bacanja (na njegovu žalost upada u hack teritorij jer pogađa samo 51% slobodnih bacanja), a često koristi tablu u završavanju svojih akcija. Podatak da je oko obruča realizirao sa 79% uspješnosti na half court akcijama (cut, pick and roll, tranzicija) je impresivan, a tu se ne računaju post akcije. Jahlil je uz sve ovo ima zavidnu kontrolu lopte za centra i može se iz driblinga kreirati napadačke akcije kada je usmjeren licem prema košu, to će vjerojatno više moći prezentirati na većem terenu NBA lige nego što je na sveučilišnoj razini i naravno odličan je u napadačkom skoku što je vještina koja se u velikom broju slučajeva prenese i na sljedeću razinu, bilježi 4,6 napadačkih skokova u prosjeku na 40 minuta što ga svrstava na treće mjesto u poretku.

Pričam samo o napadu kod Okafora kao odličnim stranama iz jednostavnog razloga što mu je obrana katastrofalna bez obzira na to što ima vrhunske alate biti dobar zaštitnik obruč. On ima bolest zvanu kurcobolja na tom dijelu terena, maksimalno nonšalantna i lijena igra u tom pravcu. Uopće se ne trudi istaknuti svoju snagu na tom dijelu terena (trebao se čuvati osobnih grešaka jer Duke je na klupi imao treće drvo iz porodice Plumlee), protivnicima prelako dopušta deep post pozicije. OK, ovaj dio se još nekako popravi, ali manjak eksplozivnosti i tromosti čim izađe iz reketa je fascinantno loše za vidjeti, nešto slično kao i njegov napadački arsenal samo on pobuđuje kontra, pozitivan efekt.

Duke je zbog toga morao igrati konzervativno na protivničkom picku gdje se Jahlil uvijek povlačio bliže reketu i nije izlazio na pomaganje svom beku jer su ga protivnici bez problema zaobilazili na putu do koša. Znači, zaboravite kod njega na pomaganje i presing na perimetru ili možebitno preuzimanje nižeg igrača nakon bloka. Kombinacija s manjkom eksplozivnosti i slabom pokretljivosti uz letargičnost ne čini ga kvalitetnim zaštitnikom obruča što bi morao biti jer inače će mu se karijera razvijati u one way igrača oko kojeg je teško složiti vrhunsku momčad.

NBA usporedba: Al Jefferson

3. Willie Cauley-Stein (Kentucky)

Sve što Okafor nije to je Cauley-Stein, obrambeni maestro. Tri godine je proveo kod Johna Caliparija na sveučilištu Kentucky gdje je iz godine u godinu prezentirao nevjerojatne obrambene potencijale. Willie je prototip modernog NBA centra s visinom od 213 cm, rasponom ruku od 218 cm i 113 kg uz to je pokretljiv kao bek. Kruh Okafora je u napadu, a Cauley-Stein će svoj zarađivati obranom.

Profilirao se kao defender svih pet pozicija, bez problema je ostajao ispred protivničkih bekova nakon preuzimanja u pick igri, a bez problema se znao vraćati da pomogne zatvoriti prilaze košu jer ima predivan rad nogu (osobno nešto najljepše što sam imao prilike vidjeti ove sezone, možda je sve to unaprijedio jer je gotovo paralelno igrao američki nogomet kao wide receiver) i u kombinaciji s Townsom je čini zastrašujući duo pod košem za kojeg su analitičari govorili da bi se odmah mogli boriti s najboljim NBA napadačima. Cauley-Stein je u Kentucky karijeri u prosjeku bilježio 3,6 blokada i 1,8 ukradenih lopti na 40 minuta što su vrhunske brojke, posebno ukradene lopte koje nam govore o njegovoj nevjerojatnoj agilnosti i pokretljivosti za svoju visinu.

Što s njim u napadu. Odlično se snalazi u jednostavnim dijelovima koji se zahtijevaju od njega (nemojte tražiti da vam kreira napad ili igra leđima jer neće dobro završiti) kao što je trčanje tranzicije iz koje je realizirao sa 77% uspješnosti što je jedan od najboljih postotaka na sveučilištu. Isto tako se super snalazi kao cutter i roller prema košu iz kojih je realizirao sa 61% uspješnosti u tzv. non post-up akcijama i to je sve njegov napadački repertoar uz napadački skok (4 skoka u prosjeku na 40 minuta) kojeg hvata zbog superiorne brzine i tzv. second skoka (primjer, sjećate se Dwighta Howarda iz Orlanda kada je imao dupli skok). Svi koji ga izaberu na draftu nadaju se da će popraviti šut s poludistance koji daje naznake života, pogodio je 11 od 22 skok šuta što bi ga dovelo da All-Star razine igrača.

NBA usporedba: Tyson Chandler

4. Frank Kaminsky (Wisconsin)

Fascinantan igrač koji je iz sezone u sezonu napredovao na sveučilištu Wisconsin. Kada je došao igrao je svega 8 minuta i postizao 2 poena da bi se ove godine prometnuo u nezamjenjivog igrača koji je na terenu provodio 34 minute i postizao 18,8 poena u prosjeku što mu je uz 8 skokova i 2,5 asistencija dalo najviši PER sveučilišta od 35,5. Ja ga osobno ne znam u koji kalup ga svrstati jer je na sveučilištu bio full time centar, a većina ga vidi kao visoko krilo na idućoj razini, držat ću se toga da je Frank The Tank centar i da ga se može koristiti kao visoko krilo.

Kaminsky je matchup problem iz pakla (visina 215 cm), odličan je šuter s poludistance i trice (41,6% realizacije na 2,6 upućenih šuteva za tri poena što je najbolji postotak u povijesti sveučilišta za popularne 7 footere koji su uputili minimum 100 pokušaja), te ima vrhunsku igru leđima prema košu (predivan spin-move, odličan rad nogu, realizacija od 54% u igri leđima). Uz to, ako obrambeni igrač mu stoji pre blizu zbog opasnosti od njegova ubojita skok šuta (bilo da izlazi iz bloka ili služi kao spot-up) on si bez problema iz driblinga može kreirati poena i završiti oko obruča. Dodajmo ovome kako je fenomenalan dodavač s vrha reketa (samo 9,9% izgubljenih lopti u odnosu na 18,4% asistencija), ima jako dobro kontrolu lopte i s bilo kojeg dijela terena može postići koš, i trenerima automatski sline cure kada vidi njegov napadački arsenal jer ga mogu ukalupiti u bilo koji napadački set.

Slično kao i kod Jahlila Okafora problem Kaminskog je obrambeni dio s tim da on ne raspolaže s dobrim alatima kao Jahlil jer mu je raspon ruku manji od njegove visine i automatski mu je standing reach manji što je nažalost jako bitno za igrati centra u NBA ligi (bilježio je svega 1,9 blokada u 40 minuta), a uz to mu fali desetak kila mišića i općenito bi morao poraditi na mišićnoj masi jer nije Marc Gasol pa da ima toliko dobro obrambeno kretanje i razumijevanje igre. Dolazimo do situacije gdje bi on trebao biti visoko krilo na idućoj razini, ali kako će se priviknuti na branjenje manjih i bržih igrača na perimetru kada ima ispodprosječnu dužinu i manjak eksplozivnosti, Sreća pa je pokazao dobro pokrivanje prostora u pick igri jer se bočno solidno kreće i zna kada treba pomagati suigračima. Također, upitan je i njegov upside na što pate mnogi GM-ovi lige jer kada će krenuti sezona Frank će imati 22 godine i 6 mjeseci.

NBA usporedba: Spencer Hawes

Na kraju još mogu dodati nekoliko interesantnih igrača na ovoj poziciji. Prvo ime koje iskače je mladi Myles Turner s nevjerojatnom kombinacijom šuta i blokada, Njegov range je sve do linije za tri poena odakle je ove godine pogodio 17 puta uz realizaciju od loših 28%, ali scoute fascinira podatak da s linije slobodnih bacanja pogađa s 84% uspješnosti i da bilježi 9,4 skoka uz 4,7 blokada na 40 minuta (ovakvih brojki se ne bi posramili Joel Embiid-10 skokova i 4,5 blokada, Nerlenes Noel-.8,5 skokova i 5,5 blokada) , a sve to s jedva 19 godina (napunio ih je u trećem mjesec). Što ga izbacuje iz vrhunske kategorije? Jako loša igra protiv najboljih obrana na sveučilištu, protiv top 50 je bilježio 13,5 poena uz šut od 36% i 13% za tricu, dok je protiv obrana lošijih od 100 mjesta po obrambenom ratingu bilježio 26,7 poena uz šut od 59% i 39% za tricu na bazu od 40 minuta. Uglavnom, ne budite iznenađeni ako njegovo ime bude prozvano u top 13 izbora jer rijetko kada se na draftu nalazi ovakav nebrušeni dragulj.

Imamo još neke izbore iz druge runde koje mislim da je vrijedno spomenuti. To su, treći centar Kentuckyja, Dakari Johnson, energy guy ekipe (buduća rola u NBA ligi) i lovac na napadačke skokove s prosjekom od 4,3 skoka na 40 minuta. Dolazimo do prvog ludonje draft, Roberta Usphowa koji je bio izbačen sa sveučilišta i sezonu 13/14 uopće nije igrao, ali je zato ove godine u 19 utakmica lijepi blokade kao na traci, 7 u prosjeku za 40 minuta i uz to je imao 13,4 skoka za 40 minuta, a protivnike je natjerao na 39% šuta za dva poena dok je hodao terenom. Tu su još dvojica Europljana zbog kojih sam skoro slomio tipkovnicu Mouhammadou Jaiteh iz francuskog Nanterrea kao odličan skakač i kvalitetan scorer oko obruča iz roll akcija, te Guillermo “Willy” Hernangomez iz Seville gdje se profilirao kao solidan scorer koji više koristi finesu i znanje nego masu kao Jaiteh. Posljednji na listi je razočaranje sezone Cliff Alexander iz Kansasa koji je trebao mesti sve pred sobom što je radio u srednjoj školi, ali se ispostavilo da kada naletiš na malo jaču konkurenciju tvoje predispozicije nisu tako dominantne jer nema nikakav potez već se svodi na “smetlarenje” pod košem, a kako je visok svega 205 cm onda teško da može na NBA levelu igrati centra.