NBA Power Rankings, donji dom

Jučer smo započeli s novom rubrikom od ove sezone – NBA Power Rankingsima. Danas donosimo nastavak pregleda svih ekipa i rangiramo “donji dom” NBA lige, odnosno ekipe koje prema trenutno prikazanim igrama pripadaju “slabijoj” polovici lige, a ako ste propustili jučerašnji prvi dio, možete ga pročitati ovdje.

16.  Charlotte Bobcats 4 – 4

Dolaskom Ala Jeffersona i napretkom Michaela Kidd-Gilchrista, Bobcatsi bi napokon trebali prestati služiti za dizanje forme ostatku lige. Al je sposoban voditi napad, dominirati na postu i razigravati suigrače, dok je Kidd-Gilchrist izjavio kako se nada postati igrač sličan Andreu Iguodali i da će obranom davati najveći doprinos momčadi. Predzadnji su po broju zabijenih poena i asistencija, ali pripadaju u sam vrh lige po broju primljenih koševa što oslikava da preferiraju sporiji tempo i utakmice bez velikog broja poena. Solidno su krenuli u sezonu i evidentno su bolji nego prošle godine, ali teško da mogu postati išta više od prosječne ekipe. I dok se liga dijeli na izvrsne i one koji računaju na draft i godine koje dolaze, Michael Jordan odlučio je postati osrednji. Nema sumnje kako od početka ima specifičan pristup i neobično sastavljanje i vođenje momčadi, šteta za navijače Bobcatsa što se barem do sada nije isplatilo biti drugačiji.

17. Toronto Raptors 4 – 5

Izjavom kako su spremni pričati o razmjeni bilo kojeg igrača izuzev Jonasa Valanciunasa, vodstvo kluba dalo je do znanja kako ni sami nisu sigurno u kojem smjeru usmjeriti klub. Dojam je kako Toronto Raptorsi nisu dovoljno dobri da pomrse račune “velikima”, a opet ni tako loši da prave društvo “borcima” za pickove. Zadnji su u ligi po asistencijama i to je statistika koja se najviše primijeti u igri, kroz bezbroj izolacija i silovanja lopte u napadu prije svega od strane dvojica Rudy Gay i DeMar DeRozan. Trener Dwane Casey izraziti je stručnjak za obranu i njegov utjecaj na tom djelu terena je očit, ali ako žele napraviti nešto više moraju uvest neku vrstu napadačkog sistema i tu i tamo međusobno se dodavati.

18. Boston Celtics 4 –  5

Odlaskom Paula Pearcea i Kevina Garnetta očito je kako je počela faza rebuildinga u Bostonu, a ipak uvodna četiri poraza poprilično su razočarala navijače i novog trenera Brada Stevensa. Nakon oštrih kritika Celticsi su digli formu i nanizali nekoliko pobjeda od čega je posebno impresivna bila ona na gostovanju kod Miamija, tricom Jeff Greena u posljednjoj sekundi. U izostanku Rajona Ronda, Green predvodi napad Bostona koji ne djeluje najbolje i teško dolaze po poena i laganih koševa. Obrana je i bez Garnetta jači dio momčadi koju praktično sigurno čeka sezona bez doigravanja nakon dosta godina. Svjesni su toga vjerujemo i vjerni navijači Bostona.

19. Orlando Magic 4 – 5

Ne tako davno Dwight Howard je napustio Orlando i trebao je to biti udarac od kojega se momčad Magica godinama neće oporaviti, a ipak mlada ekipa Orlanda igra dobro, imaju ogroman potencijal i svijetlu budućnost. Arron Afflalo predvodi sastav u koševima i igra odlično, Nikola Vučević izrasta u vrhunskog centra, s nastupima poput onog kada je Clippersima utrpao 30 poena i uhvatio 21 loptu, a drugi pick drafta Victor Oladipo treći je strijelac momčadi i njegov se izbor za sada pokazuje kao pravi potez. Upisali su impresivne pobjede protiv Netsa i Clippersa, igraju odličnu obranu i dominiraju u skoku, a sve to bez prošlogodišnjeg otkrića Tobiasa Harrisa. S obzirom na mladost i neiskustvo teško da će do doigravanja, ali nema sumnje kako se organizacija nalazi na pravom putu.

20. Memphis Grizzlies 3 – 5

Nakon prilično neobjašnjivog otpuštanja Lionela Hollinsa, Memphis Grizzliese iza sebe nemaju pretjerano uvjerljiv početak godine. Tek su u susretu protiv Warriorsa djelovali nalik ekipi od prošle sezone, ali su ih odmah potom Pacersi prizemljili i sveli na ispod 80 poena. Dovođenje Mikea Millera najbolji je dosadašnji potez, pošto je ekipi iznimno potrebno da netko od vanjskih igrača može redovito pogađati šutove i spriječi protivničke ekipe da se skupljaju u reketu. Mike Conley predvodi strijelce, Zach Randolph ima najviše skokova, a Tony Allen ukradenih lopti. Iako zbog uštede novca konstantno žrtvuju kvalitetu, Memphis bi trebao imati dovoljno dobre igrače u sastavu da se domognu doigravanja, a onda su za sve opasni.

21. Denver Nuggets 3 – 4

Što očekivati od organizacije koja otpusti trenera godine s ogromnim iskustvom i činjenicom da izvlači maksimum iz momčadi. Brian Shaw zaslužuje popust s obzirom na to da nema više Iguodale, Danillo Gallinari je ozlijeđen, a Wilson Chandler se vratio tek u zadnjem dvoboju i rotacija krilnih igrača je užasna. Sve su učestalija nagađanja o potencijalnoj razmjeni Kennetha Farieda, a i JaVale McGee pridružio se listi igrača na koje se ne može računati zbog ozljede. Nakon četiri uvodna poraza podigli su formu, ali stvari i dalje ne izgledaju obećavajuće. J.J. Hickson, Nate Robinson, Darrell Arthur i Randy Foye nisu loši igrači, ali ne donose kvalitetu više, već samo produbljuju rotaciju.

22. Los Angeles Lakers 4 – 6

Nerealna očekivanja i velik pritisak je nešto na što se mora naviknuti svaki igrač Los Angeles Lakersa. I kada napokon uđemo u sezonu u kojoj se svi kritičari slažu kako su Lakersi užasni i kako se navijači ne trebaju nadati ničem pozitivnom, ekipa iza sebe ima sasvim solidan početak. Iako su u još jednoj “sapunici” koju nam je ovaj puta pripremio Dwight Howard ostali bez najboljeg centra lige, te su bez ozlijeđenog  Kobeja Bryanta i Stevea Nasha, Lakersi ne izgledaju tako loše. Pau Gasol pokazuje da je u više navrata nepravedno tretiran, klupa blista, pobijedili su gradskog rivala, uneredili Pelicanse i posebno slatko osvetili se Howardu, a ipak navijače Lakersa trenutno više zanimaju i vesele glasine o potencijalnim dolascima velikih zvijezda u sezoni koja nam dolazi.

23. Cleveland Cavaliers 3 – 6

Tri pobjede na domaćem terenu i duplo toliko poraza na gostovanjima početak je sezone koja ne može veseliti navijače u Clevelandu. Kyrie Irving šutira slabo kada ne igra pred domaćom publikom, Andrew Bynum se vratio i ne izgleda toliko loše, ali je vidno frustriran, kao i trener Mike Brown koji je navikao da ekipe pod njegovim vodstvom igraju obranu. Jasno je dano do znanja kako Anthonyja Bennetta ne biraju zbog kvaliteta koju trenutno ima, nego onoga što bi mogao postati, ali ovako loš početak bilo je teško za očekivati. Dolaskom Bynuma i Jarretta Jacka, kao i napretkom Irvinga i Diona Waitersa očekivalo se da Cavaliersi napokon postanu ekipa spremna konkurirati za doigravanje, a za sada stvari ne djeluju obećavajuće.

24. Brooklyn Nets 2 – 5

Po tko zna koji puta se pokazuje da spojiti nekoliko nevjerojatnih igrača, bez da su uigrani i s malo provedenog vremena zajedno ne garantira uspjeh. I dok Brook Lopez igra odlično i nosi ekipu, Deron Williams, a pogotovo Kevin Garnett nalaze se miljama daleko od dobre forme. Ipak previše je rano za početi kritizirati igrače takvog kalibra, a i jasno je kako Netsima nije od prevelike važnosti da što bolje rangirani uđu u doigravanje, već da prođu regularnu sezonu bez ozljeda, uigraju se i svježi uđu među najboljih osam. A u doigravanju iskustvo postaje važan faktor, a i sam pogled na startnu petorku, pa i igrače na klupi, ulijeva, ako ništa drugo poštovanje i respekt.

25. New Orleans Pelicans 3 – 6

Anthony Davis ima neograničen potencijal i strašno je napredovao. Bilježi 21,8 poen, 11,2 skoka i 3,1 blokadu po susretu i možemo ga slobodno ubaciti među bolje visoke igrače lige. Nakon dobrog izdanja u predsezoni Pelicansi su razočarali. Porazi u dvobojima protiv Magica, Sunsa, Lakersa i Ute ne mogu se dogoditi ekipi koja cilja na doigravanje. Očit je nedostatak kvalitetnog rješenja na poziciji centra, a i jasno je kako se Tyreke Evans muči s formom i ulogom s klupe. Mladi su, talentirani i tek se uigravaju pa ih nećemo tako brzo otpisati, ali morat će dići razinu igre ako žele barem dio pažnje koja pripada Saintsima.

26. Detroit Pistons 2 – 5

“Monster size and great guards”, opis je koju su čelni ljudi dali novoj ekipi Pistonsa pri najavi povratka u doigravanje. Nastala je gužva u reketu, što Joshu Smithu nije teško palo pa ispucava više od pet trica po utakmici, iako ih šutira svega 27%. Pitanje je koliko je vremena potrebno da navijači u Detroitu počnu reagirati na njegove pokušaje izvana slično onima iz Atlante. Brandon Jennings je nakon povratak zbog ozljede jasno dao do znanja kako stil igre inside-out nije kako on zamišlja igru Pistonsa i nastavio se napucavati. Obrana, kao i skokovi su za sada loši, unatoč tornjevima pod košem, a po stilu igre koji preferiraju glavne zvijezde teško mogu biti pri vrhu u asistencijama. Puno je uloženo i dosta se očekuje od ekipe, a za sada nije dobro krenulo.

27. Washington Wizards 2 – 6

Velika očekivanja pred početak sezone po tko zna koji puta padaju u vodu. Wizardsi imaju dobru ekipu, imali su težak raspored i Nene Hilario se tek vraća u pravu formu, ali izgubljena utakmica protiv Sixersa na domaćem terenu i poraz nakon praktički dobivenog susreta protiv Oklahome na gostovanju je nešto što si ne smiju dopustiti ako misle vratiti doigravanje u glavni grad SAD-a. Bradley Beal igra odlično i najbolji je strijelac momčadi, Marcin Gortat bit će od velike pomoći za sastav, a i Al Harrington pokazuje kako nije zaboravio igrati. Randy Wittman nema pravo na pogrešku, Wizardsi mogu i moraju bolje.

28. Sacramento Kings 2 – 5

Sacramento je dobio veliku bitku i uspio sačuvati Kingse u gradu. Bio je to velik poticaj i navijačima je obećano kako će se riješiti starih navika gubljenja, ali to je čini se teži posao od gradnje nove dvorane. Nakon uvodne pobjede protiv Nuggetsa nanizali su pet poraza, a pobjedom protiv Netsa uspjeli su sačuvati mir u svlačionici. DeMarcus Cousins predvodi ekipu u svim segmentima, izuzet asistencija, Ben McLemore nakon očajne predsezone pokazuje da ipak posjeduje talent, a Isaiah Thomas iz tko zna kojeg razloga ponovo mora dokazati da zaslužuje ulogu startera. Navijači u Sacramentu mogu biti sretni što još uvijek mogu uživati u NBA košarci, a doigravanje će prema običaju morati pratiti na televiziji.

29. Milwaukee Bucks 2 – 5 

Teško je shvatiti kakav se plan krije i koji je cilj stavljen pred ovogodišnji sastav Bucksa. Natrpali su se hrpom prosječnih igrača, O.J. Mayo preuzeo je ulogu nositelja ekipe, a Gary Neal daje solidan doprinos s klupe. Larry Sanders, od kojega se dosta očekivalo operirao je prst nakon tučnjave u noćnom klubu, a i krilni centar Ersan Ilyasova ima probleme s ozljedama. Izuzev šuta za tri poena imaju jedan od najgorih napada u ligi, očajni u skoku, a ništa bolji niti u asistencijama. Težak posao očekuje trenera Larryja Drewa, ekipa nama kvalitetu za doigravanje niti pretjerani talent koji bi omogućio svijetlu budućnost.

30. Utah Jazz 1 – 8

Odlaskom Ala Jeffersona i Paula Millsapa, kao i Moa Williamsa i Randyja Foyea, Utah je ostala bez praktički cjelokupne startne petorke i bilo je realno za očekivati pad u igri i rezultatima. Pobjedom protiv Pelicansa prekinuli su niz od osam poraza, gube s uvjerljivo najvećom razlikom, zabijaju najmanje poena i među zadnjima su u asistencijama. Gordon Hayward najbolji je strijelac, asistent i kradljivac lopti u momčadi, dok Derrick Favors predvodi sastav u skokovima i blokadama. Veliku minutažu dobro koristi i Enes Kanter, drugi je po koševima i skokovima, a trenera veseli i skori povratak rookie razigravača Treya Burkea. Mladu ekipu Ute čeka teška godina, navijači se moraju naviknuti na poraze, ali nema sumnje kako u momčadi i nadolazećem draftu ima mnoštvo talenta.