Zapad je oslabio u odnosu na prijašnje sezone, a veliki odljev najboljih igraèa na Istok donekle je uravnotežio odnos izmeðu dvije konferencije. No nema sumnje kako je Zapad i dalje jaèa i izjednaèenija konferencija, ne toliko po snazi najboljih timova nego po snazi onih u sredini tablice. Èak 12 klubova na Zapadu ima legitimno pravo nadati se ulasku u doigravanje, a gotovo niti jedna momèad neæe poslužiti kao kanta za napucavanje. Osim Phoenix Retirement Homea.
15. Phoenix Suns (18 – 48)
Gospodin Steve Nash ima 37 godina. Gospodin Grant Hill ima 39 godina. Gospoda Nash i Hill slove za dva najbolja igraèa Phoenix Sunsa. Nije li to malo tužno?
Ponce de Leon je oèito pogriješio kada je tražio Fontanu mladosti na Floridi buduæi su Sunsi oèit dokaz da ona postoji negdje u Arizoni, no èak ni njene mistiène moæi neæe pomoæi Hillu i Nashu da se nose s naporima guste lockout sezone. Kada uzmemo u obzir ogroman broj dan-za-dan i dan-za-dan-za-dan utakmica logièno je da æe Sunsi biti ispuhani kao balon u veæini utakmica. Sunsi bi u normalnoj sezoni imali ogromnih problema i teško da bi prešli prag od 30 pobjeda, no u ovakvim uvjetima, bez velike zvijezde koja može nositi tim, bez èovjeka koji može rasturiti u tijesnim završnicama, bez konzistentne igre s klupe Phoenix Sunsi su predodreðeni za sisanje, brže jaèe i atraktivnije od Sashe Grey.
Nije ni èudo s obzirom da njihov roster izgleda grotesknije od Frankensteinovog èudovišta, složen i slijepljen od komada koji si jednostavno ne pristaju, poput slagalice koju je slagalo dvogodišnje dijete. Marcin Gortat lani se pokazao kao sjajno rješenje na centru, a Jared Dudley je toliko napredovao da ga se više ne može smatrati obiènim radnikom veæ fino zaokruženim igraèem, no ostatak ekipe je komatozan. Trojac Frye-Warrick-Childress kupljen je novcem dobivenim za Amarea Stoudemirea, a njih trojica zajedno ne mogu odraðivati posao kojeg je Oèalinko obavljao u dresu Sunsa. Suludo je oèekivati da æe bilo koji od te trojice izgraðenih, ukalupljenih i novèano namirenih igraèa podiæi razinu svoje igre pa æemo i dalje gledati Channinga kako ne zabija iz blizine, Hakeema kako ne koristi svoje atletske predispozicije i Josha kako ne postaje slasher kakav bi mogao biti. Previše nesposobnosti za 15,9 milijuna dolara u sezoni.
Njihova dva najveæa pojaèanja, Shannon Brown i rookie Markieff Morris, nisu ništa više od igraèa s klupe koji mogu zaokružiti dobru ekipu, ali ne mogu napraviti gotovo pa ništa da podignu lošu momèad iz blata. Brown æe vam dati dvije transcendentalne i 20 frustrirajuæih utakmica godišnje, dok æe Morris raditi i raditi i raditi, samo je problem što nema za koga. Sunsi su momèad lišena talenta, stara i oronula, spremna za pogreb. Jednom kada se GM Lon Babby i omraženi vlasnik Robert Sarver urazume i pogledaju istini u oèi shvatit æe kako njihova momèad nema buduænost, kako je 7 seconds or less era završila prije tri godine i kako je vrijeme za konaèan remont. Shvatit æe kako trebaju trejdati Nasha u ekipu spremnu na borbu za naslov i iz toga izvuæi što više robe za daljnje trgovanje i izgradnju ekipe. Dobra vijest je što je sljedeæi draft navodno jako, jako dubok. Možda u njemu pronaðu novog igraèa za izgradnju franšize.
14. Utah Jazz (20 – 46)
Zamislite zimu u Salt Lake Cityju, tom pustom i hladnom gradu mormona; bastionu èednosti, morala i seksualne represije. Zvuèi dosadno? Jedina zabavna stvar u gradu su košarkaške utakmice koje æe ove sezone biti triput dosadnije pratiti nego lani. Jednim sudbinskim potezom Utah je ostao bez obožavanog trenera Jerryja Sloana i najboljeg igraèa Derona Williamsa, a nož u leðima dodatno je zabolio kada je Jimmer završio svoje BYU školovanje i otišao širiti radosnu vijest po poganoj Kaliforniji. Zima u SLC-u bit æe dosadnija nego ikad.
Odlasci u EnergySolutions Arenu bit æe ispunjeni frustracijom ukoliko navijaèi oèekuju pobjede i borbu za doigravanje, no ukoliko svedu svoja oèekivanja na realnu razinu mogli bi gledati zanimljivu sezonu koja æe Jazzu poslužiti prije svega za odvajanje žita od kukolja i za nabavku pickova i igraèa za buduænost. Jazz je trenutno sastavljen od mladih momaka koji su prezeleni za napornu NBA sezonu i kvalitetnih veterana koji više izgledaju kao kola za ugljen nego prave lokomotive.
Al Jefferson je takav igraè. Njegova impresivna statistika zavarava; unatoè godinama double-double ili koketiranja s double-double prosjecima jasno je da Big Al nije èovjek koji može nositi franšizu do znaèajnog rezultata. Izvrsnost u napadu anuliraju blijede predstave u obrani u kojoj je njegova uloga svedena na hvatanje skokova i ništa više. Jefferson je tako predodreðen da zamijeni Boozera u dresu Utaha na mjestu visokog igraèa koji može procvjetati ukoliko je okružen pravim suigraèima, ali koji ne može napraviti ništa ukoliko je okružen slabašnom ekipom.
Utah Jazz je slabašna ekipa. Ne samo da je slabašna nego je ujedno i ekipa bez glave i repa. Previše je tu veterana koji otimaju minutažu mladim igraèima, previše je visokih igraèa a premalo bekova, previše je tu potencijala a premalo znanja da bi Utah lièila na nešto. Jazz je odluèio minute potrebne za razvoj mladiæa poput Kantera, Haywarda, Burksa i Favorsa pokloniti veteranima poput Jeffersona, Bella, Millsapa i Josha Howarda kada je jasno da taj èetverac neæe biti u dresu Jazza kada jednom krenu u novi pohod na titulu. Upravo ti prekaljeni veterani predstavljaju najveæe bogatstvo za Utah jer ih se može fino utopiti na tržištu i krenuti u ekspresni rebuilding, no graditi igru momèadi na takvim igraèima ravno je samoubojstvu.
Bojim se da æemo do kraja prijelaznog roka gledati Jazz koji æe muku muèiti s podjelom minuta i traženjem idealne petorke, duboko disfunkcionalnu momèad predvoðenu neiskusnim trenerom Tyroneom Corbinom i izblijedjelim playmakerom Devinom Harrisom, momèad osuðenu na stihijsku igru i traženje vlastitog identiteta. Zima u Salt Lake Cityju bit æe prokleto duga.
13. Sacramento Kings (22 – 44)
Sacramento bi bio sjajna ekipa kada bi se košarka igrala samo talentom. Kingsi imaju ispravnu kombinaciju vanjskih i visokih igraèa, pokrili su gotovo sve aspekte košarkaške igre, imaju savršen omjer veterana i mladih igraèa i mogu vas dobiti bilo visinom bilo brzinom, stavljajuæi na parket jednako kvalitetne a opet jako raznovrsne petorke. U èemu je onda problem? Problem je što se košarka igra i glavom.
Kingsi su momèad graðena oko Tyrekea Evansa koji je marljiv poput Crnogoraca iz viceva te je u kamp došao s par kila viška, a njegov prvi i glavni poboènik je DeMarcus Cousins koji je toliko stabilan i siguran u sebe da se mlati sa suigraèima po treninzima*. I Evans i Cousins su bogomdani talenti koji bi mogli igrati važnu ulogu u ovoj ligi kroz sljedeæih 8 godina, no ovaj dinamièni dvojac ne kuži kako je NBA košarka puno kompleksnija nego je to bila na koledžu. Njihova infantilnost i sebiènost mogla bi srušiti ekipu punu crnih rupa i šutera nenaviklih da rade za momèad. I Salmons i Jimmer i Thornton i Garcia i Hickson koji je izgubio dobre navike u disfunkcionalnom Clevelandu i onaj propalitet od Outlawa više vole šutnut loptu prema košu nego Boga vidjet. Da, to ukljuèuje i mormona Fredettea koji æe imati velikih problema u pronalaženju zajednièkog jezika s veæinom svojih suigraèa buduæi da je odrastao u mirnom, obiteljskom okruženju BYU koledža u kojem su se lijepile suspenzije igraèima koji bi pojurili za suknjom. Ukoliko sredinom godine naletite na èlanak o pijanom Jimmeru koji se potukao s dvojicom mušterija u nekom striptiz baru u kojeg su ga Evans i Thornton odvukli nemojte se èuditi. Ovo je duboko disfunkcionalna ekipa koja æe se èitave godine klati oko minutaže i broja šuteva. Èak im ni pravi profiæi poput mamojebenog Chucka Hayesa** i simpatiènog Jasona Thompsona neæe pomoæi, a navijaèima koji su ionako navikli slušati o financijskim problemima vlasnika i moguæem preseljenju u neki drugi grad ove bi sezone konaèno moglo prisjesti. Ukoliko kurcoboljnog trenera Paula Westphala objese za jaja nasred glavnog trga niti jedan sud u zemlji ih neæe moæi osuditi. “Pogledajte samo ove likove koje su morali gledati”, reæi æe njihov odvjetnik i porota æe im se smilovati.
* Par dana nakon što sam napisao ovaj dio èovjek je zatražio da ga se trejda. Toliko o tome. Cousins æe za 7 godina, nakon što izgubi svu svoju lovu i konaèno se opameti, postati jako koristan igraè. Do tada æe bit sila koja razjebava svaku svlaèionicu.
**Lik igra nakon što su mu našli srèanu manu, daje sve od sebe, trèi k’o navijen i žrtvuje svoju statistiku za dobrobit ekipe. Uz to se skoro rasplakao nakon što su mu gledatelji u Sacramentu priredili ovacije pokazujuæi da mu je stalo. Treba nam više košarkaša poput Chucka Hayesa.
12. New Orleans Hornets (27 – 39)
Možete reæi puno ružnih stvari o Davidu Sternu i veæina æe biti istinita. No jedno ne možete poreæi – David Stern je za New Orleans Hornetse napravio bolji deal nego bi to njihov uškopljeni GM Dale Demps, koji nije imao muda dati otkaz nakon što mu se deda Dave pokenjao ravno na glavu, ikada mogao. Hornetsi su možda izgubili najboljeg èistog playa lige, ali u zamjenu za èovjeka koji je dvije godine imao problema s koljenima dobili su tri korisna igraèa. Al Farouq Aminu je korisno krilo koje u Clippersima nije dobilo pravu priliku, Chris Kaman je rubni All–Star centar kad nije ozlijeðen, a Eric Gordon je jedan od pet najboljih bek šutera lige, s tim da njegov potencijal još uvijek nije do kraja iskorišten.
Gordon bi ove sezone konaèno trebao uletjeti u svoj prvi All–Star unatoè tome što u Hornetsima nema pravog visokog s kojim æe odigrati pick ‘n’ roll u kojem je s Blakeom Griffinom bio ubojit poput ebole. Hornetsi imaju krasne igraèe pod košem – Emeka je pravi micek sa svojim dabl-dabl uèincima, solidnom obranom i kontrolom skoka, Carl Landry je najbolja imitacija Westa koju je novac mogao kupiti, a Jason Smith je radnik koji æe napraviti sve za ekipu, samo što pravog pick ‘n’ roll igraèa u ekipi Hornetsa nema. No još veæa prepreka za Gordonov uspjeh, a samim tim i za uspjeh Hornetsa, bit æe iznimno tanka bekovska rotacija, odnosno rotacija na playu. Jarrett Jack je igraè zbog kojeg se isplati uložiti u kvalitetan tupe pošto æete zbog njega zguliti svu kosu s glave. Jack je više strijelac kojem treba puno šuteva nego klasni razigravaè, a napad Hornetsa naviknut na prekrasne Paulove asistencije mogao bi lako postati stagnantan. Drugi problem je izuzetno tanka klupa s koje æe ulaziti Aminu, Smith, Greivis Vasquez, Marco Belinelli i… i to je manje više to. Ukoliko se Trevor Ariza nekim èudom ne pretvori u Trevora Arizu kojeg smo svi oèekivali nakon osvajanja titule s Lakersima sasvim je jasno da æe Hornetsi biti pretanki za nekakav ozbiljniji posao na Zapadu.
11. Houston Rockets (32 – 34)
Darryl Morey možda nosi titulu najinteligentnijeg GM-a u ligi, ali njegovo oslanjanje na napredne statistike pri sastavljanju ekipe Houston Rocketsa odvelo ih je ravno u mediokritetstvo. Košarka je dinamièan sport pa milijun nestalnih faktora utjeèe na konaèni izgled brojki, ma koliko se one trudile da izbrišu subjektivnost i nasumiènost iz konaènog rezultata. Basket nije baseball u kojem uvijek ideš jedan na jedan, što znaèi da je puno teže projicirati kako æe se output igraèa mijenjati jednom kada im promijenite okruženje i suigraèe, što je Morey saznao na bolan naèin. Okej, možda je nepravedno okrivljivati GM-a Rocketsa za to što su se stopala Yao Minga i koljena Tracyja McGradyja raspala, no njegovi potezi èak i nakon tih tragedija nisu izgledali bajno. Morey je uvijek gaðao provjerene, solidne, pouzdane igraèe, poslujuæi bez rizika, nadajuæi se da æe suma solidnih dijelova dostojno zamijeniti jedan izvrstan komad. Zajeb.
Rocketsi su osuðeni na sredinu tablice, na koketiranje s playoffom i na konaèan neuspjeh. Pokušali su promijeniti svoju sudbinu dovoðenjem Paua, no èika Stern je stavio nogu na vrat te transakcije i zgnjeèio joj je dušnik. Nakon toga su posegnuli za Neneom, no i to je propalo. Ne preostaje im ništa nego odraditi još jednu sezonu s nadom da æe se drugima smrknuti a njima svanuti.
Houston svakako ima igraèe koji im daju nadu za plasman u doigravanje. Luis Scola je doktor košarke za veæinu èetvorki u ligi, barem što se napada tièe. Kevin Martin ima najodvratniji šut u ligi ali je iznimno efikasan i izvlaèi jako puno slobodnjaka. Ovaj dvojac je i lani nosio momèad pa svejedno nisu ušli u doigravanje. Neæe ni ove sezone. Njihov izbor prve runde drafta Donatas Motiejunas odabrao je Poljsku ispred Amerike, Terrence Williams i Jordan Hill nisu se razvili u igraèe kojima su se Rocketsi nadali, Courtney Lee i Chase Budinger su igraèi rotacije i ništa više od toga, dok je Goran Dragiæ previše nepouzdan i nekonzistentan. Samuel Dalembert je stigao u prijelaznom roku kako bi zakrpao ogromne rupetine pod košem koje nastaju kada je Scola u igri, no teško da Haiæanin sam može iznijeti teret obrane na svojim širokim pleæima. Rocketse može veseliti igra Kylea Lowryja koji se lani razvio u sposobnog startera i kojeg bi svakako trebali zadržati, no jasno je kao dan da æe se trebati riješiti polovice rostera za ozbiljnije stvari. Možda im se posreæi pa sve njihovi konkurente pokose ozljede a oni se uguze u playoff, ili im se posreæi na drugom kraju pa osvoje dobru poziciju u lutriji drafta. No sreæa im je potrebna, a nema gore stvari nego kada se oslanjate na sreæu jer to znaèi samo jednu stvar. Ne ovisite sami o sebi. Houston Rocketsi su gurnuli krojaèke škare sudbine u tuðe ruke.
10. Minnesota Timberwolves (33 – 33)
Nisam siguran da li je Kevin Love ljeto proveo u teretani ili u kiparskom ateljeu, ali nema nikakvu sumnje da se Kevinèe fino isklesalo. Love je skinuo onaj tanak film masti sa svojih mišica, a njegova metamorfoza odrazila se na njegovu igru. Love je ove sezone nastavio puniti statistièke stupce kao i lani, no naèin na koji trpa je drugaèiji. S novim tijelom je došlo i novo samopouzdanje pa je Love dobar dio poena u novoj sezoni zabio iz kontakta kojeg je sam potražio. Njegov skok šut sada dolazi u paketu s respektabilnim odrazom, a smanjenje kilaže mu zaèudo nije odmoglo u hvatanju ofenzivnih skokova – Love još uvijek koristi Moses Malone taktiku ulijetanja u reket po osnovnoj crti i izguravanja protivnika impresivnom guzièetinom. Ukoliko se njegove igre odraze na pozitivan skor T’wolvesa i ovu disfunkcionalnu ekipu nekim èudesnim èudom odvuèe u playoff, Love æe i službeno uæi meðu deset najboljih igraèa lige.
Šteta što za potporu ima bandu plaæenika, luðaka i nesposobnjakoviæa. The Pack na rosteru ima èak tri manijaka – Anthonyja Randolpha, Darka i Michaela Beasleya koji bi mogao biti klasa da veæinu vremena na terenu ne provodi prièajuæi sam sa sobom. Milièiæ neshvatljivo starta u ovoj ekipi unatoè tome što je njegov sunarodnjak Nikola Pekoviæ tri puta korisniji igraè i, što je još važnije, igraè koji je svojom graðom kao stvoren za igranje u NBA-u. No tražiti logiku u Minnesoti ima smisla kao tražiti djevice na simpoziju kurvi, pa stoga ne treba èuditi što je Luke Ridnour sezonu zapoèeo kao starter kada je svakom slijepcu jasno da ta pozicija pripada zimogroznom Rickyju Rubiu koji je iznenada otkrio kako mu ne smeta igrati u Minneapolisu. Rubio je kao stvoren za dirigiranje NBA napadom u kojem æe nešto širi parket i sposobniji suigraèi malog Španjolca uzdiæi do velike zvijezde kakva nikad nije mogao biti u Europi*. Kada bi Minny startala Rubija, Wesa Johnsona, rookieja Derricka Williamsa, Anthonyja Randolpha i Kevina Lovea mogli bi uæi u frenetièno i ultrazabavno nadigravanje sa svakom ekipom u ligi (s novopridošlim Barreom i korisnim Tolliverom kao zamjenama s klupe), no èisto sumnjam da æe njihov novi trener Rick Adelman krenuti u sliènom smjeru.
*Razlozi zašto Europljani slave iskljuèivo all – around igraèe dok Amerima odgovaraju jednodimenzionalni specijalisti korijene vuku još od Habsburgovaca, prosvjetiteljstva i ideje o kompletnom pojedincu, no sumnjam da bi vam se dalo èitati tekst od 3 tisuæe znakova o razlièitostima izmeðu amerièke i europske kulture, naroèito od nekoga tko nikad nije bio u SAD-u. Tako da æu sada prestati.
No ukoliko je netko sposoban izvuæi maksimum iz ove ekipe onda je to prekaljeni bivši trener Houston Rocketsa. Adelman bi svojim prisustvom trebao izvuæi èetiri do pet pobjeda iz ekipe koja opako intrigira, no kojoj æe se morati puno toga poklopiti da ozbiljno primiriše doigravanju. Svejedno, gledat æu ih èešæe nego lani. Znam da æe biti zabavni.
09. Golden State Warriors (35 – 31)
Mark Jackson je u sjevernu Kaliforniju došao s luðaèkom idejom. Odluèio je natjerati Montu Ellisa, Stepha Curryja i David Leeja da odustanu od run ‘n’ guna i zaigraju obranu. Sudeæi po prvim utakmicama nove sezone Jackson je uspio; Warriorsi su meðu najboljim momèadima lige po broju dopuštenih poena i po postotku protivnièkih ubaèaja iz igre. “Ali Franèeski, tudume jedan, odigrane su samo tri utakmice”, reæi æete vi i bit æete potpuno u pravu jer kroz tri utakmice timska statistika ne govori ništa. No vidljivo je golim okom kako su defenzivne rotacije, obrana pick ‘n’ rolla i ozbiljnost obavljanja defenzivnih zadataka na višem nivou nego lani.
Posveæenost obrani ubila je run ‘n’ gun Warriorsa, a samim time i teènost u napadu ove momèadi. Curry, Lee i Ellis navikli su igrati u izrazito brzom, tranzicijskom napadu i prilagodba na halfcourt offense neæe doæi bez svoje cijene, èak ni ako sva trojica budu zdravi, što se uz uvijek ozlijeðenog Currya èini nemoguæom misijom. Nema veze jer Monta, daleko najtalentiraniji pojedinac meðu ovom trojkom, ima igru skrojenu za pune napade. Samo se Wadeovi ulazi u reket mogu mjeriti s njegovima, samo Rose tako dobro zabija u gužvi. Montin problem je što jako, jako èesto donosi debilne odluke na terenu i što se zna upustiti u forsanje kad ga ne ide. Monta ima slièan mentalni sklop kao Carmelo Anthony, mentalni sklop koji mu onemoguæuje da osjeæa krivnju nakon promašenog šuta zbog èega je iznimno opasan u završnicama tijesnih utakmicama u kojima gotovo uvijek podiže razinu svoje igre.
Monta neæe morati toliko forsirati ukoliko Lee pokaže da je sposoban zabijati u normalnim okolnostima, a Dorell Wright nastavi rokati trice kao lani. Steph bi trebao preuzeti ulogu drugog strijelca, a GSW bi bili još opasniji kada bi Monta vodio prvu, a Steph drugu navalu.
Klupa Warriorsa je naizgled nepostojeæa, no izgled debelo vara. Ish Smith je lani odigrao nekoliko dobrih utakmica za Rocketse i svojom brzinom može raditi nered poput jednog Barree te bi se lako mogao prometnuti u motor druge jedinice Warriorsa. Brandon Rush je iznimno podcijenjen igraè koji može igrati na tri pozicije, Kwame Brown je sposoban braniti low post strijelce jedan na jedan, dok je Ekpe Udoh mladiæ s potencijalom koji bi se trebao razviti u radnika koji treba svakom halfcourt napadu.
Najveæa enigma ekipe GSW-a je Andris Biedrins koji se protekle dvije godine kretao po terenu kao Drvena Marija. Ukoliko su Biedrinsove ozlijede potpuno zalijeèene i ukoliko se vrati u formu iz 2008. godine kada je postizao 10 poena i grabio 10 skokova Warriorsi bi mogli postati opasna momèad. Playoff je blizu, no èini mi se da još uvijek nisu spremni.
08. Dallas Mavericks (37 – 29)
Ne želim podcjenjivati srce šampiona, ali sasvim sam siguran da Dallas Mavericksi ove godine neæe do naslova. Srce njihove obrane odcijepilo se od tijela i otišlo u New York, dok je ona mala umjetna pumpica koja je davala ritam drugoj jedinici odlepršala u hladni Minneapolis. Tyson Chandler i JJ Barrea bili su kljuèni igraèi u lanjskom jurišu na titulu i bez njih dvojice Dallas æe ove sezone imati jako puno problema.
Okej, Rodrigue Beaubois može zamijeniti Barreu buduæi da se radi praktièki o identiènim igraèima, no bez Chandlera koji je izvlaèio Nowitzkog u obrani, držao reket, èuvao najbolje post-up strijelce jedan na jedan i kontrolirao skok igru Dallas neæe daleko. Brendan Haywood nije èovjek ni za klupu, a kamoli za odraðivanje starterskog posla. Mark Cuban je bio svjestan da predaje ovu sezonu jednom kada je odbio iskeširati lovu za Tysonov dugogodišnji ugovor, no taj potez je bio logièan – Cuban æe s tom lovom sljedeæeg ljeta u juriš na Howarda i Derona.
No, treba prezimiti do sljedeæeg ljeta. Dallas je u prvih par utakmica izgledao užasno loše, usporeno i neprecizno. Nedostatak predsezone ostavio je traga na svim šuterima Dallasa, napose na Jasonu Terryu koji se ne može sastaviti s loptom i Shawnu Marionu koji ionako nije šuter, ali koji je inaèe sjajno pogaðao skok-šuteve s osnovne linije par metara od koša. Nedostatak pripremnih utakmica onemoguæio je ljutitom i indisponiranom Lamaru Odomu da sraste s momèadi, baš kao što je to onemoguæio i novopridošlom Vinceu Carteru. Što je možda dobra stvar buduæi da dobri stari Vincek zna nagristi tkivo ekipe poput tumora.
Kako sezona bude odmicala Dallas æe polako srastati, šuteri æe pronaæi svoj šut, Jason Kidd, koji svake sezone sve više i više lièi luèkom radniku, æe uæi u kakav – takav ritam, a bolesno duboka klupa æe raspršiti neugodan uèinak zgusnutog rasporeda. Jednom kad proradi Dirkov šut s podignutim koljenom, šut koji slovi za dva najsigurnija poena još tamo od Kareemovog skyhooka, Dallas æe postati ubojita ekipa. Nowitzki je došao u ligu 1998. godine. Pod njegovim vodstvom Dallas nije propustio niti jedno jedino doigravanje. Neæe ni ove sezone.
07. Portland Trail Blazers (39- 27)
Blazersi bi ove godine mogli do naslova. Brandon Roy je jedan od tri najbolja beka u ligi, pouzdani superstar koji zna da se košarka igra s glavom i sam garantira ulazak u playoff. Greg Oden, èovjek koji je u potpunosti opravdao prvi pick drafta i dokazao kako može postojati bolja verzija Shaquillea O’Neala, garantira pohod na titulu. Blazersi su sjajna eki… Èekaj malo, ŠTA?!?!?! Roy je u penziji?!?!??! Oden je ozlijeðen po 478. put u karijeri?!?! ALO, ZOVITE MARTYA MCFLYA, MORAMO NATRAG KROZ VRIJEME! TREBA ZAUSTAVITI OVU TRAGEDIJU!!!
Prerana mirovina Brandona Roya i još jedna ozljeda Grega Odena bogme i jesu košarkaške tragedije. Roy je uistinu bio jedan od pouzdanijih superstarova lige, èovjek èiji se potencijal konaèno iskristalizirao jednom kad su mu koljena poèela odlaziti. Oden s druge strane nikad nije pokazao dominaciju koju su analitièari koledž košarke najavljivali zbog toga jer nikad i nije dobio pravu šansu – njegove su mu noge na startu karijere podmetnule nogu. Pravo je èudo što su Blazersi još uvijek u igri za playoff s obzirom na nedostatak dvojice najboljih igraèa.
Srce njihove momèadi predstavlja LaMarcus Aldridge, idealna druga napadaèka opcija koja æe ove sezone, baš kao i prošle, morati zabijati jako puno koševa. Aldridge je lani poèeo igrati fizièki i zabijati iz kontakta, no njegova prava vrijednost ne leži u realizaciji poena u reketu koliko u sposobnosti da užasno spori napad Natea McMillana vodi kroz svoje ruke. Filozofija Blazersa se svodi na traženje izglednih prilika u punim napadima, a Pete Carril je svojim Princeton napadom još kasnih 60-ih pokazao kako takva vrsta ofenzive najbolje pali kada imate visoke igraèe koji znaju kada i kako suigraèima poslati loptu.
Aldridgeu svakako pomaže što pored sebe ima all-around majstora Geralda Wallacea koji se dugaèkim koracima kreæe kroz polovicu protivnika poput lignjuna u morskim dubinama, uvijek spreman primiti backdoor pass od Aldridgea i realizirati lagane poene. Wallaceov zaokruženi uèinak bio bi još efektniji kada bi Blazersi imali pravog voðu na terenu, no taj je vlak na žalost otplovio zajedno s Royevim koljenima.
To ne znaèi da se Blazersi neæe nazabijati ove sezone. Jamal Crawford donosi im instant napad s klupe, a jedini razlog zašto neæe igrati u prvoj petorci je njegova sebiènost i nedisciplina koja bi potpuno uništila McMillanov strukturirani napad. Crawford neæe biti jedino oružje s klupe – Nicolas Batum je èovjek koji bi lako mogao igrati startera, Craig Smith je radnik koji obavlja prljavi posao, Kurt Thomas im daje veteransku stabilnost i razvlaèenje terena, a Luke Babbit, Nolan Smith i Elliot Williams im daju nadu za blisku buduænost. Raymond Felton æe dati novi ritam ovom napadu svojom tranzicijskom igrom, a u èitavoj ekipi najbolje æe proæi Wes Matthews, limitiran igraè koji je pokazao da ima jednu jedinu elitnu sposobnost – èovjek realizira situacije koje mu ekipa izradi bez ikakve greške.
Upravo njegova igra prikazuje srž Portlanda kao na rentgenu – nisu pretjerano talentirani, nisu ni loši, ali znaju nanjušiti krv i dovršiti protivnika. Blazersi ne rade greške. To su prepustili svojoj lijeènièkoj ekipi.
06. Los Angeles Lakers (40 – 26)
Ja nisam hejter.
Ponavljam: Ja nisam hejter. Ne mogu vam opisati koliko mi ta rijeè ide na živce, baš kao i bilo koji drugi oblik ad hominem napada koji se koriste kada se ne želi argumentirano raspravljati o postavljenoj temi. Reèenice kao što su “Ti si hejter” ubijaju bilo kakvu konstruktivnu raspravu i zatiru kritièko razmišljanje. No kada postavite Los Angeles Lakerse, najobožavaniji i najomraženiji tim u povijesti košarke predvoðen jednim od najobožavanijih i najomraženijih košarkaša u povijesti košarke, na šesto mjesto Zapada i predvidite da æe pobijediti u svega 40 utakmica dobit æete jako puno optužbi da ste hejter. Votever.
Postavljanje Los Angeles Lakersa na šesto mjesto Zapada nije èin koji proizlazi iz mržnje veæ iz jednostavnog, zdravorazumskog promišljanja košarke. Promišljanja koje kaže kako je Kobe prošlog ljeta morao u Njemaèku kako bi obavio tretman koljena koji je ilegalan u SAD-u te kako je usput strgao ligamente šuterske ruke. Promišljanja koje kaže kako njihov trenutno najefikasniji igraè Pau Gasol dobiva premalo lopti, naroèito u završnicama utakmica. Promišljanja koje kaže kako njihov treæi najbolji igraè, stanoviti gospodin Andrew Bynum, ima dugaèku povijest bolesti te kako je vjerojatno da æe se opet ozlijediti. Promišljanja koje kaže da njihova dva playa kombinirano imaju više godina od moje bake. Promišljanja koje kaže kako je Josh McRoberts, èovjek koji je bio zamjena u Indiani, trenutno njihov èetvrti najbolji igraè.
Moguæe je da se Bynum ne ozlijedi, da Kobe ostane zdrav i pronaðe onog nesebiènog Kobea duboko u sebi*, da Pau postane killer, da Blake i Fisher zduraju napornu sezonu, da McRoberts postane uèinkovit šesti igraè, da mladiæi poput Ebanksa i Goudlockea iznesu svoj dio tereta i da fantastièno dizajnirana obrana Mikea Browna otkloni sve nedostatke njegovog stagnantnog napada. Kvragu, moguæe je èak i da Ron Artest postane normalan. Sve je moguæe, ali je malo vjerojatno. 40 pobjeda na izuzetno zgusnutom Zapadu, uz raspored koji vam ne daje utakmice protiv oèajnih Raptorsa, Netsa, Wizardsa, Pistonsa, Bobcatsa i Cavaliersa, je jebeno puno. Lakersima ne treba više. Pametne veteranske momèadi uvijek su znale koje utakmice tijekom regularne sezone treba uzeti a koje pustiti, èuvajuæi baterije za najvažnije utakmice. One u playoffu.
*Èovjek ipak ostaje bez polovice svoje imovine, što mu je prepustiti još nekoliko šuteva?
05. Memphis Grizzlies (41 – 25)
Memphis Grizzliesi u prošlom su doigravanju šokirali svijet izbacivši prvu momèad Zapada iz doigravanja. No košarkaški znalci su odmah primijetili kako Memphis ima ogromnu mismatch prednost nad Spursima*, prednost koju su Medvjediæi sjajno iskoristili, tako da njihova pobjeda i nije bila nekakvo veliko iznenaðenje. Grizzliesi ulaze u novu sezonu bez velikih potresa u ekipi zbog èega njihovi navijaèi imaju i velika oèekivanja.
*Mislim da æu se do smrti kurèiti èinjenicom da sam predvidio prolaz Memphisa protiv Spursa u prvom kolu, tako da se naviknite na to. Nema veze što sam u istoj kolumni predvidio ispadanje buduæih prvaka iz natjecanja.
Najveæi problem Grizzliesa je što su izgubili dva rezervna igraèa koja su zaokruživala njihovu ekipu i èinili je boljom. Shane Battier je otišao u Miami za kojeg æe iznuðivati prekršaje u napadu, braniti i vanjske i unutarnje pozicije i zabijati kad zatreba, no njegov odlazak Memphis bi mogao pregrmiti zato što bi Battierova uloga u ovoj momèadi ionako bila smanjena zbog povratka Rudyja Gaya. Darrell Arthur je èovjek koji æe znatno više nedostajati ovoj ekipi, naroèito nakon što je odigrao dvije odliène playoff serije u kojima je pokazao da može zamijeniti i Marca Gasola i Z-Bo-a. Arthur si je strgao Ahilovu tetivu i moguæe je da ga ne vidimo do poèetka sljedeæe sezone.
Unatoè izostanku dvaju rezervista Memphis i dalje ima jebenu momèad. Rudy Gay je èas podcijenjen, èas precijenjen, ali momak zna igrati košarku i s pravom se nameæe kao prva opcija momèadi iz Tennesseeja, iako ga na poèetku ove sezone ne ide, baš kao što ne ide niti jednog igraèa koji koristi skok-šut s poludistance kao primarno oružje. Ništa zato, nakon uvodnog perioda Gay bi opet trebao procvjetati.
Baš kao što je Zack Randolph procvjetao prošle godine. Èovjek èija faca podsjeæa na plišanog medvjediæa lani je bio pravi grizli u low postu, muèio je igraèe za pola glave više od njega i pokazao kako se lakoæom može zabijati sa zemlje ukoliko znate pronaæi prave kuteve prema tabli. Jasno, njegovo košarkaško umijeæe nikad nije dolazilo u pitanje za razliku od njegovog zalaganja i ponašanja na parketu i izvan njega. Z-Bo je lani pokazao i da može funkcionirati kao relativno normalna ljudska jedinka, što znaèi da jako dobri trener Lionel Hollins ne mora strahovati od Randolpovih bijesnih epizoda koje su uništavale ekipe Portlanda, New Yorka i Clippersa. Dapaèe, Randolph je postao pravi timski igraè koji savršeno suraðuje s Gasolom Džuniorom, novopeèenim NBA bogatašem. Marc je dobio masnu paru da ostane u Memphisu, klubu koji je ionako najbolji fit za njega. U Grizzliesima se njegova igra licem prema košu savršeno nadopunjuje s Randolphovom igrom leðima, Z-Bo-ova sposobnost skupljanja skokova omoguæuje mu da se više koncentrira na pomaganje suigraèima u obrani, a dugaèke ruke i pregled igre uèinile su ga igraèem kroz kojeg Memphis može vrtjeti i nekoliko high post akcija, što momèadima èiji se prvi strijelac oslanja na šut s poludistance uvijek dobro doðe.
Kada kombinirate ove tri zvijezde sa sjajnim obrambenim bekom Tonyem Allenom koji je lani prestao s nekonzistentnim igrama te pouzdanim all–around playem poput Mikea Conleya, kada im pridodate solidnu glupu koja se sastoji od zaèuðujuæe dobrog rookieja Jeremya Parga, èas-oèajnog-èas-užasnog O.J. Mayoa, energetiènog Sama Younga i pick ‘n’ pop specijalca Dantea Cunninghama, onda možete reæi kako vaša ekipa ima blistavu buduænost. Ne kažem da su Memphis ozbiljni izazivaèi, daleko od toga, ali da mogu napraviti nered na Zapadu – mogu. Èak i veæi nego lani.
04. Denver Nuggets (42 – 24)
Denver je momèad stvorena za regularnu sezonu. Premda su im Kinezi oteli pola rostera i sad ih drže zakljuèane pod oružjem u svojoj smiješnoj ligi, Nuggetsi i dalje mogu poslati na teren dvije podjednako jake petorke, a na rosteru imaju samo jednog grijaèa klupe u centru Kosti Koufosu koji vam ionako može dati par grubih faulova kada vam oni zatrebaju.
Trener George Karl osloboðen je drame koja je lani okruživala planinske vrhunce Colorada buduæi da na rosteru nema više ni jednog superstara koji tako žarko želi nastupati pod blještavim reflektorima New Yorka. Kvragu, Karl na rosteru više nema ni jednog superstara, ma zapravo nema ni jednu jedinu pravu zvijezdu. Najbliži nekakvom zvjezdanom statusu je Nene Hilario koji je dobio novi ugovor masniji od novogodišnje sarme samo zato što puno stvari radi dobro, ali niti jednu odlièno. Njegova najveæa kvaliteta je što ništa ne forsira i što zabija samo lopte iz blizine zbog èega mu postotak šuta zna prelaziti 60 posto. Aaron Afflalo je takoðer dobio novi ugovor težak 43 milijuna kroz pet godina unatoè tome što je Afflalo stvoren tek da zaokruži petorku šampionske momèadi kao defenzivni specijalac i potencijalna opasnost s trice. Zajedno sa Danilom Gallinarijem koji bi mogao biti jako dobar NBA igraè da nauèi koristiti svoje mismatch prednosti, Timofeyom Mozgovom koji vam daje visinu pod košem i brzinu u tranziciji i Tyom Lawsonom koji je brz i snažan ali i limitiran bek, oni æe èiniti prvu petorku Denvera koji æe se opet oslanjati na run ‘n’ gun specifièan za Karlove ekipe.
Drugu petorku èinit æe Al Harrington, Andre Miller, Rudy Fernandez, Corey Brewer, Birdman te eventualno DeMarre Carroll i Kenneth Faried ukoliko tempo bude tako brutalan da neki od starijih igraèa izdahnu na parketu. Njihova druga petorka nije puno lošija od prve, sastoji se redom od igraèa koji znaju gdje im je mjesto na parketu i što trebaju raditi, a kroz set akcije vodit æe ih jedan od najiskusnijih playeva u NBA-u.
Najveæi problem Denvera je što nemaju Mela. Nemaju igraèa na kojeg se mogu osloniti u tijesnim završnicama. Ne znaju tko æe zabiti pobjednièki koš, na koga æe igrati, tko se ne boji preuzeti utakmicu kada stvari pucaju po šavu. To je okej u regularnoj sezoni u kojoj æe njihov naèin igre i razrijeðeni zrak Colorada ubiti sporije i starije ekipe i dozvoliti im da sakupe dovoljan broj pobjeda za visok plasman na Zapadu, no jednom kada uðu u doigravanje Nuggetsi æe izletjeti odmah u prvoj rundi. Stil igre i talent u ekipi jednostavno ne odgovaraju zahtjevima playoff košarke.
03. LA Clippers (45 – 21)
Izraz Lob City kod veæine ljubitelja NBA lige izaziva uzbuðenje jer iza njega stoje sva sjajna alley oop dodavanja koja æe Chris Paul baciti divljaèkim zakucavaèima Griffinu i Jordanu. No za mene taj izraz ima dublje znaèenje. On predstavlja realizaciju nade koja veæ godinama tinja meðu onih 28 navijaèa Clippersa koji postoje u svijetu. Prokleta franšiza došla je na svoje i konaèno sastavila ekipu koja ima pravo gajiti ozbiljne ambicije.
Razlog je, naravno, Chris Paul, odnosno naèin na koji se Chris Paul uklapa u familiju Clippersa. Najbolji razigravaè lige u uvodnim je utakmicama pokazao kako æe se bez problema podrediti Blakeu Griffinu i napraviti sve što može da Blakea uèini jednim od top 10 igraèa lige. Paul mu je veæ servirao nekoliko alley oopova, dodao mu za par laganih zakucavanja s osnovne crte, kreirao mu pregršt otvorenih šuteva s krila i odigrao par lijepih pick ‘n’ roll akcija. Jedina stvar koju Paul nije donio u Clipperse je žilet kojim bi obrijao Griffinove dlake na vratu, guste poput meðunožja porno glumica iz 70-ih.
CP3 je svjestan kako je ovo Blakeova momèad, kako je Blake zvijezda na usponu, kako Blake može postati èovjek koji æe sljedeæih 10 godina dominirati ligom i ne pada mu na pamet uplesti se u borbu ega koja se odvija u nekim drugim franšizama. Jedina stvar koju si je Paul zakapario odmah u startu, stvar koja mu s pravom pripada, je rješavanje tijesnih završnica. Njegov dribling, veteranska prisutnost, šut i sposobnost da pronaðe otvorenog suigraèa kojem vjeruje èine ga gotovo pa idealnim closerom u ovoj ligi buduæi da njegova dodavanja donekle nadoknaðuju nedostatak elitnog ulaza u reket.
Clipperse ipak ne bih svrstavao meðu ozbiljne contendere za naslov, iako nije nemoguæe da se naðu u finalu. Griffin još uvijek nije ostvario svoj puni potencijal, a dok se to ne dogodi Druga momèad nema pravo nadati se tituli. Njegov šut s krila i vrha reketa, nešto što je sjajno služilo Garnetta i Duncana, dvije najbolje èetvorke prošlog desetljeæa, i dalje je jako klimav, iako se napredak vidi. Nedostatak ubojitog poteza leðima sakati njegovu momèad u utakmicama protiv ekipa koje imaju èetvorku koja brzinom može parirati Griffinu, a Blekiæ je i malkice pretvrd kada postavlja blokove na lopti te još uvijek nije skužio kada se treba ukopati i raznijeti protivnièkog beka, a kada treba kliznuti prema osnovnoj crti i otvoriti se za lagani šut s dva metra udaljenosti. No momak napreduje, a s njim æe napredovati i Clippersi.
DeAndre Jordan, Caron Butler i Chauncey Billups daju ovoj ekipi stabilnu startnu rotaciju u kojoj se mladost savršeno nadopunjuje s iskustvom. Butler nije mogao pronaæi bolju ekipu za svoj stil igre, Jordanov jedini problem su slobodna bacanja i veliki centri koji ga mogu izgurati s mjesta, a Billups æe pomoæi ovoj ekipi ukoliko smanji doživljaj i prestane rokati nerezonske trice. Klupa bi mogla biti bolja i izbalansiranija pošto Clippersi trenutno imaju jednog beka previše i jako bi me zaèudilo kada ne bi tradeali Erica Bledsoa za visokog igraèa koji æe zacementirati njihovu centarsku rotaciju. Mo Williams se ipak pokazao kao èovjek koji im može pomoæi kao šesti igraè s klupe i bilo bi šteta riješiti ga se kada je jasno da ova momèad veæ sljedeæe godine postaje jedan od favorita za titulu. Naravno, ukoliko Griffin nastavi napredovati, ukoliko Paulova koljena izdrže i ukoliko CP3 svojim pristupom anulira destruktivni utjecaj Vinnyja del Negra, najgoreg trenera u državi.
02. San Antonio Spurs (45 – 21)
Postoje dva mita koja kruže oko San Antonio Spursa kao što morski cucki kruže oko surfera na plažama Australije. Prvi kaže kako su Spursi spora ekipa. Drugi kaže kako su Spursi stara ekipa. Niti jedan nije toèan.
San Antonio, momèad koja je lani èudnim èudom ostvarila najbolji skor na Zapadu, veæ dvije sezone ne igra obrambenu halfcourt košarku. Zato jer ne može. Tim Duncan, èovjek koji je omoguæavao Spursima da grajndanjem uništavaju protivnike u nultima, više nije Tim Duncan. On je samo blijeda sjena najboljeg krilnog centra u povijesti lige.
Greg Popovich je to jako brzo skužio i u tili èas promijenio filozofiju igre svoje ekipe. Spursi su postali relativno brza ekipa koja zabija dosta poena iz tranzicije, ekipa koja ne ide svom snagom u obrani i ekipa koja se više ne oslanja iskljuèivo na osovinu Parker – Ginobili – Duncan veæ rasporeðuje minute po demokratskom naèelu i koristi rotaciju od 10 igraèa. Spursi mogu igrati tranzicijsku košarku zato jer su pomladili svoju momèad pa igraèi kluba iz Texasa u prosjeku imaju 27 godina.
Malo je bed što je prvi igraè njihove ekipe Manu Ginobili, èovjek trenutka, tip koji ovisi o trenutnoj inspiraciji a ne o nekakvim konzistentnim rješenjima, no Spursi imaju dovoljno oružja da zamjene Manua za vrijeme slabijih predstava ili za vrijeme utakmica u kojima ne može igrati zbog ozljeda (nešto što nas sigurno èeka ove sezone). Tony Parker se preporodio otkako ga je Eva napucala i trenutno igra lijepu i korisnu košarku, a puno se oèekuje i od osovine Blair – Splitter koja bi ove godine trebala zaèepiti usta svim kritièarima.
Uspjeh San Antonia ovisit æe i o igri Richarda Jeffersona èiji šut na poèetku sezone izgleda glatko poput glazure za maðarsku pitu, ali od njega smo se navikli da sredinom sezone postane nejestiviji od kamenja. Nema veze, James Anderson, Matt Bonner, Daniel Green, Kawhi Leonard i veliki TJ Ford, èiji dres u Zagrebu iz meni neshvatljivih razloga još uvijek nije umirovljen, daju vam dovoljno specijaliziranih tijela s klupe koja mogu zaèepiti rupe u startnoj rotaciji. Nemojte se èuditi ukoliko Spursi ponove lanjsku sezonu i još jednom odgode rebuilding koji im je potreban. Regularna sezona je kul, ali u playoffu im se crno piše.
01. Oklahoma City Thunder (48 – 18)
Ne postoji ekipa u NBA-u koja igra ružniju i uzbudljiviju košarku. Thunder su jebena ekipa, savršeno posložena, ekipa koja naizgled nema nikakvih rupa. Imaju brzog i snažnog pleja, imaju obrambene specijaliste i za reket i za èuvanje trice, imaju blokera koji je koristan i u napadu jer ima krasan šut s osnovne crte, na klupi imaju tricaša, razigravaèa, skakaèa, radnika i all – around beka, a momèad ima i transcendentalnog strijelca koji briljira u tijesnim završnicama i razmišlja pola sekunde brže od svih igraèa lige. Unatoè tome što mogu trèati, što mogu zabiti iznutra i izvana, što mogu braniti i reket i tricu, što iznuðuju faulove, što igraju efikasno, što imaju talenta i što imaju momèad bez rupa Thunder igraju ubi bože ružnu košarku.
Razlog? Njihova dva najbolja igraèa. Kevin Durant i Russell Westbrook igraju ružno.
Napade Oklahome u kojima lopta više od dva puta promijeni ruke možete nabrojiti na prste. Ma èak vam ne trebaju ni obje ruke. Ukoliko se Wes sjeti dodati nekome loptu, a nekad se ne sjeti ni to što je zorno pokazao u lanjskom playoffu kada je njegova bolesna sebiènost koja granièi s kretenizmom pokopala Thunder u seriji protiv Dallasa, doda je Durantu koji je ili pukne prema košu ili kimne glavom koja se nekim èudnim èudom drži na njegovom mršavom vratiæu, krene na ulaz i zabije dva poena. Igra Duranta i Westbrooka je efikasna zbog ogromnog broja slobodnjaka koje iznuðuju, no dva takva igraèa trebala bi igrati puno, puno ljepše.
Iskreno, mislim da bi OKC bio puno bolji klub kada bi zamijenili Westbrooka Rondom koji ima puno sliènih kvaliteta kao Wes, ali se od njega razlikuje svojom nenadmašnom organizacijom napada, osjeæajem za asist i sposobnošæu da se podredi drugima. Russell previše kenja, kolje se za šuteve s Durantom i umišlja si da je nešto što nije, a takvo bi ponašanje moglo pokopati Thunder u doigravanju. Istina, s Rondom dobivate lika koji vam ne može pomoæi u posljednje dvije minute tijesnih utakmica zbog patološkog straha od pucanja slobodnjaka, ali s Rondom ionako igrate puno manje tijesnih utakmica nego s Westbrookom.
Ukoliko OKC svede svog talentiranog playa na pravu mjeru Thunder æe postati prvi favorit za osvajanje Zapada, i u regularnoj sezoni i u playoffu. Thabo Sefolosha je kao stvoren za èuvanje Wadea, Bryanta i sliènih, Kendrick Perkins može zaustaviti Bynuma i Howarda jedan na jedan, a Ibaka je dovoljno mobilan da zatvori vižljaste èetvorke poput Aldridga ili eksplozivne trojke poput LeBrona, a daje vam i zaštitu reketa od ulaza tipova poput Ellisa i Rosea. Klupa je snažna sa snajperistom Cookom, radnikom Collisonom, driblerom Maynorom, skakaèem Mohammedom i all-around šestim igraèem Jamesom Hardenom koji bi trebao biti drugi strijelac ove ekipe i èovjek koji imati 19-5-5 prosjek na kraju sezone. Ukoliko se podrede Kevinu Durantu dogurat æe daleko i namuèiti Miami u finalu lige. Ukoliko nastave igrati ružno… E pa, dogodit æe im se isto što i lani. Zapad ne oprašta.
Dragi moji, sretna vam Nova godina! Kao što sam napisao na fejsu, želim vam sve najbolje, da ne budete sami ako to baš ne želite, da fino jedete, da dobro jebete, da ne idete doktoru osim na sistematski pregled na kojem æe se potvrdit vaše izvrsno zdravlje i da vaša nba ekipa osvoji naslov ukoliko se ta ekipa zove Chicago Bulls.
Kolumnist Hrvoje Franèeski pokrenuo je vlastiti blog kojega možete posjetiti ovdje – Èovjek koji je buljio u ekran