Vjerojatno svi znate za priču o Michaelu Jordanu i njegovim hlačama sa sveučilišta, koje je nosio ispod dresa Bullsa svaku utakmicu i naposlijetku slučajno pokrenuo trend dužih i širih hlača dresova, koji je s vremenom postao i standard u košarci. Ali znate li što je s ostalim NBA trendovima? Što je s visokim čarapama, naočalama, znojnicima, trakama, maskama, rukavima i ostalim dodacima? Vratit ćemo se u bližu ili dalju prošlost i istaknuti neke zanimljivosti iza ovih trendova.
Visoke čarape
Visoke čarape danas u ligi nisu baš čest prizor. Vjerojatno vam prvi na pamet pada Jason Terry, koji ne nosi samo jedan par, nego zbog praznovjerja navuče pet pari, a iz bliže prošlosti tu su još i Eddie House, James Posey te Nick Van Exel. Međutim, zlatno doba visokih čarapa bilo je 70-ih i ranih 80-ih godina. Za ovaj trend se ne zna tko ga je započeo (nije da je itko ikada pratio), ali definitivno znamo tko ga je popularizirao. Jedan od glavnih igrača zaslužnih za navlačenje čarapa je Wilt Chamberlain, i to još u 60-ima dok je igrao za Philadelphiju. Trend je nazvan „The Dip“ po Wiltovom manje poznatom nadimku, jedan je od prvih trendova u ligi, a proširio se i van NBA parketa te postao izrazito popularan kod afroameričke populacije.
Znojnici i trake za glavu
Još smo kod Wilta i njegovih trendova – uz visoke čarape (kasnije s horizontalnim linijama), svima su obavezan dodatak bili znojnici, i to oko obje ruke, te trake za glavu. Wilt je te dodatke svom imidžu dodao pri dolasku u Los Angeles Lakerse. Međutim, traka za glavu bila je inače popularna u to doba i izvan svijeta košarke, a prvo ju je popularizirao Jimi Hendrix (odatle je i potekao trend kod afroamerikanaca da nose traku uz popularnu „mikrofonku“, tj. afro-frizuru). Ipak, Wilt ju je koristio zato da mu se znoj ne slijeva u oči i bila je nešto drugačija nego danas a nije teško zaključiti da ju većina igrača danas ipak nosi više iz pomodnih razloga. Jedan od najpoznatijih igrača u povijesti koji je to činio bio je Earl „Slick” Watts, igrač Seattle Supersonicsa sredinom 70-ih godina. Bio je prepoznatljiv po tome što ju je nosio nakoso.
Slick je čak predvodio ligu u asistencijama i osvojenim loptama 1976., ali to je priča za neku drugu temu. Ono što je bitno jest činjenica da je do dan-danas taj trend ostao popularan i za razliku od visokih čarapa čini se da još neko vrijeme neće „izumrijeti“. Još neki igrači kojima je traka bila prepoznatljivost su od starijih igrača Bill Walton te od novijih spomenuti Terry, (Gerald, Rasheed, Ben) Wallace, Vince Carter, Paul Pierce, Carmelo Anthony, LeBron James, DeMarcus Cousins, Rajon Rondo – možemo ovako do sutra. Ne smijemo zaboraviti ni Allena Iversona, koji nas uvodi u naš sljedeći trend.
Rukav
Sve je počelo 21. siječnja 2001. godine, kada su Allen Iverson i Sixersi na domaćem parketu igrali protiv Vincea Cartera i Raptorsa. Iverson je već neko vrijeme imao problema s laktom desne ruke, bio je naotečen i stvarao mu je neugodnosti prilikom šutiranja. Lenny Currier, jedan od tadašnjih članova medicinske ekipe, izrezao je kompresijski zavoj i predložio Iversonu da ga omota oko ruke. Iverson je, u nedostatku drugih opcija, prihvatio Currierov prijedlog i zaigrao jedan od najboljih dvoboja u bližoj povijesti, kada je zabio 51 poen naspram Carterovih 39. Od toga dana nadalje, nosio je rukav do kraja karijere.
Nije prošlo dugo, igrači u cijeloj ligi počeli su nositi rukave – neki iz pomodnih razloga, neki zbog placebo-efekta, a neki jer im je zaista bio potreban. Currier je kasnije rekao da ga je nakon nekoliko utakmica kontaktirala tvrtka Under Armour i pitala ga bi li Iverson htio probati rukav koji su napravili od jedne vrste najlona, posebno za njega. „Njihova verzija rukava bila je nešto duža i dolazila je u bijeloj, crvenoj, plavoj i crnoj boji kako bi mu pasala uz svaki dres. Jedna starica ih je rukom šivala, a Iverson je bio toliko oduševljen da joj je naposlijetku dao svoj dres i autogram“, rekao je Currier. Nije mogao ni sanjati da će se iz svega toga razviti trend koji ne prestaje ni 15 godina poslije. Jedino za čime žali je što svoj „izum“ nije patentirao dok je još mogao. Rukav je u međuvremenu postao i zaštitni znak još nekolicini zvijezda, kao što su Carmelo Anthony i Dwight Howard (koji nose na obje ruke), Dwyane Wade, Kyrie Irving, Russell Westbrook, a povremeno i LeBron James.
Zaštitna maska
Ovo teško možemo nazvati trendom jer igrači koji su ih nosili, nosili su ih doista zbog zdravstvenih potreba, ali ipak su postale dio NBA povijesti. Iako nije previše grub, košarka je dosta nezgodan sport i pun ozljeda svih vrsta, pa tako i glave. Zaštitna maska dolazila je kroz povijest u raznim veličinama, bojama i oblicima, a svima je zajedničko što ih igrači nisu voljeli. Nažalost, nisu imali nekog izbora – ili će nositi neugodne maske ili će sjediti tjednima na klupi i čekati svoj oporavak. Prvim igračem koji je nosio masku smatra se prije svega legendarni tener hrvatskih korijena Rudy Tomjanovich, iako je njegova maska više ličila onima iz horor-filmova.
Za prozirne, moderne maske kakve poznajemo danas zaslužan je čovjek imena Gerald McHale. On je svoju prvu takvu napravio za Billa Laimbeera, kojemu je lakat Oldena Polynicea završio u licu i slomio mu jagodičnu kost. McHale (koji nije u nikakvom srodstvu s legendarnim Kevinom) je pokrenuo biznis i maske prodavao širom svijeta, ali najpoznatija koju je napravio sigurno je ona Richarda Hamiltona. Hamilton je zapravo i jedini igrač koji ju nije nosio privremeno, već gotovo tijekom svoje cijele NBA karijere. Prvi put ju je stavio u sezoni 2003./2004. jer je slomio nos već dva puta iste godine, a nije ni slutio da će mu maska postati i zaštitni znak.
Puno je igrača bilo prisiljeno privremeno nositi maske, čak i Kobe i LeBron, a bilo je raznih vrsta i oblika, pa čak i kaciga:
Naočale
Kao i zaštitne maske, naočale su više stvar potrebe nego trenda. Nekad je bilo puno više igrača koji su ih nosili, ali razvojem tehnologije i mogučnošću laserskih korekcija vida, logično je da se njihovo vrijeme bliži kraju. Kirk Hinrich i Amare Stoudemire trenutačno su jedini igrači u ligi koji ih još uvijek nose, ali uglavnom radi imidža. Prvi igrač koji ih je nosio ujedno se smatra i prvom NBA zvijezdom, a to je George Mikan. Doduše, njegove naočale nisu bile prilagođene za sport – bile su to obične dioptrijske s trakicom koja bi mu ih držala uz glavu. To je bilo dosta nepraktično, ali Mikanu nije smetalo jer je ionako bio div naspram tadašnjih igrača, tako da su tuđi laktovi bili daleko od njegove glave. Najpoznatiji „cvikeraš“ ipak je Kareem Abdul-Jabbar, koji je na sveučilištu u igri oštetio rožnicu te bio prisiljen nositi ih do kraja karijere.
Kad smo već kod Lakersa, još jedan poznati „očalinko“ je i Kreemov suigrač James Worthy, kao i Kurt Rambis, čije bi naočale danas svaki hipster poželio. No, što se stila tiče, definitivno najbolje „pepeljarke“ je imao Horace Grant. On je mijenjao okvire kako je mijenjao i momčadi, pa je tako bio i prvi u povijesti koji ih je usklađivao s dresom.
Upoznati smo s raznim trendovima kroz povijest naše najdraže košarkaške lige – neki su se pojavili slučajno i ostavili dubok trag, dok su neki, kao i većina trendova, trajali sve dok se nisu pojavili neki novi. Zadnji kojem smo svjedočili pokrenula je upravo NBA liga (odnosno Adidas), tako što je uvela dresove s rukavima, ali pokazalo se da neke stvari ne mogu postati popularne na silu. Za sljedeći pravi trend ipak čekamo nekog novog Jordana, novog Wilta i novog Iversona, a što će to biti – za sada možemo samo nagađati.