NBACro AWARDS: Ministar obrane je…

Nakon duge i uzbudljive sezone na kraju smo regularnog dijela i samim time dolazimo i do odlučivanja tko je ove sezone bio najbolji u određenoj kategoriji. U ovom tekstu pozabaviti ću se nagradom Defensive player of the year ili skraćeno DPOY, za koju mislim da je uz MVP nagradu najzanimljivija i najneizvjesnija utrka ove sezone. Iz godine u godinu sve je više kandidata za ovu nagradu, te trenutno u ligi imamo puno vrhunskih obrambenih igrača i jako mi je teško bilo izdvojiti samo nekoliko njih. Ove sezone u utrku su se ubacili i „mali“ igrači i čak je vrlo moguće da jedan od njih i odnese ovu nagradu kući, za razliku od prethodnih godina kada su većinom centri bili glavni favoriti i osvajali nagradu. Pokušat ću što bolje objasniti svoj izbor i znam da će neko nažalost morati biti izostavljen s popisa, ali time ne želim umanjiti njihovo ostvarenje ove sezone, nego po mom mišljenju i analizi sam došao do ovih igrača.

Ovo je individualna nagrada, tako da ću više pažnje posvetiti statistici i igri pojedinog igrača nego cjelokupne ekipe, ali naravno mora se gledati i kako ta ekipa igra obranu. Evo bez daljnjeg objašnjavanja, ovo su mojih pet glavnih favorita za DPOY ove sezone, iako ponavljam lista bi se lagano mogla produžiti na sigurno deset imena.

1. Draymond Green- 11.7 poena, 8.2 skokova, 1.3 blokade, 1.6 ukradena lopta

Draymond Green je jednostavnim rječnikom „eksplodirao“ ove sezone u Golden State Warriorsima. Usuđujem se reći najvažniji igrač GSW ove sezone i ne želim da me netko krivo shvati, Stephen Curry je MVP kandidat i vođa te ekipe i Klay Thompson igra fantastičnu sezonu, ali ono što radi Green to zaslužuje svaku pohvalu i mora se cijeniti. Fantastičan all-around igrač, vrhunski obrambeni koji može čuvati sve pozicije, a takvog igrača nismo vidjeli od 90-tih kada je Dennis Rodman bio takav igrač. Onda možete zamisliti kako je to rijetko i kakav je Green tip igrača i koliko znači ekipi GSW, koja je najjača obrambena ekipa ove sezone s dopuštenih 98 poena u prosjeku na 100 posjeda lopte, što je dosta zaslužan i sam Green. Po defensive ratingu je na četvrtom mjestu s 96.9 na 100 posjeda lopte.  Rookie trener Steve Kerr ga je ove sezone ubacio u startnu petorku zbog ozljede David Leea, što se na kraju ispostavilo kao odlična solucija. Tijekom sezone Kerr ga je rotirao na tri pozicije tako da je Green inače small forward, igrao i poziciju krilnog centra i u nekim situacijama kada je bila niska petorka igrao je centra. Od velike je važnosti u današnjoj košarci kada ekipe često koriste niske petorke imati takvog igrača koji je fleksibilan i može braniti svaku poziciju. Iako je visok „samo“ 2.01 cm, Green je sposoban uspješno čuvati centre što je pokazao ove sezone. Kao što sam već spomenuo Green je cijele sezone igrao odlično, iako njegove brojke nisu spektakularne kao kod nekih drugih kandidata, njegova igra na parketu pokazuje drugačije i definitivno zaslužuje biti u utrci za DPOY nagradu ove sezone, a po mom mišljenju je i osvojiti.

Vjerujem da će se nakon 11 godina opet dogoditi da nagrada DPOY ode u ruke igraču kojem nije prirodna pozicija centar, kao što se dogodilo sad već davne 2003/2004 sezone kada je tadašnji igrač Indiana Pacersa Ron Artest ( Metta World Peace ili kako se već on sam naziva ovih dana) osvojio tu nagradu. Bilo bi žalosno da ovakva sezona Greena bude ne zapažena i da prođe bez barem jedne individualne nagrade i zato mu dajemo NBACro nagradu za najboljeg obrambenog igrača u ligi.

2. DeAndre Jordan- 11.5 poena, 15 skokova, 2.2 blokade, 1 ukradena lopta

DeAndre Jordan ili Minister of Defense kako ga je nazvao njegov trener Doc Rivers, igra svoju najbolju sezonu karijere i po mnogima ozbiljan kandidat za nagradu DPOY, dok za neke nije ni u top pet obrambenih igrača ove sezone, ali ja ga moram uvrstiti na ovu listu. Doc od samog početka sezona apelira da je Jordan jedan od najboljih obrambenih igrača lige, te da zaslužuje nagradu DPOY. Doc je stvorio od Jordana „životinju“ u obrani i noćnu moru mnogima koji krenu prema košu LA Clippersa.

Sad malo o njegovoj statistici, Jordan je na prvom mjestu na ljestvici s nevjerojatnih 15 skokova u prosjeku po utakmici, te prvo mjesto što se tiče obrambenih skokova s 10.1. Tako da je obranio prošlogodišnju titulu najboljeg skakača lige, kada je imao 13.6 skokova u prosjeku. Jordan se također priključio dvojici velikana kad je u pitanju obrana, Ben Wallaceu i Dennisu Rodmanu kao jedini igrači u proteklih 20 godina koji su imali najmanje 200 skokova u rasponu od 10 utakmica. Jordan je i u samom vrhu što se tiče blokada s 2.2 u prosjeku drži četvrto mjesto na toj ljestvici, te je na sedmom mjestu defensive ratinga s 98.5 ( koliko koševa je primila ekipa s njim na terenu na 100 posjeda ). Uz gore navedeno valja spomenuti i jednu ukradenu loptu po utakmici, gdje je peti igrač na ljestvici što se tiče centara. U ostalim kategorijama moderne statistike Jordan nije u samom vrhu i zbog toga ga neki stručnjaci i analitičari ne stavljaju ni u top pet u utrci za DPOY, ali ja sam ipak drugačijeg mišljenja jer nije sve u statistikama i matematici.

Chris Paul je u nekoliko navrata spomenuo što se tiče Jordana i njegove igre što ja također dijelim mišljenje, da nije sve u statistici i da tradicionalna statistika, a i moderna statistika ne mogu pokazati neke bitne stvari koje Jordan radi u obrani. Spomenuo je Paul da je jedna od tih stvari strah kod protivnika, odnosno da su puno puta guardovi u zadnjim sekundama napada ipak odlučili šutirati ili dodati loptu nego krenuti prema košu jer su vidjeli Jordana u reketu, te koliko su samo puta igrači u postu izbjegavali Jordana i prije dodali nekome loptu nego išli na njega.

Razlog zbog kojeg nije na prvom mjestu moje ljestvice je taj da ipak Green može čuvati svaku poziciju što je jako bitno danas i imati takvog igrača u ekipi je jako rijetko, dok Jordan može najviše dvije pozicije.

deandre-jordan

3. Andrew Bogut- 6.3 poena, 8.1 skokova, 1.7 blokade, 0.6 ukradene lopte

Australski Hrvat Andrew Bogut ove sezone unatoč ozljedama sredinom prosinca, uspio je izgurati regularnu sezonu i odigrao je ukupno 67 utakmica od mogućih 82. Iako je igrao u prosjeku nešto manje minuta (23.6 po susretu, ujedno najmanji prosjek minuta u karijeri ), uspio se nametnuti kao jedan od kandidata za DPOY ove sezone, barem po mom mišljenju. U sjeni Splash Brothersa i Greena, mediji i fanovi NBA ne cijene Boguta koliko on to zaslužuje, jer njegove tradicionalne brojke su u prosjeku jako slabe, ali moderne statistike i prikazana igra na parketu ipak pričaju drugačiju priču. Naime, Bogut je drugi na ljestvici defensive ratinga s 96.8, te je na prvom mjestu defensive Box Plus/Minus s 5.8. Golden State Warriorsi imaju najbolju obranu lige i uz već spomenutog Greena, Bogut je njihov rim protector i to radi fantastično (dopušta samo 40.4 % šuteva pod košem, drugi je iza Rudy Goberta). Također i zbog Boguta, Green je dobio više slobode u obrani, tako da može agresivnije igrati i pokušavati ukrasti loptu, jer iza sebe ima jednog od najboljih obrambenih centara lige trenutno. Bogut je pokazao ove sezone da kada je zdrav i kada igra konstantno može puno pomoći svojoj ekipi, što u obrani, što u napadu. Ne vidi se to možda po brojkama, ali po igri ove sezone itekako se vidi da je Bogut vođa obrane Golden State Warriorsa i zahvaljujući pogotovo njemu, ali naravno i ostatku ekipe su prva momčad NBA lige i ozbiljni kandidati za naslov ove sezone.

Njegovo mišljenje je da bi on ili njegov suigrač Green trebali osvojiti nagradu DPOY ove sezone, ne samo zbog individualnih njihovih brojki i igre u obrani, nego i kao nagrada Golden State Warriorsima za trud i zalaganje u obrani kao ekipa.

4. Kawhi Leonard- 16.5 poena, 7.2 skokova, 0.8 blokade, 2.3 ukradene lopte

Neki će reći da je Kawhi Leonard najbolji defenzivac lige ove sezone, neki će reći propustio je previše utakmica da bi ga se moglo uvrstiti u utrku za DPOY, ali po pokazanoj igri u obrani u tom periodu kada je bio zdrav i kada je mogao igrati, Kawhi je definitivno elitni defenzivac i zasluženo mu je liga dodijelila ovu nagradu. Iako je propustio 18 utakmica ove sezone, nakon povratka sredinom siječnja, Kawhi je pomogao San Antonio Spursima da se vrate na stare staze i ponovo tempiraju formu taman pred playoff kada je to najpotrebnije. S time je pokazao da im je itekako bitan igrač i budući vođa ekipe iz Teksasa.

Leonard  je rutinirano terorizirao najbolje igrače i scorere suparničke ekipe, što je i osjetio na svojoj koži jedan od najboljih scorera današnjice Steph Curry kada mu je tijekom zadnjeg međusobnog susreta „ukrao“ četiri puta loptu, a i sami znate kakvu kontrolu lopte ima Curry i kako je teško to napraviti. Tu je utakmicu Kawhi završio sa sedam ukradenih lopta i ako ste gledali utakmicu vidjeli ste kako je na neki način „stavio u džep“ i Steph Curryja i Harrison Barnesa. Leonard je sezonu završio kao vodeći po ukradenim loptama s 2.3 u prosjeku, iako je gore navedeni Curry imao više sveukupno ukradenih lopti (15 više), Leonard je imao bolji prosjek. Također je prvi po defensive ratingu s 96.4, a njegovi San Antonio Spursi su na trećem mjestu lige s dopuštenih 99.6 poena na 100 posjeda, najviše zahvaljujući Leonardu i njegovom kolegi Tim Duncanu, koji kao i što Bogut čuva leđa Greenu, tako i Duncan čuva leđa Leonardu i tako i on može biti agresivniji i „kockati se“ u obrani. Čak i kad ne gledate tu modernu statistiku u kojoj je Leonard u samom vrhu što se tiče obrane, ako ste pogledali nekoliko utakmica Spursa, vidjeli ste o kakvom elitnom defenzivcu je riječ. Njegove ogromne šake i dugačke ruke uz njegovu atletsku sposobnost, pomažu mu da lako presiječe dodavanje i sam istrči kontru. Kao i Green dosta je fleksibilan u obrani, znači može čuvati više pozicija, skoro sve osim naravno centra. Jednostavno odličan all-around igrač kakvog bi svaki trener poželio u svojoj ekipi, igra čvrsto i sa srcem.

Jako mi je teško bilo staviti Kawhi Leonarda tek na četvrto mjesto ove moje ljestvice za DPOY, jer je vrhunski obrambeni igrač,te ga jako cijenim i zaslužio je biti u vrhu, ali nekako sam više oduševljen igrama prve trojice igrača na listi.

Prije nego što objavim mog petog kandidata za DPOY ove sezone, samo bi želio reći da mi je ovo bila najteža odluka jer je toliko vrhunskih igrača i puno njih je zaslužilo biti u utrci za nagradu, ali nažalost neko je morao biti izostavljen s ove liste.

5. Anthony Davis- 24.4 poena, 10.2 skokova, 2.9 blokade, 1.5 ukradena lopta

Jednostavno sam morao ubaciti na listu najboljeg blokera lige Anthony Davisa. Nevjerojatan regularni dio sezone je iza njega, uspio je na kraju svojom odličnom igrom dovesti svoje New Orleans Pelicanse u playoff na teškom „divljem“ zapadu. Kao što sam spomenuo Davis je prvi na ljestvici po prosjeku blokada na utakmici s 2.9, te je drugi na ljestvici ukradenih lopti među krilnim centrima s 1.5. Kada tome dodate i da je osmi skakač lige s 10.2 u prosjeku, od čega su 7.7 obrambenih skokova, dobijete pravi defenzivni stroj po imenu Anthony Davis zvan Unibrow. Uz visinu od 208 cm, Davis ima raspon ruku od nevjerojatnih 230cm (po zadnjim službenim mjerenjima) i još uvijek raste, te s tim obuhvaća veliki prostor u reketu i otežava protivnicima ulazak prema košu. Još jedan velik plus je to što Davis iako je krilni centar/centar vrlo je pokretan i brz, te to koristi kako bi izašao i izvan reketa kako bih pomogao suigračima u double teamu i tjeranju protivnika na pogrešku. Iako kao ekipa Pelicansi su među gorim obranama lige po defensive efficiencyju s 104.7 poena u prosjeku na 100 posjeda lopte, Davis je fantastičan obrambeni igrač što pokazuju i njegove brojke. Sama činjenica da je njegov PER ove sezone iznad 30, što je jako rijetko i samo društvo 30+ govori za sebe (Wilt Chamberlain, Michael Jordan, David Robinson, Shaquille O’Neal, Tracy McGrady, LeBron James i Dwyane Wade ).

Uz to što je bio kandidat za DPOY, Davis je također kandidat za MVP nagradu ove sezone, nakon što je impresivno odigrao regularni dio sezone, iako teško da će osvojiti tu drugu prestižnu nagradu.

Mislim da ima još sigurno pet do deset igrača koji mogu konkurirati za najboljeg obrambenog igrača sezone, od prošlogodišnjeg pobjednika Marc Gasola koji igra i ove godine odlično, njegov suigrač iz Memphisa Tony Allen koji već godinama igra vrhunski u obrani i uspješno zaustavlja svakog igrača na perimetru, mladog Rudyja Goberta koji se preporodio od kada je dobio veću minutažu zbog odlaska Enesa Kantera u Oklahoma City Thunder. A tu je naravno i vječni Tim Duncan koji usprkos godinama igra na visokoj razini i još uvijek može zaustaviti bilo kojeg igrača u reketu. Uz gore navedene ja bih htio još samo spomenuti jednu zvijezdu u usponu Michaela Kidda-Gilchrista, koji nažalost zbog ozljede nije mogao odigrati cijelu sezonu, iako je dok je igrao pokazao da će kroz koju godinu i on biti jedan od kandidata za osvajanje ove nagrade.