Najava: Final Four NCAA lige

Nakon duge i isprljujuæe sezone, ovoga vikenda u Houstonu nas oèekuje završnica sveuèilišnog prvenstva. Do sada smo gledali odliène utakmice, sa uzbudljivim završnicima, ali i sa nekim zaista neoèekivanim rezultatima. Tako su do Houstona došle èetiri ekipe, za koje je rijetko tko oèekivao da æe se baš one ovdje naæi.

Prije poèetka March Madnessa gledatelji ESPN – a su prognozirali koje èetiri ekipe bi mogle doæi do završnice. Glasalo je preko milijun gledatelja, a samo jedan, jedan jedini je pogodio upravo ove èetiri ekipe. Naravno, da je kombinacija mali milijun, ali da je samo jedan od više od milijun pogodio èetiri ekipe na završnom turniru, pokazuje koliko je do sada bilo iznenaðujuæih rezultata. Niti jedan prvi nositelj nije uspio vidjeti Houston. Ovo je prvi puta od kada March Madness igra 64 ekipe, da niti jedan prvi, ali niti jedan drugi nositelj nisu na Final Fouru, tako da je najbolje postavljeni Connecticut kao treæi nositelj.

Ostatak družine èine Kentucky, Butler i VCU.

Da odmah kažemo kako æe i finale sigurno igrati jedan od nižepostavljenih ekipa, jer æe polufinale igrati meðusobno Butler i VCU, osmi protiv jedanaestog nositelja, što je ujedno i najveæi zbroj nositelja u povijesti.

Pa da analiziramo malo sudionike.

VCU

Poèet æemo od najslabije postavljene, ekipe VCU – u, odnosno Virginia Commonwealth sveuèilišta, koji su kao jedanaesti nositelji napravili najveæi podvig u svojoj povijesti. Mnogi ovaj uspjeh usporeðuju sa George Masonom 2006. godine, koji je takoðer kao autsajder (takoðer jedanaesti nositelji) došao do Final Foura (izgubili od Floride u polufinalu). Meðutim, George Mason je te godine igrao konstantno tokom cijele sezone (omjer 15-3 u konferenciji), odnosno oni su pobijeðivali. VCU je prije poèetka ožujka izgubio pet od sedam utakmica, te se jedva i plasirali meðu najboljih osam ekipa u regiji (odnosno dobli su pozivnicu, a prièa se kako su igraèi VCU-u, za vrijeme TV prijenosa davanja pozivnica, gledali Cartoon Network, ne vjerujuæi da bi je oni mogli dobiti). Ipak, s onim što su pokazali u ožujku, su nam zatvorili sva usta, svi su im morali priznati odliène igre u sve èetiri utakmice.

Nakon prve dvije utakmice protiv Georgetowna i Purdue, u kojima su u obje slavili sa 18 poena, rezlutatski neizvjesne utakmice sa Florida Stateom (72-71), u finalu regije su odigrali fantastiènu utakmicu protiv prvih nositelja, momèadi Kansasa. VCU je u toj utakmici vodio i sa 17 poena razlike, a na kraju slavio sa 71-61, nakon èega je naravno nastupilo ogromno slavlje.

Tek su treæa ekipa koja je kao jedanaesti nositelj došla do Final Foura. ”Da li imamo šanse u Houstonu? Mnogi æe reæi ne. Ali, zar nisu tako govorili i do sada. Mi smo na Final Fouru i idemo tamo prvenstveno kako bi pobijedili’‘, rekao je vrlo mladi, 33 – godišnji trener VCU – u Shaka Smart.

Motor ove ekipe je odlièni razigravaè Joey Rodriguez, koji je u 5 utakmica na prosjeku od 18.3 koša i 7.5 asistencija. Pomoæ mu daje Jamie Skeen koji je najbolju utakmicu odigrao protiv Kansasa, kada je postigao 26 koševa.

Nas su svojim igrama uvjerili da su sposobni pobijediti bilo koga, pa zašto ne bi ostvarili još dvije pobjede i napravili podvig koji je nemoguæe iti sanjati.

BUTLER

Butler did it again! Nakon što su prošle godine iznenadili sve košarkaške znalce, košarkaši Butlera su uèinili nemoguæe, te su i ove godine izborili Final Four. Prošle godine su igrali i finale, u kojem su na kraju ipak tijesno izgubili od Dukea 61-59. Ove godine žele više.

Zajedno sa èetiri utakmice u završnici, ostvarili su 13 uzastopnih pobjeda. Mnoge od njih su bile izrazito napete, a najèešæe su se odluèivale u zadnjim napadima. U zadnje èetiri utakmice ukupno su pobijedili sa 13 koševa, tj. nešto više od 3 poena razlike po utakmici (prosjek kvari pobjeda nad Wisconsinom 61-54). Pokazali su da su psihièki stabilni u neizvjesnim završnicama, da se nikada ne žele predati, ali uostalom to je naèin na koji Butler veæ dvije godine dobiva utakmice (The Butler way).

U prvom krugu su pobijedili Old Dominion košem Matta Howarda u doslovce poslijednjoj sekundi. U drugom Pittsburgh (u utakmici koja je obilovala sa glupim faulima u zadnjih 2.2 sekunde i doslovce je sreæa odluèivala koja æe momèad proæi dalje) slobodnim bacanjem istog èovjeka 0.7 prije kraja, a u finalu regije Floridu pobjeðuju nakon produžetaka. Pobijedili su tri od prva èetiri nositelja regije.

”Neizmjerno sam ponosan na svoje momke. Izdigli su svoga trenera do nesluæenih razmjera. Odradili su fantastièan posao, i oni su zaista posebna grupa”, rekao je trener Brad Stevens, koji je ovim uspjehom postao najmlaði trener koji je uspio dva puta dovesti svoju momèad na Final Four.

Prošle godine Butler je igrao pred svojim navijaèima, u Indianapolisu su trenirali, ne igrali pred 30 000 navijaèa, ali na žalosti nisu uspijeli otiæi do kraja. ”Ništa neæe biti kao u Indyu. Tamo je bilo ludo. Ovdje neæe biti 30 000 ljudi koji æe vas tražiti autogram i koji æe navijati za nas, ali vjerujte mi da æemo mi igrati gdje god da nas pošalju, i neizmjerno nam je drago što smo u Houstonu, rekao je Stevens.

Iako je Butler odlièna prije svega timska momèad, ipak glavna zvijezda je Shelvin Mack, odlièan bek – šuter koji je prva napadaèka opcija trenera Stevensa. U èetiri utakmice je na prosjeku od 21.2 koša, a u pobjedi protiv Floride upravo su njegovi koševi bili presudni za pobjedu.

Veæ smo spomenuli odluèujuæe koševe Matta Howarda u prve dvije utakmice, koji je velika pomoæ Macku.

Oèekuje nas jedan zanimljivi dvoboj u kojem je ishod nemoguæe prognozirati. Malu prednosti ipak dajemo VCU – u, koji je igra run and gun košarku, i mislim da bi sa takvom igrom mogli stvarati probleme, ipak prvenstveno obrambeno orijentiranom Butleru. Meðutim, uspije li Butler utakmicu prilagoditi svojoj igri, odnosno da se VCU njima prilagoðava, te utakmica ode u gustu završnicu, zna se tko onda dobiva takve utakmice.

CONNECTICUT

U drugom polufinalu nas èekaju ipak dvije poznatije i priznatije sveuèilišne ekipe, te sa nekoliko odliènih igraèa koje bi slijedeæe godine mogli gledati meðu velikim momcima. Njihovo pojavljivanje na Final Fouru ipak nije toliko iznenaðenje, te se ipak oèekuje da pobjednik ovoga dvoboja ode i do kraja.

Connecticut je do Final Foura došao devetom pobjedom u devetnaest dana, te se plasirali na ukupno èetvrti Final Four (dva puta pobjednici, 1999. i 2004.). ”Nisam mogao niti zamisliti ovako nešto, pobijediti devet utakmica u tako malom vremenu. Ovi mladi momci su mi podarili takvu radost i uzbuðenje, ovaj ožujak neæu zaboraviti cijeli život, bez obzira na ishod u Houstonu”, rekao je trener Conn Jim Calhoun.

Connecticut je na završnom turniru vrlo lako slavio u prva tri dvoboja, da bi u regionalnom finalu svladali Arizonu 65-63, a Arizona imala šut za pobjedu. Poslijednja utakmica je potvrdila koliko su ustvari dobri poslijednjih mjesec dana, ali pitanje je da li su umorni? Ako je vjerovati njihovom najboljem igraèu Kembi Walkeru u njima ima još dosta motiva :”Ovo nije vrijeme za osjeæati umor. Pokušavamo dobiti svaku utakmicu, a pobjeda u još dvije je naš jedini zadatak. Osjeæat æu umor kad sve završi, a do tada igram”.

Trener svoju ekipa naziva staromodnom, sa velikim radnim zalaganjem i odluènošæu.

Uconn možda ima i najboljeg igraèa Final Foura, Kembu Walkera. Kemba je jedan od malih brzih razigravaèa, koji se ne libi uzeti šut. ”Step back jumper” koji ima uništava protivnike, ali sa tim istim šutem je ove godine nekoliko puta pogodio kada je bilo najpotrebnije, kada je utakmica neizvjesna u završnici. Ne boji se preuzeti odgovornost na sebe u važnim trenucima i važnim utakmicama, a takve igraèe jednostavno morate voljeti. Od 1983. godine Walker je tek treæi igraè koji je za vrijeme March Madnessa na prosjeku od minimalno 25 koševa, 5 asistencija i 5 skokova po utakmici.

Pomoæ mu daje Jeremy Lamb, a njih dvojica su u poslijednje tri utakmice postizali 70% koševa svoje momèadi.

Prednost koju Connecticut ima nad ostalim ekipama je Kemba Walker, koji je zasigurno jedini igraè u Houstonu, koji može sam dobiti utakmicu. Jer ga je zbilja teško èuvati, a ako on bude na pravoj razini, i odigra utakmicu sa 30 poena, Uconn bi lako mogao ponovno postati prvak nakon 2004. godine i slavne generacije sa Emeka Okaforom, Ben Gordonom i Charlie Villanuevom.

KENTUCKY

Za kraj smo ostavili momèad Kentuckya, po nama prvi favorit Final Foura. Mislimo da su u prve èetiri utakmice ipak pokazali najviše (treba spomenuti kako su možda najtežu utakmicu odigrali u prvom krugu protiv Princetona, pobijedivši u zadnjoj sekundi 59-57), a posebno su se istakli u neizvjesnim utakmicama protiv najboljih ekipa regije, Ohio Stateom i North Carolinom.

Kentucky se tako vraæa na Final Four nakon 13 godina (kada su i osvojili poslijednji naslov), što je za jedno tako cijenjeno i poznato sveuèilište veoma dugo razdoblje. Još kada dodamo kako æe ovo biti èak èetrnaesti nastup na Final Fouru za Kentucky, što ih èini èetvrtim sveuèilištem po broju nastupa na Final Fouru. Samo UCLA, North Carolina i Duke imaju više, a imaju i sedam naslova prvaka. ”Ponovno smo oživjeli Kentucky. Mnogo ljudi nije nam vjerovalo. Ali, mi smo odigrali kao ekipa, i sada smo ponovno u završnici”, rekao je kapetan ekipe, centar Josh Harrellson.

Ovogodišnje dobre igre su iznenadile mnoge struènjake, jer se odlièna ekipa od prošle godine, predvoðena John Wallom, DeMarcus Cousinsom i Eric Bledsoeom, raspala. Zbog toga u sadašnjoj ekipi dominiraju igraèi prve godine, sa pomoæi Harrellsona, jedinog sa èetvrte godine.

Mnogi za ovaj uspjeh najviše istièu trenera Kentuckya John Caliparija, koji je 2009. došao u Kentucky. S ovim uspjehom Calipari je postao tek drugi trener u povijesti koji je sa tri razlièite ekipe došao na Final Four. Ogroman napredak koji je u samo dvije godine napravio u Kentuckyu, potvrdilo je èelnim ljudima tog sveuèilišta da nisu pogriješili u svom izboru, i da su sa razlogom izdvojili goleme novce kako bi Caliparija doveli u svoj kraj.

Zalaganje i borbenost u utakmicama sa Ohiom i North Carolinom, ali na kraju i igra, te konaèan rezlutat, s pravom mnogi istièu Kentucky kao glavnog favorita u Houstonu.

Glavna zvijezda je brucoš Brandon Knight, razigravaè i motor ove ekipe. To je momak koji ima odlièan šut, posebice iza linije za tri poena. Harrellson je trenerova produžena ruka na terenu, momak koji obavlja sve prljave poslova u reketu.

Dakle, sve je spremno za još jedan nezaboravan Final Four. Hoæe li Kentucky osvojiti svoj osmi naslov, Connecticut treæi, VCU ili Butler svoj prvi, vidjeti æemo u ponedjeljak. Ponedjeljak kada se cijela amerièka sportska javnost podredi toj jednoj utakmici sveuèilišne košarke. Pa uostalom i veliki momci u NBA – u su taj dan osloboðeni svog posla, a to im nije omoguæeno niti na Badnjak, Božiæ ili Staru godinu.