Neizvjesno ljeto za Lakerse, trebaju li se riješiti Bryanta?

Kada je u veljači, tijekom gostovanja u radijskoj emisiji Ben and Skin Show, Mark Cuban prilikom razgovora o Lakersima natuknuo mogućnost amnestiranja Kobea Bryanta zvučao je u najmanju ruku smiješno. Jedini “opipljiv” rezultat te izjave bila je Kobeova famozna “Amnesty That!” izvedba protiv Mavericksa u Dallasu. U međuvremenu ozljeda Ahilove tetive dovela je u pitanje Bryantovu karijeru i ponovo pokrenula pitanje koje je inicijalno spomenuo Mark Cuban.

Amnesty klauzula kreirana je kao opcija za one momčadi koje su postale žrtve “loših ugovora” kojima su preplatili često potrošene i precijenjene igrače. Vjerujem da će se većina složiti da Kobe ne spada ni u jednu od dvije navedene kategorije. Međutim, isto tako vjerujem da je to opcija koju Lakersi moraju iskoristiti u slučaju da Dwight Howard potpiše dugoročni ugovor i ostane u Los Angelesu, uzevši u obzir Bryantovu ozljedu.

Prije nego me optužite za košarkaško svetogrđe i spalite na lomači kao heretika dozvolite da istaknem realne argumente zbog kojih amnestija igrača koji je Laker čitavu profesionalnu karijeru ima smisla uz navedeni uvjet i zašto bi to bila najveća greška u povijesti franšize u suprotnom slučaju.

Kareem Abdul-Jabbar je jednom rekao: “Pojedinac može biti ključni kotačić u momčadi ali taj pojedinac ne čini momčad.” Ova izjava se odnosi na parket, ali se iz nekoliko razloga može uzeti u obzir i u ovom kontekstu. Kobe Bryant personificira Lakerse, na neki način je i zadužio franšizu s pet naslova NBA prvaka koje je, uz obilatu pomoć, donio u Los Angeles. Ikona ne samo Lakersa nego i lice NBA lige, čovjek koji je čitavu karijeru proveo u jednom klubu.

Međutim,

“Old Mamba” u kolovozu puni 35 godina, a “Father time” je pred vratima. Neizbježan gubitak eksplozivnosti i brzine u prvom koraku dolazi prirodno, a pogotovo kao posljedica ozbiljne ozljede poput puknuća Ahilove tetive.

Chauncey Billups nikada više neće biti isti igrač nakon slične ozljede. Veliki Isiah Thomas je okončao svoju karijeru potaknut istim problemom. Poanta je sljedeća, bekovske pozicije su užasno nezahvalne prema igračima koji igraju u već poodmakloj dobi čak i ako ne iskuse nekakvu ozljedu koja može ozbiljno utjecati na način i mogućnosti njihove igre. Kobe je s obzirom na odigrane minute u karijeri “izgurao” ekvivalent 20 NBA sezona kada se uzmu u obzir i nastupi u  doigravanju te nastupi za reprezentaciju SAD-a.

Pitanje je kakav će se vratiti i kada će to biti. Lakersi kao franšiza ne mogu preuzeti taj rizik s obzirom na novi Kolektivni ugovor, tzv. luxury tax i samu veličinu Kobeovog ugovora za iduću sezonu.

Da stavimo stvari u perspektivu, nastojte iskreno odgovoriti na iduće pitanje: “Biste li dali 30 milijuna dolara za jednu sezonu čovjeku koji je upravo doživio ozbiljnu ozljedu koja mu potencijalno može okončati karijeru, čovjeku koji uskoro puni 35 godina i čovjeku radi kojega bi morali platiti 54 milijuna dolara luxury taxa u slučaju da ostane Dwight Howard?”

Sljedeće sezone Kobe će zarađivati najviše novca u NBA ligi, točnije 30.453.805 dolara. U slučaju da se Dwight Howard odluči potpisati novi, dugogodišnji, ugovor ukupni troškovi momčadske plaće za iduću sezonu bi ponovo prešli 100 milijuna dolara. Ovo je posljednja sezona u kojoj momčadi plaćaju jedan dolar za svaki dolar kojim prelaze granicu luxury taxa. Od sljedeće sezone cifra je 1,50 dolara za svaki dolar kojim se prelazi limit, s tim da taj iznos proporcionalno eskalira za svakih 5 milijuna dolara preko limita. U slučaju da Dwight ostane Lakersi bi ponovo prešli limit za otprilike 40 milijuna dolara te bi trebali platiti otprilike dodatnih 100 milijuna dolara!

S druge strane, amnestijom i činjenicom da postoji mogućnost po kojoj bi osiguranje financiralo 80% Bryantovog ugovora ako propusti kompletnu iduću sezonu Lakersi bi osim 54 milijuna dolara luxury taxa uštedjeli i sredstva kojima bi inače bili dužni ispoštovati ugovorene obveze.

Pitanje je sljedeće: “Da li ušteda silnih milijuna opravdava PR samoubojstvo i ogorčenost navijača prema franšizi zbog postupanja prema klupskoj legendi?”

Lakersi su postojali puno prije Kobea Bryanta i po svoj prilici će biti tu i nakon što jednom kaže konačno zbogom, a vođenje uspješne franšize je prije svega biznis bez emocija. Imati igrača u momčadi čija plaća zauzima preko 40% salary capa pod ovim kolektivnim ugovorom jednostavno nije pametna poslovna odluka.

Ako govorimo o ljubavi prema klubu navijači Lakersa olako zaboravljaju vrijeme kada je sam Kobe tražio trade jer je smatrao da momčad nije dovoljno kompetitivna. Zaboravljaju da je Kobe potjerao Shaqa i izbio potencijalno još barem dva naslova prvaka iz džepa Lakersa samo kako bi osvojio naslov sam, da bi tri godine kasnije tražio trade u slučaju da mu se ne dovede pomoć.

U slučaju da Howard odluči svoju sreću potražiti drugdje Lakersi će si moći priuštiti da zadrže Bryanta u okviru sadašnjeg ugovora uz nadu da će se oporaviti poput Adriana Petersona. U suprotnom, ako žele ostati kompetitivni i ako ne žele napraviti financijsko samoubojstvo amnestija svakako može predstavljati nužno zlo. Lakersi Kobeu duguju zahvalnost, umirovljen dres i eventualnu titulu najvećeg u povijesti franšize, ali ne i financijski kolaps.