Bilo je to 7. svibnja 2017. godine, nedugo nakon što su Cleveland Cavaliersi po četvrti put u manje od tjedan dana svladali Raptorse te prošli u finale Istočne konferencije. U tada već praznom Air Canada Centru još je uvijek stajao DeMar DeRozan, najveća zvijezda kanadske franšize. U njegovom se praznom pogledu, koji je bio tko zna gdje i u tko zna kakvim snovima, moglo vidjeti da nešto nije u redu, da nešto nije pošlo po planu.
Trebala je to biti ta sezona, sezona kada će se konačno napraviti neki iskorak. No na kraju je sve završilo kao i sezona prije, kao i ona sezona prije prethodne. Raptorsi unatoč velikim najavama nisu uspjeli.
Po naslovnicama tamošnjih novina dalo se naslutiti da jednoj sjajnoj momčadi možda slijedi raspad. Kyle Lowry već je mjesecima govorio kako nema namjeru ostati u Torontu te kako se želi iskušati na Zapadu. GM Raptorsa Masai Ujiri rekao je kako njegovoj momčadi treba reset te ponovno uzdizanje. Dalje ovako nije moglo ići.
Iako su mnogi to protumačili kao želju da se u iduću sezonu uđe bez Lowryja i još nekolicine igrača, playmaker Raptorsa je na ljeto potpisao trogodišnji ugovor vrijedan 100 milijuna dolara te pokazao kako je spreman za novi pokušaj s Raptorsima. U momčadi je ostao i Serge Ibaka te se u novu sezonu ušlo s jako malo promjena u rosteru. Svima je bilo jasno da se stil igre Raptorsa mora promijeniti, i to se i dogodilo.
Krajem ljeta trener Raptorsa Dwane Casey sjeo je za stol sa svoje dvije najveće zvijezde te rekao da je stari način igre Raptorsa temeljen na izolaciji te dodavanjima samo u nužnim slučajevima prošlost. Igrači su bili spremni ostaviti ego sa strane i konačno učiniti nešto za boljitak svoje ekipe u rezultatskom pogledu, a svoju statistiku ostaviti sa strane. No, što se to ove sezone promijenilo i kako sada igraju Raptorsi?
Kao prvo, ključ uspjeha bio je u DeRozanu. Njegov stil igre zasnovan na izolaciji i vlastitom kreiranju poena, ponajviše s poludistance, se promijenio. DeMar ove sezone šutira znatno više trice te u puno situacija pronalazi svoje suigrače za lakše poene, što je prošle sezone bila prava rijetkost.
Sve je to rezultiralo dolaskom Raptorsa na vrh Istoka, koji su nakratko preuzeli od Boston Celticsa. Od momčadi koja je bila na posljednjem mjestu u ligi po broju asistencija Raptorsi su skočili vrlo blizu najboljih deset. Također, momčad iz Kanade skočila je za čak 20 mjesta u pokušajima za tri poena.
Određenom dijelu navijača Toronta ipak nije drago da se ponovno stvara optimizam i zamišljaju velike stvari, uzevši u obzir bolna prizemljenja u playoffu u proteklih nekoliko sezona. Ipak, Raptorsi su ove godine promijenili stil igre iz temelja te treba vjerovati da je momčad konačno sposobna i za određeni iskorak u doigravanju.
Iako ne volim ništa suditi nakon tridesetak odigranih utakmica u regularnom dijelu sezone, ovosezonski Toronto Raptorsi mogu biti primjer mnogim drugim momčadima lige. Kada stvari i ne funkcioniraju na terenu, nisu uvijek nužne promjene u igračkom ili trenerskom kadru. Iako je Toronto na sličnom omjeru kao i u ovo doba prošle sezone, njihova transformacija u igri daje razloga za vjerovati kako nas čekaju u pravom izdanju kada dođe travanj i playoff utakmice.