Odlaskom Chrisa Paula mnogi su smatrali da će momčadi iz New Orleansa trebati još dugo vremena da se oporavi i makne s dna Zapada. Iako se još ne može reći da su postali ozbiljna momčad, mladost i talent kojim raspolažu, ali i činjenica da su pokazali značajan napredak u posljednje dvije godine ukazuje na to da bi pred njima mogli biti lijepi dani.
Iako i ne pobjeđuju baš često, a na što aludira naslov članka, ne treba zaboraviti da su Pelicansi do ozljede Jruea Holidaya i Ryana Andersona imali omjer pobjeda i poraza veći od 50%. Sadašnji skor 23-31 donekle je pokvario dojam, ali smatramo da navijači s dosadašnjim dijelom mogu biti zadovoljni.
Ovogodišnji Pelicansi igraju jednu vrlo lijepu i atraktivnu košarku, pogotovo kod kuće, što je i očekivano s obzirom da se radi o vrlo mladoj ekipi željnoj dokazivanja. Naravno, očito je da nedostaje još kvalitete kako bi takva igra postala i rezultatski pokrivena, ali i još efikasnija (zabijaju solidnih 99,3 koševa po utakmici). Isto tako, u igri Pelicansa vidljivo je i to da su potpuno neopterećeni rezultatom i da igraju bez pritiska. Mnogi stručnjaci smatraju da takav način i nije baš pozitivan jer, unatoč napretku, Pelicansi još ne izgledaju kao momčad koja bi narednih godina trebala konkurirati za vrh Zapada. Za to prije svega krive trenera Montyja Williamsa koji, unatoč trenerskom talentu, još nije pokazao da se radi o čovjeku koji može voditi ozbiljniju ekipu.
S druge strane, obrana je nešto na čemu bi Pelicansi još trebali poraditi (primaju 101,3 koševa po utakmici), a problem je najveći u pozicijskoj obrani, pogotovo bekova koje protivnički igrači vrlo lagano prolaze. Isto tako, momčad su s poprilično tankom klupom koja vrlo malo pridonosi za vrijeme odmaranja glavnih igrača i zbog čega na prvu petorku pada sav teret. Međutim, možda i najveći problem Pelicansa je selekcija igrača s obzirom na pozicije. Prije svega nedostaje im klasični centar koji može igrati u oba smjera (iako se takvih rijetko nađe), ali još je više nejasan potez spajanja Holidaya, Evansa i Gordona, trojca koji s obzirom na pozicije ne može igrati zajedno, a očigledno je da momčadi nedostaje i krilni igrač. Vrlo je izvjesno da jedan od njih napusti momčad na ljeto.
Momčad prevodi sjajni Anthony Davis (20,5 koševa, 10,2 skokova), All-Star i igrač koji svakako može i mora biti vođa ove momčadi. Davis je pokazao izraziti napredak u svim elementima igre (prvi je i bloker lige s 3 blokade po utakmici) čime je ušutkao kritičare nakon samozatajne rookie godine. Eric Gordon (15,7 koševa) druga je violina momčadi, ali svakako pamtimo njegove bolje sezone. Iako mnogima nije bio jasan potez njegovog dovođenja, Tyreke Evans (12,2 koševa, 4,4 skokova, 4,4 asistencija) igra vrlo dobru sezonu i svakako je jedan od boljih igrača lige s klupe. Ovdje treba spomenuti i Holidaya (14,3 koševa, 7,9 asistencija) te Andersona (19,8 koševa) koji su prevažni igrači za ovu ekipu i čiji je izostanak poprilično vidljiv. Nažalost po navijače njih dvojicu vjerojatno nećemo više gledati ove sezone.
Iako ni s ovom momčadi ne mogu više uhvatiti baš puno pobjeda Pelicansi još uvijek nisu toliko loši da bi bili na dnu Zapada. Međutim, pitanje u naslovu s razlogom je postavljeno jer upravo zbog činjenice što ne mogu puno pobjeđivati, a ne izgledaju baš da takvo što prihvaćaju, postavlja se pitanje je li za njih bolje što više gubiti i tako izboriti dobru poziciju na sljedećem, prema najavama, vrlo jakom draftu, a koju trenutno nemaju. Naime, mnogi zaboravljaju da su Pelicansi u razmjeni sa Sixersima, u kojoj su dobili Holidaya za Nerlensa Noela, prepustili Sixersima i izbor prve runde idućeg drafta. Pelicansi imaju zaštićene prvih pet pickova, ali trenutno su daleko od toga te će, ukoliko ovako ostanu do kraja, ostati bez prava na izbor potencijalno dobrog novaka.
Sve u svemu, Pelicansi imaju budućnost, u Davisu imaju stožernog igrača oko kojeg mogu graditi ekipu, ali svakako momčad treba napraviti još nekoliko korekcija. Do ozljede Holidaya i Andersona pokazali su da se sa svakim mogu boriti i da nema nekakve posebne ekipe protiv koje ne mogu igrati. Upravo zbog toga dojma smo da ova momčad može još dosta napredovati, a to je i nešto čemu bi se svi NBA sladokusci trebali nadati.