New York Knicks – Početna kriza ili ipak ozbiljniji problemi?

Kao što i sam Carmelo Anthony kaže na jednoj reklami, čim obučete dres New York Knicksa od vas se puno očekuje, ipak ste vi jedan od rijetkih sretnika koji mitski Madison Square Garden mogu nazvati svojim dvorištem, svojim drugim domom, koji Spikeja Leeja mogu nazvati osobnim prijateljem. Mnogi ljudi će se s pravom zapitati čemu takva očekivanja od kluba koji je prošle sezone uspio dobiti prvu playoff seriju od sezone 1999/2000. Odgovor je ipak poprilično jednostavan, New York je grad koji je uz Los Angeles ipak najveće tržište NBA lige. Ukratko, NBA treba New York, a New York treba NBA (više od 82 utakmice u regularnom dijelu sezone).

Vjerujemo da ni najpesimističniji fanovi Knicksa ipak nisu očekivali ovako loš ulazak u sezonu.Činjenica je da su neke od utakmica bile protiv vrlo kvalitetnih ekipa protiv kojih nije tragedija izgubiti (Spursi, Bullsi, Rocketsi, Pacersi), ali tu su i bile dvije utakmice protiv Charlotte i još nekih ekipa koje su bar na papiru slabije od njih. Ekipa poput Knicksa je trebala bolje startati, ukupni omjer od 3 pobjede i 8 poraza je ipak loš (1-6 na domaćem parketu). Od njih na Istoku gori omjer trenutno ima samo Milwaukee.

Većina bi mogla odmah reći da je tome tako zbog ozljede Tysona Chandlera i donekle će biti u pravu. To je igrač koji je prošle sezone uvršten u najbolju obrambenu petorku lige, te je bio pozvan na All-Star, a godinu prije bio je proglašen za najboljeg obrambenog igrača u cijeloj ligi. Ne zaboravimo da je uz Dirka Nowitzkog bio jedan od najvažnijih kotačića u osvajanju naslova s Dallas Mavericksima. Jasno je da je ekipa njegovom ozljednom izgubila puno jer su teoretske zamjene za njega Kenyon Martin, Andrea Bargnani i Amare Stoudemire. Dok to u napadu donekle izgleda i dobro, u obrambenom dijelu igre njegova prisutnost u reketu je nenadomjestiva.

Martinu su najbolje sezone ipak iza njega, dok su Bargnanijeve i Stoudemireove obrambene vještine u najmanju ruku upitne. Talijan u prosjeku hvata jedva pet skokova po utakmici, dok je Chandler u tom segmentu nerijetko bio dvoznamenkast. Njegov problem ne leži samo u tome, čovjek jednostavno nije dovoljno dobar u nijednom segmentu obrambene igre što je za igrača od 213 centimetara nedopustivo. Ipak,u ofenzivnom dijelu igre u stanju je otvoriti reket zbog svog nevjerojatno kvalitetnog šuta s trice ili metar-dva unutar linije za tri poena .Što se Amarea tiče, odavno više nije tajna da je on kao dijete redovito propuštao treninge na kojima se učila obrana, što je očito treneru Knicksa Mikeu Woodsonu postalo jasno, te tako Amareu minutaža polako ali sigurno opada. Zato nije nikakvo čudo da su Knicksi predzadnji u ligi po prosječnom broju skokova (39,6).

U tom obrambenom ništavilu u reketu navijače Knicksa bar mogu veseliti partije Imana Shumperta, koji se u svojih nekoliko sezona u ligi pokazao kao jedan od najboljih perimiter defendera u ligi, ali po mnogim šuškanjima prvi je kandidat da napusti Knickse u nekoj od sljedećih razmjena. Svoj dio minutaže u obrani vrlo kvalitetno obavlja i čovjek s najzvučnijim imenom u ligi. Riječ je naravno o Metta World Peaceu koji je praktički cijelu karijeru bazirao na vrlo kvalitetnim obrani. Doduše, nijedan od njih ne može nadomjestiti golemu obrambenu šupljinu pod obručima nastalu ozljedom Chandlera. Najbolji pokazatelj tomu je nedavna utakmica protiv Detroita gdje su Andre Drummond i Greg Monroe ubilježili double-double učinak te su time predvodili Pistonse do pobjede. Njih dvojica su naime ubacili po 16 i 13 poena i uhvatili svaki po 11 skokova uz ukupni šut 12/15.

Ne leže svi problemi u izostanku Chandlera, ipak su s njim u postavi sezonu počeli s omjerom 1-3. Odgovore možemo pronaći u činjenici da je postotak šuta za tri poena 32,2%, u usporedbi s prošlosezonskih 37,6%. Značajan pad u postotku šuta bilježi J.R.Smith, najbolji šesti igrač prošle sezone. Taj podatak ipak treba uzeti s podosta rezerve jer je Smith bio suspendiran prvih pet utakmica. Sličan pad u postotku šuta iz igre bilježi i startni playmaker Raymond Felton. Možda je to jednostavno “kriza” u koji svaki šuter upadne prije ili kasnije, možda i ne, vrijeme će pokazati. Uzevši sve to u obzir nije čudo da su Knicksi tek na 25. mjestu po broju postignutih poena po utakmici (93,5).

Veliki minus u odnosu na prošlu sezonu je nedostatak rutine uvjetovan odlaskom veterana poput Jasona Kidda ili Rasheeda Wallacea koji su svojim iskustvom puno donosili na parketu i izvan njega. Ipak, tu je čovjek koji je na svojoj standardnoj razini, tko drugi nego Carmelo Anthony. Osim što u prosjeku ubacuje za njega normalnih 26,1 poen, hvata i 9,5 skokova te ima 2,7 assista i 1,5 ukradenu loptu po utakmici. Osim uvijek kvalitetnog napada, Anthony se ove sezone puno više trudi u obrani te je puno agresivniji u fazi ofenzivnog skoka (čak 9 protiv Indiane).

Unatoč svemu navedenome, sezona za Knickse ne bi trebala izgledati toliko crno. Sinoćnja utakmica protiv Indiane je pokazala da je obrana prvenstveno stvar voljnog momenta i da kad Knicksi s parketa odluče otići “krvavih koljena” nitko neće moći upisati sigurnu pobjedu protiv njih. Povratkom Chandlera to će se sve donekle posložiti te će New York u jednoj utakmici moći pobijediti svakoga. Uzevši sve to u obzir, vjerojatno će stići do playoffa jer kvalitetu za to neosporno posjeduju. Ako se to dogodi, ipak smatramo da je konferencijsko polufinale vrh koji mogu dostići jer u tako dugim serijama na Istoku ima ekipa koje su jednostavno bolje. No, možda je ipak glavni cilj ove sezone biti bolji od Brooklyna i pokazati tko je “gazda” u New Yorku.